Primirje u Ukrajini, ali daleko je kraj jedinog rata u Europi
Nastavak pregovora V. Zelenskog i V. Putina ovisit će o poštovanju ovog dogovora
Točno u ponedjeljak u ponoć stupilo je na snagu novo, tko zna koje po redu, cjelovito i sveobuhvatno primirje na istoku Ukrajine, koje bi trebalo okončati jedini oružani sukob na europskom tlu. O poštovanju primirja ovisi nastavak pregovora njemačke kancelarke i francuskog predsjednika Angele Merkel i Emmanuela Macrona, s jedne, i ruskog i ukrajinskog predsjednika Vladimira Putina i Volodimira Zelenskog, s druge strane, premda Putin ustrajno negira svoju uključenost u sukobe u Ukrajini.
Zelenski tvrđi od Porošenka
Dosad je bilo 20-ak proglašenih primirja, ali su svi pokušaji završili neuspjehom. Rat je nastavljen uz sporadične sukobe i incidente, a u šestogodišnjim sukobima poginulo je oko 13 tisuća ljudi. Za trajan mir nužno je sveobuhvatno mirovno rješenje, koje će prihvatiti obje strane, a ono je još daleko. Ključni je problem pitanje autonomnog statusa pobunjenih proruskih pokrajina, jer su u Kijevu svjesni da bi autonomija Donbasa i federalizacija zemlje ograničila moć središnje vlasti na istoku zemlje i omogućila nastavak ruskog utjecaja. Dosadašnji pregovori pokazali su da je aktualni ukrajinski predsjednik, mladi i politički neiskusni Zelenski, po tom pitanju još tvrđi od svog prethodnika Petra Porošenka premda su neke njegove predizborne izjave shvaćene kao nagovještaj popuštanja iako je Zelenski stalno ponavljao da samo želi mir i da je za ostvarenje tog cilja spreman razgovarati s bilo kim. Sada se vidi da je takve njegove izjave ipak trebalo uzeti sa zrnom soli s obzirom na to da Zelenskom ne pada na pamet sjesti za isti stol i ravnopravno pregovarati s pobunjenicima, koji su prije šest godina proglasili svoje “neovisne” republike. Naime, Putinov posebni savjetnik za Ukrajinu Dmitrij Kozak dogovorio je u ožujku sa savjetnikom predsjednika Zelenskog formiranje posebnog savjetodavnog vijeća, u kojem bi bili i predstavnici pobunjenika – čime bi se omogućili neposredni razgovori sukobljenih strana – ali čini se da od toga neće biti ništa nakon što je Kijev bez objašnjenja odustao od tog dogovora. Ukrajinske vlasti poručuju da ne žele neposredno pregovarati s okupacijskom administracijom niti će Kijev pristati na federalizaciju zemlje kao što to priželjkuje Kremlj. Štoviše, u Kijevu razmišljaju i o promjeni normandijskog formata, smatrajući da u pregovore treba uključiti i Veliku Britaniju i SAD, potpisnice tzv. Budimpeštanskog memoranduma 1994. godine, kojim su Britanija, SAD i Rusija jamčile Ukrajini teritorijalnu cjelovitost u zamjenu za predaju atomskog oružja, čime se Ukrajina dobrovoljno i iz današnje perspektive naivno odrekla statusa nuklearne sile.
‘Prvo granice, zatim izbori’
U Kijevu smatraju da bi iz pregovora trebalo isključiti Rusiju koja se, po mišljenju ukrajinskih vlasti, odrekla statusa jamca Budimpeštanskog memoranduma i postala okupacijska sila u Ukrajini. Osim toga, Kijev je nedavno doveo u pitanje i sporazume iz Minska, koji su dosad važili za neupitne temelje mirovnog procesa. U Kijevu smatraju da bi legalne vlasti zemlje najprije trebale preuzeti kontrolu nad svojim istočnim granicama, a tek potom dopustiti lokalne izbore na pobunjenim područjima, iako sporazum iz Minska predviđa obrnut redoslijed. Sve to upućuje na zaključak kako je istinski mir u Ukrajini još daleko.
Kijev tvrdi da neće pristati na federalizaciju zemlje, što priželjkuje Kremlj