ANTE KOTROMANOVIĆ
Smatrao bih porazom da nas je u moje vrijeme Srbija vojno nadjačala
MILANOVIĆEV MINISTAR OBRANE POŽELIO BANOŽIĆU USPJEŠAN MANDAT
Ante Kotromanović, bivši ministar obrane u Vladi Zorana Milanovića, ima poruke za novog Plenkovićeva ministra obrane Marija Banožića i, što će neke iznenaditi, vrlo srdačno pozdravlja izbor mladog ministra, civila i želi mu sve najbolje. Kotromanović kaže da sada, pet godina poslije, bolje vidi što je radio dobro, a što nije. Bivši stožerni brigadir HV-a, ratni vođa Operativne grupe Sinj u Oluji, zapovjednik 4. Gbr., ali i alkarski vojvoda, sada savjetnik predsjednika uprave Croduxa, nakon intervjua zaputio se, uoči obljetnice Oluje, u švicarske Alpe. Alpinizam je otkrio prije četiri godine, nakon što je s prijateljem Zoranom Milanovićem “osvojio” vrh Dinare i pokazao mu pravce kojima je HV ušao u Knin. Nakon Dinare uslijedio je Troglav, pa slovenski Triglav, pa afrički Kilimandžaro, pa Elbrus, Himalaja... Kotromanović kaže da ga je alpinizam, sada već kao 52-godišnjaka, naučio strpljivosti jer, da biste prešli sto metara uvis, ponekad treba sat vremena, ali i poniznosti prema prirodi.
Kako vam se kao bivšem ministru i ratniku iz Domovinskog rata čini izbor novog ministra obrane Marija Banožića, mladog čovjeka, civila, koji nije stekao vojna znanja? Vidite li u tome problem?
Možda je došlo vrijeme da pravi civil bude na čelu Ministarstva obrane. Gospodina Banožića ne poznajem, ali preferiram to što je mlad, premda to može biti istodobno i prednost i nedostatak. Ako ima energije i želje da se ozbiljno bavi tako kompleksnim resorom kao što je obrana, skrećem mu pozornost na to da će u MORH-u uvijek morati imati svoj stav uz uvažavanje vojne struke. U tom slučaju njegova mladost može biti prednost. Mora biti svjestan da u obrani nema uspjeha preko noći i da će se morati baviti vrlo teškim i osjetljivim pitanjima. Upravo zato mora se nametnuti kao osoba koja zna što hoće, biti spreman trčati na duge staze bez velike medijske pompe i slave i tada on može biti dobro rješenje za MORH u sadašnjoj fazi razvoja Oružanih snaga i njihove modernizacije.
Koje su prednosti bivšeg ratnika kao ministra, a koje prednosti ima civil?
Bivši vojnici bolje poznaju sustav, no kao ministar sjećam se da sam na sastancima ministara obrane NATO-a između njih tada 28 bio jedini s vojnim iskustvom. Stoga, mislim da je potrebno da Banožić u prvom redu dobro upravlja. MORH je kompleksan sustav. Trebat će upoznati i vojsku i samu instituciju MORH-a, koja je dosta velika, tu radi više od tisuću zaposlenika. Kada je ministar bivši vojnik, to može imati i nedostataka, ako ne shvati svoju granicu pa se petlja u rad Oružanih snaga i preuzima zapovijedanje umjesto Glavnog stožera. To je onda jako loše, jer se stvara dvostruka linija zapovijedanja. To je i protuzakonito jer ministar
“Da sam sada ministar, smatrao bih osobnim porazom da je Hrvatsku u posljednje tri godine vojno nadjačala Srbija
Banožiću želim da bude najbolji ministar obrane. Naš plan, koji smo u Restartu pripremili uoči izbora, možda bi mu bio dobar putokaz. Ako on pokaže interes, ja ću mu ga pokazati, obrana države mora biti nadstranačka
je civilna osoba i mora voditi računa o osjetljivim civilno-vojnim odnosima. Njegov isključivi interes i briga je obrambena politika, financije, opremanje i modernizacija, civilni nadzor, kreiranje i vođenje reformi. Kada je ministar obrane civil, u prednosti je jer je manja vjerojatnost da će ulaziti Glavnom stožeru u vođenje i zapovijedanje, barem se nadam da se ovaj ministar neće petljati, nego će prepustiti vojsku struci, odnosno vođenju načelnika Glavnog stožera. Tu je još važno reći da je posebnost tog ministarstva potreba za nadstranačkim vođenjem. Obrana uključuje nadležnosti niza institucija i vrlo je teško napraviti reforme bez otvorenog i uključivog pristupa. Zatvaranjem ili politizacijom vrlo se lako suzi manevarski prostor za upravljanje resorom obrane. S jedne strane broj kvalitetnih i stručnih ljudi uvijek je ograničen i novi ministar, ako želi uspješno voditi ovaj resor, ne smije politizirati u personalnim pitanjima. Drugim riječima, ne bi smjelo biti razračunavanja s ljudima po političkoj liniji. Stručnost treba biti jedini dugoročno održiv kriterij. Ja nisam poduzimao politička smjenjivanja, naprotiv, imao sam pomoćnike za financije koji su pripadali HDZ-u i ta politička smjenjivanja ne bi trebala biti zamka u koju bi se novi ministar Banožić trebao uloviti. Treba mu dati priliku i potporu, želim mu sve najbolje jer je ovo ministarstvo jako važno za nacionalnu sigurnost Hrvatske. Ukratko, Banožiću želim da bude najbolji ministar obrane RH.
No Banožić će se morati osloniti na profesionalnu pomoć, a u MORH-u vjerojatno ima ljudi koji mu mogu “dati ruku”?
Sigurno se mora osloniti na načelnika Glavnog stožera i kvalitetne ljude u Ministarstvu te oformiti vojno-tehnički savjet, koji će biti njegov tim za savjetovanje, a važno je da na početku ne bude impresioniran generalima i činovima. On je ministar obrane, izabran na izborima od naroda kao saborski zastupnik i on predstavlja vlast. Morat će se boriti za vojni proračun, osigurati barem postojeću razinu, bez obzira na situaciju s koronom i ekonomskom krizom. Morat će voditi finu politiku stvaranja ravnoteže između potreba za modernizacijom vojske i materijalnih izdvajanja za vojno osoblje. Čeka ga izazovan posao.
Kako vam se s odmakom od gotovo pet godina čini situacija u MORH-u i HV-u?
Potrebna je jasnija slika u kojem smjeru idemo s razvojem Oružanih snaga. Puno manje skrivanja iza parola, a puno više precizno razrađenih planova. Za početak potreban je novi ključni dokument, Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga (DPR), jer je na snazi još uvijek DPR iz mog vremena. Potrebno je definirati jasne prioritete, a što se tiče stanja, mi smo još uvijek mlada država pa onda imamo relativno mladu vojsku, dok su ostale članice NATO-a uglavnom svoje vojske gradile desetljećima, pa i stoljećima.
Trebamo na drukčiji način posložiti MORH i učiniti ga učinkovitijim. Mi u SDP-u u okviru Restart koalicije dulje od godinu dana pripremali smo te planove o promjenama u MORH-u, u suradnji s nekim bivšim generalima HV-a i ekspertima za sigurnosna pitanja, i zgotovili smo plan s koracima koje treba poduzeti kako bismo reformirali i MORH i HV. I to unutar postojećih novčanih sredstava, gdje se uvijek mogu naći rezerve u sustavu.
No što raditi u uvjetima kada je puno nedovršenog posla i u Kopnenoj vojsci i u HRZ-u i u Mornarici i kad nema dovoljno novca za sve projekte?
Moram priznati da ima nešto u onoj da si ponekad pametniji nakon bitke, odnosno, sada vidim bolje načine i mogućnosti za pojedina rješenja nego kad sam bio ministar. Svi smo mi dosadašnji ministri griješili jer smo pokušavali ravnomjerno i istodobno razvijati sve vojne grane. A to je nemoguće učiniti s ovim vojnim proračunom. U planovima koje smo pripremali prije izbora polazimo od socijalno odgovornog smanjivanja broja osoblja, zaposlenika u MORH-u, i to za nekoliko stotina. S 1200 zaposlenika moguće je taj broj smanjiti na 600-700. U koronakrizi vidjeli smo da cijela vojna administracija funkcionira bez problema i da dobar dio njih može raditi i od kuće, i to s 30-ak posto ljudi koji su na platnoj listi. Tako bi nam se oslobodile stotine radnih mjesta i otvorio prostor za jače zapošljavanje profesionalnih vojnika za Kopnenu vojsku, Mornaricu, a i HRZ, u kojima će nam trebati puno veći broj osoblja kad prijeđemo na zapadni tip letjelica, i helikoptera i zrakoplova. Bez