Ćuk: Imamo priliku, možda ovaj put i sreća bude malo više na našoj strani
Večeras u Dubrovniku (20.15, HTV 2) Jug i Mladost igraju treću finalnu utakmicu
O nadasve uzbudljivom finalnom nizu doigravanja za hrvatskog vaterpolskog prvaka dosad su, ponajviše zbog epidemioloških ograničenja, uglavnom govorili treneri: Vjekoslav Kobešćak s Jugove i Zoran Bajić s Mladostine strane. No, željeli smo malo čuti i igrače, pa ćemo subotnju treću finalnu utakmicu u Dubrovniku (početak u 20.15 sati, HTV 2), najaviti kroz razgovor s Milošem Ćukom, 29-godišnjim pojačanjem Mladosti iz Srbije. Riječ je o jednom od najboljih vaterpolista s ovih prostora, a među trofejima koje je već osvojio (uz četiri europska zlata) svakako vrijedi istaknuti olimpijsko zlato iz Rija 2016. godine.
Čekamo drugo dijete
Doživjeli ste dva poraza nakon peteraca, je li ovogodišnji finale odlučen ili Mladost još ima šansi?
– Finale nije odlučen, to nikako, još ništa nije gotovo i mi imamo šansu. U srijedu je sreća bila na njihovoj strani, pogotovo u petercima, iako mi nismo smjeli dopustiti da ta utakmica ode u peterce. Ali u igri smo. Ni oni ni mi nismo pružili u toj utakmici neku izvanrednu partiju, a u subotu ćemo dati sve što možemo da izađemo iz krize i vratimo finale na Savu gdje bismo mogli napraviti i preokret – kaže Ćuk. Što očekujete od treće utakmice? – Očekujem istu situaciju kao i u prvoj utakmici, za nas malo negostoljubivi ambijent i dobrog suparnika. Ali u prvoj utakmici smo izdržali, zašto ne bismo opet. Možda i sreća ovaj put bude malo više na našoj strani.
Odigrali ste maestralno finale
Regionalne lige, no u doigravanju za prvaka jugaši su vas malo bolje čuvali, a u prvoj utakmici i rano izbacili. Kako to objašnjavate?
– Sad je pitanje jesu li me bolje čuvali ili sam ja lošije igrao, ali činjenica je da sam u obje utakmice igrao manje, pogotovo u drugoj. Jugaši su dobro to odradili i nemam što dodati, osim reći: svaka čast!
Kako ste proveli ove dvije godine u Zagrebu i je li bilo ikakvih neugodnosti?
– Nije bilo baš nikakvih neugodnosti. Zagreb je vrlo ugodan grad, lijep za život i moja obitelj i ja smo tu uživali. Došlo je vrijeme da krenem dalje, ali ovaj grad će nam zauvijek ostati u lijepom sjećanju, kao i sve ono što smo doživjeli u njemu.
Imate trogodišnjeg sina, je li u planu povećanje obitelji?
– Na kilaži, sigurno, ha-ha... Da, čekamo drugo dijete i vrlo brzo ćemo imati jednog člana više.
Kako komentirate činjenicu da su navijači Crvene zvezde stopirali dolazak nogometaša Marija Jurčevića samo zato što mu je otac Hrvat?
– To najradije ne bih komentirao.
Razumijemo, bolje je ne imati posla s Delijama. Slučaj je sam po sebi jasan. Nego, jeste li zadovoljni postignutim u Mladosti – u dvije godine tri trofeja (dvije regionalne lige i kup), za prvenstvo se još uvijek borite?
– I više sam nego zadovoljan, a mislim da dijelim mišljenje i svojih suigrača. Da nam je netko prije dvije godine ponudio tri trofeja u dvije godine, a još uvijek se borimo i za četvrti, mislim da bismo to objeručke prihvatili. Imali smo i neke nade u Ligi prvaka u kojoj smo, prije njezina otkazivanja, praktično osigurali završni Final Eight. Mislim da su nam ove dvije godine bile prilično uspješne i da smo vratili Mladost tamo gdje joj je i mjesto.
Iznimno povoljna ponuda
Postoji li mogućnost da ipak ostanete u Mladosti ili vas je Novi Beograd već čvrsto zakapario? I zbog čega Novi Beograd?
– Ne postoji mogućnost da ostanem u Mladosti, idem u Novi Beograd. Dobio sam ponudu koja mi je bila iznimno povoljna, a i iz osobnih razloga odgovara mi da budem u Beogradu, koji je bliže mom rodnom Novom Sadu. Riječ je o mladom, ambicioznom klubu koji u budućnosti cilja na Ligu prvaka. Meni je važno i to da ću moći raditi s Vujasinovićem, najviše zbog reprezentacije. Sve u svemu, vjerujem da će to biti jedna dobra priča.
Kako se nosite s ovom koronakrizom?
– Trudim se što manje čitati portale i pratiti ostale medije kako bi mi barem glava ostala čista i zdrava. Jer sve te vijesti o bolesnima i umrlima imaju i učinak na psihu. Pratim sve preporuke nadležnih i nadam se da će nas bolest zaobići. Svi mi moramo paziti na sebe, ali i naučiti živjeti sa svime time. Koliko je moguće – normalno.