Radio i Grad Drniš pokazali su kako se brzo može i treba izbrisati mržnja nekog mulca
Udvorištu Glazbene škole Krste Odaka u Drnišu ovih su dana koncert održali Zagrebački solisti. U Gradskome muzeju, koji ima lijepu zbirku djela Ivana Meštrovića i vrijednih predmeta pronađenih na brojnim arheološkim nalazištima u okolici, koncert i izložbu priredili su drniški operni pjevač Hrid Matić i njegova djeca, slikarica Amarili Marović-Matić i pijanist Gaj Matić Marović. Mene, pak, osobito privlači trodnevna radionica suhozidne gradnje na rasporedu sljedećih dana u Kaočinama nadomak Drnišu. O svemu tome obavještava me portal radiodrnis.hr, internetski dodatak programu Radio Drniša, jedne od najstarijih lokalnih radijskih postaja u Dalmaciji. Za dvije godine proslavit će pedesetu godišnjicu prvog emitiranja. Na mnogo sam načina vezan za Drniš i ovaj dio Dalmatinske zagore te često boravim pod Prominom, s pogledom na Petrovo polje i Svilaju. I dok sam tu, moj je radio na frekvenciji 89 MHz na kojoj Radio Drniš svakog jutra slušatelje orno i ponosno pozdravlja svojim glazbenim signalom i zaštitnim znakom, onim dubokim oranjem kontrabasa i ostalih gudača nad kojima se nadvije poznata tema nadahnuta ovim ovdje suncem, kamenom, mirisima i ljudima: finale Gotovčeva “Ere”.
Radijska postaja, internetski portal i Facebook profil Radio Drniša, vrijedna četveročlana ekipa s nekolicinom suradnika, uzorno za svoj grad, općinu i širu okolicu obavljaju posao javnoga medijskog servisa. Obavještavaju što igra u drniškom kinu, koja predstava gostuje u novouređenom Domu kulture, što rade lokalni sportski klubovi, koja je lokalna prometnica privremeno zatvorena zbog radova, najavljuju gradnju vrtića u Oklaju i doma kulture u Promini. Politički događaj tjedna svakako je bila vijest da je drniški gradonačelnik Josip Begonja (HDZ) postao i zastupnik u novom sazivu Hrvatskog sabora, kao što je tjedan dana prije za lokalnu zajednicu relevantna vijest bila da je njegova obitelj bila u izolaciji nakon što je jedan član bio pozitivan na koronavirus, što je bio jedini slučaj obolijevanja u gradu. Ipak, vjerojatno će ove godine zbog ukupne pandemijske situacije stradati i proslava zaštitnika grada svetog Roka, kao i osobito originalna i već tradicionalna “Radio pijaca”, fešta koju organizira upravo Radio Drniš, na kojoj se “na stol”, pred domaće i goste, u jednoj kolovoškoj večeri veselo i gostoljubivo iznosi sve najbolje i najfinije što ima cijeli kraj, od običaja do hrane i pića.
Kao pravi javni servis, u vlasništvu grada, Radio Drniš građane informira o onome što je za njih važno a da ih pritom ne gnjavi i ne mami da otvaraju kojekakve zaglupljujuće linkove s bjelosvjetskim tračevima i tričarijama. No, osim što građane informira, javni medij služi i kao artikulirani glas tih istih građana, njihova grada i cijele mikrosredine. Prije tjedan dana bila je jedna takva prigoda u kojoj je taj glas bio osobito važan. Naime, neki su mulci, jer vjerojatno su, s obzirom na dvije korištene boje, bila najmanje dvojica, u noći sa subote na nedjelju 19. srpnja išarali veliki zid na najprometnijem raskršću na samom ulazu u Drniš porukama mržnje prema Srbima. Koktel poruka bio je uobičajen: mrzim, ubij, Za dom spremni i ušato ustaško U okrunjeno križem. Uz jednu novost: osim Srba, objekt mržnje i poziva na ubijanje bili su i “panduri”. Radio Drniš je na svom Facebook profilu u nedjelju objavio fotografije sramotnih natpisa uz nedvosmislen i jasan komentar: “Sramota! Grafiti govora mržnje u Drnišu. Gore ne može... zar smo na to spali”. Neki su im komentatori poručili da pridaju nezasluženu pažnju (ne)djelu nekog pijanog klinca i da to uopće nisu trebali razglašavati. Ja sam im dao podršku i napisao da uvijek može gore, recimo tako da izostanu reakcije kao što je njihova.
Ima ljudi koji su reagirali onako kako su ih posljednjih godina učili i poticali razni smutljivci, stranke i strančice u hrvatskoj politici. Pitali su: a što je sa zločinima koje su “oni” upravo nad ovim gradom, krajem i njegovim stanovništvom napravili tijekom rata. Ne treba se umoriti od strpljiva objašnjavanja i ispravljanja njihove pogrešne optike i logike. Upravo u tome je stvar. To su radili njihovi pojedinci, u ime njihova naroda koji se također u početku raspaljivao i huškao na mržnju sličnim grafitima, porukama i simbolima. A ovo sada, bili to mali bili veliki mulci, rade pojedinci u ime našeg naroda i zato MI na to moramo reagirati, jasno osuditi tu sramotu i što brže je izbrisati.
Grad i policija učinili su svoje i zid sa sramotnim porukama već je u ponedjeljak ujutro bio vraćen u nevino stanje bijele boje, uz duhoviti virtualni aplauz “momku u narančastom”, radniku gradskog komunalnog poduzeća koji je po opakoj vrućini morao prebojiti ispisane poruke mržnje. Zbog takve ispravne i pravodobne reakcije Drniš se u ponedjeljak spominjao na brojnim portalima, osobito u Srbiji, nakon što je vijest objavio čak i Tanjug, ali ne kao mjesto na kojem su ispisane poruke mržnje prema Srbima u Hrvatskoj, nego kao mjesto na kojem su takve poruke spremno osuđene i izbrisane.
U vezi s ovim slučajem treba još svakako reći da poruke “mrzim pandure” i “ubij pandura” odmah uz “mrzim Srbe” i “ubij Srbina” itekako služe na čast hrvatskoj policiji i policajcima. Takve poruke znače da njihovi autori u hrvatskim policajcima vide one koji su tu da njihovu mržnju i pozive na nasilje suzbiju i spriječe, a njih traže, gone i privedu pravdi, baš kako nalažu zakoni i očekuje većina normalnih građana ove zemlje i Drniša. I zato podrška i veliki pozdrav i našim sugrađanima i gostima srpske nacionalnosti, kao i našim policajcima, zbog kojih će se prijavljeni nepoznati počinitelji još kukavičkije sakriti i još dublje zavući u svoj mrak, da ih sunce i oči naše ne vide.
‘Ubij pandura’ odmah uz ‘ubij Srbina’ služi na čast našoj policiji