Brojke razotkrile lažni mit, stvaran od Daytona, o broju Hrvata u institucijama BiH
BIH, NE BIH
Pa, dajte, objavite tu statistiku da konačno vidimo koliko Hrvata radi u državnim i entitetskim institucijama! – molili su godinama građani u BiH. Bez tih izvješća, puštane su laži, spinovi, da ih u postotku radi dvostruko više nego što ih, zapravo, ima. I stvoren je stereotip, mit, o njihovoj prezastupljenosti koji je svakodnevno korišten za političko i svako drugo diskreditiranje Hrvata.
I sve to padalo je na plodno tlo dok ombudsmani u BiH prije nekoliko dana konačno nisu objavili izvješće o nacionalnoj strukturi zaposlenih u administraciji, od državne i entitetske do županijske razine. Iz njega se prvo može iščitati kako u bh. institucijama u postotku radi otprilike onoliko pripadnika pojedinih naroda koliko ih je bilo po posljednjem prijeratnom popisu. A upravo tako i stoji u Zakonu o državnim službenicima. Međutim, tri konstitutivna naroda na državnim rukovodećim mjestima imaju pravo na trećinu vlasti. Od ukupno 15.592 zaposlenika državnih institucija u BiH, njih 6899 su Bošnjaci (44 posto), od kojih je 1416 na rukovodećim pozicijama. Srba je 5639 (36 posto), od toga 1043 na rukovodećim mjestima, a Hrvata 2887 (18 posto), od kojih 699 rukovoditelja. U ove podatke nisu uključene policijske strukture, u kojima je postotak za Hrvate još lošiji. U federalnom MUP-u višestruko je manje Hrvata nego Bošnjaka. Kada se uvrste i ti podaci, vidjet će se da Hrvati nisu u povlaštenom položaju, kako se predstavlja, nego u podređenom. U institucijama Federacije Bošnjaci su triput brojniji od Hrvata iako je nametnuta istina kako u raspodjeli upravljačkih pozicija postoji balans u “hrvatsko-bošnjačkom entitetu”. Katastrofalno je stanje u Republici Srpskoj gdje Hrvata ima tek nešto više od jedan posto. Slično je i u županijama Federacije BiH. U najvećoj, Sarajevskoj županiji, Hrvati su prisutni tek u tragovima. U administraciji te županije samo ih je tri posto, a Bošnjaka čak 91 posto. Treba naglasiti da su i Bošnjaci zakinuti tamo gdje su manjina, posebice u RS-u. Srbima se to, pak, događa u Federaciji. Iako su formalno konstitutivan narod, u administraciji FBiH zastupljeni su sa samo oko dva i pol posto.
Unatoč svemu, političko-medijska mašinerija Hrvate pokušava prikazati kao uzurpatore i cijelih resora, a najčešće se spominju financije. Po toj logici, mogu ih optužiti za svako ministarstvo koje im pripada. Pa negdje moraju biti ministri! Od 18 ministarstava u entitetu FBiH, hrvatski ministri na čelu su njih pet i jedno od tih su i financije. Stjecajem okolnosti, uz federalno, isto to ministarstvo imaju i na državnoj razini. Nikome od tih medijsko-političkih manipulatora ne smeta što Hrvat nikada nije bio premijer ili što Hrvata nema na čelu ministarstava sigurnosti, unutarnjih poslova, ključnih sigurnosnih i obavještajnih agencija.
Ovakve manipulacije ne pridonose stvaranju boljih međunacionalnih odnosa. One su tek u funkciji diskreditiranja najmalobrojnijeg naroda kako bi ga se svelo na razinu nacionalne manjine. Ako se pogledaju brojke o njihovoj zastupljenosti, onda se u tome već uspjelo. Umjesto da postoji nacionalni paritet u službama, osobito zajedničkim, BiH već u mnogim segmentima funkcionira kao građanska država. Podaci ombudsmana mogli bi biti dobar lijek za izlječenje zatrovanog bh. društva. Ponajviše je važno da istinu sazna najbrojniji narod, Bošnjaci. Oni su uvjereni da Hrvati uzimaju njihove pozicije i radna mjesta. A zapravo je obrnuto. Za Hrvate u BiH još je tužnija činjenica da ih sličnom manipulacijom brojkama progone i u Hrvatskoj. Tvrdi se kako tamo odlučuju tko će biti na vlasti, iako nikada nisu bili prevaga na izborima. To se najegzaktnije može dokazati po broju glasova kada se bira predsjednik RH. Osim toga, mnogi koji glasaju u BiH na različite su načine hrvatski porezni obveznici. Slično je kada se spominje da su zauzeli brojne funkcije. Ako ih u Hrvatskoj ima pola milijuna ili, čak, dvostruko više, dakle četvrtina, pa valjda se neki i negdje moraju izboriti za neku fotelju. Osim toga, oni su i hrvatski državljani. Stereotip je i da se Hrvatima BiH jednostrano pomaže. Važno bi bilo analitički pokazati i koliko Hrvati iz BiH pomažu RH. Dovoljno bi bilo samo izračunati korist koju Hrvatska ima od vode u Buškom jezeru.
Pozicija Hrvata iz BiH u objema je državama nevjerojatno teška. Ponajviše zbog tih nametnutih stereotipa. Njih mogu srušiti samo točne brojke. I mediji koji će tu istinu prenijeti javnosti. Sudeći po dosadašnjoj praksi, to će se teško dogoditi. Hrvati iz BiH i u svojim objema domovinama osuđeni su i prokazani baš na temelju lažnih brojki. Neskloni političari i mediji svakodnevno im čitaju optužnicu. Svatko iz svojih razloga. A tu ni dokazi ni konkretne brojke, čini se, ne pomažu jer Hrvati iz BiH u svim su izračunima bili i ostali moneta za potkusurivanje.
Desetljeće su puštane laži, spinovi, da u državnim, entitetskim i drugim službama u BiH Hrvata u postotku radi dvostruko više nego što ih ima. A onda je ovih dana stiglo izvješće ombudsmana koje je razotkrilo da je to politička manipulacija. Hrvati nisu povlašteni. Zakinuti su!