Sukob Turske i Grčke put je u katastrofu za NATO i Europu
Ankara i Atena zveckaju oružjem zbog naftnih polja u Sredozemlju
Je li njemačka kancelarka Angela Merkel doista spriječila oružani sukob između Grčke i Turske, dviju susjednih zemalja i članica NATO-a? Kako je javio njemački tabloid Bild, u utorak uvečer došlo je do nove eskalacije spora između Grčke i Turske u Egejskom moru, u neposrednoj blizini turske obale, koji je zamalo prerastao u oružani sukob. A onda je telefonski poziv kancelarke Merkel, tvrdi Bild, spriječio rat doslovce u posljednjoj minuti.
Najnoviji sukob između Grčke i Turske, koje imaju dugu povijest loših odnosa, a cijela povijest moderne Grčke obilježena je sukobom s Turskom, izbio je zbog turskih aktivnosti i bušenja u potrazi za naftom i plinom u neposrednoj blizini grčkih otoka na području koje Grčka smatra svojom isključivom ekonomskom zonom koja se, prema grčkim vlastima, prostire 200 nautičkih milja oko otoka koji se nalaze nekoliko kilometara od turske obale.
Poslao 18 ratnih brodova
Grčka je zato u utorak svoju vojsku stavila u stanje pripravnosti, a Turska je na sporno područje uputila svoju flotu od 18 ratnih brodova. I u tom je trenutku na scenu stupila kancelarka Merkel, koja je najprije nazvala turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, a potom i grčkog premijera Kirijakosa Micotakisa, nagovorivši obje strane na povlačenje.
Međutim, grčko-turski problem oko gospodarenja na spornom morskom području i dalje ostaje neriješen. I Grčka i Turska odredbe međunarodnog prava i međunarodnih konvencija tumače isključivo u svoju korist. Grčki otok Kastellorizo udaljen je 500 kilometara od grčke obale, a samo tri kilometra od turskog kopna, no Grčka inzistira na svojoj ekonomskoj zoni, što Turska smatra neprihvatljivim poručujući kako bi granice morskog područja trebalo ravnopravno podijeliti za komercijalnu eksploataciju, na što Grčka ne pristaje. Iako bi o sporu zapravo trebao odlučiti međunarodni sud ili arbitraža, Grčka i Turska na to zasad i ne pomišljaju, zbog čega ovo pitanje ostaje neuralgična točka i izvor mogućeg sukoba.
Sukob Grčke i Turske bio bi prvi oružani sukob između dviju članica NATO-a, što bi predstavljalo novi udarac tom savezu, koji je u ovom slučaju očito zakazao. Turska ima snažnu vojsku, koja je po broju vojnika druga, a po borbenoj snazi četvrta najveća vojska NATO-a. I Grčka, međutim, puno ulaže u vojsku i obranu. Grčka je jedna od rijetkih članica NATO-a koja nikad nije imala problem s izdvajanjem više od dva posto iznosa svog BDP-a za obranu, pa čak i u danima najdublje financijske krize. Istodobno dok su dobivali milijarde eura za podmirivanje svojih financijskih obaveza i dugova, Grci su milijarde eura trošili za krupne pošiljke oružja kupujući ruske oklopnjake, francuske brodove i njemačke podmornice.
Macron prijeti Erdoğanu
Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je na uvođenje sankcija protiv Turske zbog kršenja morskog prostora EU u istočnom Sredozemlju.
Eskalacija u Egejskom moru nije iznenađenje. I prije tri godine turski nacionalisti tvrdili su da su sporni grčki otoci zapravo “okupirani” poručujući Grcima da, ako žele rat, da je Turska spremna. Grčka i Turska zamalo su zaratile zbog Cipra 1974., a zatim ponovno 1996. Napetost je ponovno eskalirala u vrijeme neuspjela vojnog udara u Turskoj 2016. kada je osam turskih časnika pobjeglo u Grčku. Sukob Grčke i Turske predstavljao bi sigurnosnu katastrofu za NATO i Europu i neprocjenjiv dar ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, koji aktivno radi na rušenju NATO-a i EU.
Telefonski poziv kancelarke Merkel turskom predsjedniku i grčkom premijeru spriječio je otvoreni sukob dviju država