Mjesto koje nudi i originalnu pasicu Modesty Blaise

Otvara se knjižara posvećena stripu

bolje zidove.

On je nedavno sudjelovao i na festivalu “Re:Think” u Sisku, koji već pet godina dovodi umjetnike iz svih krajeva svijeta. Ove godine iz očitih razloga inozemni gosti su izostali, ali, unatoč svemu, šest je sisačkih zgrada dobilo nove, prekrasne fasade. Malo im je nedostajao taj moment upoznavanja novih ljudi i razmjene iskustva, priznaje nam Milić, koji je svoj mural naslikao na zgradi Poduzetničkog inkubatora Pisak. I taj mural inspirirala je svjetska koronakriza, otkriva nam.

– Napravio sam dva astronauta kako plutaju u bestežinskom stanju. To simbolizira odvajanje od svega, u potpuno izdvojenom prostoru poput svemira, a zakrabuljeni su i u odijela tako da su sigurni. Moji zadnji radovi vrte se baš oko te izolacije, alijenacije i straha, ali opet sam htio da ljudi, kada dolaze tamo na posao, vide nešto prekrasno poput svemira – objasnio nam je umjetnik koji je nakon Siska “zapalio” u Rijeku na festival “Rijeka murala”.

Tamo je pak naslikao reprezentaciju svega što je radio posljednjih mjeseci, slušajući, kaže, nevjerojatne količine vijesti i skupljajući gomile informacija kojima su nas sa svih strana zatrpavali. Razlike između vijesti, lažnih vijesti i teorija zavjera sve je teže, kaže, prepoznati, a najglasniji dijalog vodi se između krajnosti – onih koji njeguju antiznanstveni pristup i diskurs i onih koji im se izruguju. Živimo u doba informativnog kaosa i rasipanja ideja i uvjerenja, smatra on.

S njim je na “Re:Thinku sudjelovao i Boris Bare. Slikao je on posljednjih mjeseci i u Opuzenu, odradio i Chopinov mural na poljskoj ambasadi u Zagrebu, a na pročelju zgrade Osnovne škole u Đakovu napravio je prekrasnu posvetu preminulom socijalnom radniku Ivanu Paviću. “Nisam tip koji može sjediti doma”, rekao nam je Bare. Naime, on je karantenu proveo oslikavajući Opatovinu s Marinom Remićem, Erolom

Sjajnim i Tihomirom Krklecom.

– Već smo ranije pokušali pokrenuti projekt uređenja Opatovine pa smo napravili tamo svoju karantenu i petnaestak dana sami crtali. A kako su svi trubili da ostanemo doma, palo mi je na pamet što je s onima koji nemaju dom? I tako smo im ga nacrtali, simulaciju dnevne sobe, tepih, ugodnu fotelju. Kad smo već imali dnevnu sobu, dodali smo i kupaonicu – govori Bare i prisjeća se kako ih je u radu omela i policija.

Na sreću, sve je bilo u redu, a od dobronamjernih policajaca dobili su i dozvolu da nastave. Inače, otkriva Bare, kada te privede policija, oduzmu ti i boje, a to mu nikako ne bi bilo drago. I taj susret jedan je od pokazatelja kako je ulična umjetnost od nekadašnjeg statusa vandalizma, nad kojim su se zgražali pošteni građani, postala ravnopravna grana umjetnosti. Umjetnici se više ne moraju držati mračnih zakutaka i napuštenih ruševina, a ljudima je, dapače, i drago što njihov životni prostor postaje veliko umjetničko platno.

Problem su postali navijači

– Ja i nikad nisam radio ilegalno – kazao nam je uostalom i Igor Taritaš, koji je nedavno umjetničkom intervencijom osvježio Martićevu ulicu u Zagrebu. Taj njegov najnoviji mural, koji se nalazi pokraj skulpture Dine Bilandžića “Space Invader” na uglu s Vojnovićevom, slučajnim prolaznicima djeluje kao optička iluzija ili prozor u neki drugi svijet. A iako ga policija, zato što je sve potrebne dozvole pribavio, nije smetala, nezadovoljna grupica navijača Dinama zamjerila mu je što im je “preoteo” zid. S Bad Blue Boysima probleme su imali i naši ostali sugovornici jer, izgleda, ulični umjetnici najveća su im konkurencija.

– Ma čim dođeš s dizalicom pred zgradu, nitko te dok si na 20 metara i ne pita za dozvole – smije se Milić i potvrđuje da jedino navijači znaju raditi probleme.

– U Splitu mi je Torcida maknula mural, a u Moskvi su mi navijači CSK Moskva javno prijetili. Ne želim se nikome zamjeriti, ali to nije način, a navijačke murale ne želim svrstavati u umjetničku kategoriju. Gledati kolorirane osmrtnice i skrivene poruke kojima pokušavaju profiltrirati svoj ultranacionalizam kroz neku lijepu sliku nije mi nešto pretjerano zanimljivo – smatra Milić.

– Meni su ti spomenici i topovi užas. Ali ne možeš slikati preko toga jer dobit ćeš batina – zaključio je Bare.

Direktor Crtani romani šoua Slaven Gorički kao petogodišnjak u ruke je dobio Zagora, zlatnu seriju “Noć užasa”, i uz njega naučio čitati, postao stripofil i od tada toj “zarazi” nema lijeka. Niz godina na čelu je CRŠ-a, u Hrvatsku je doveo najvažnije crtače današnjice, a sada, u vrijeme dok je kultura pomalo na čekanju, u centru Zagreba, u Prolazu sestara Baković, otvara knjižaru specijaliziranu za strip.

Aktualna izdanja i rariteti

Zvuči ludo, kaže, rekli su mu: “Bolje da si otvorio kafić”, ali uvjeren je da je na pravom putu. Na strip ne utječe ni korona jer on ima svoju publiku od 7 do 77 godina, konstantna je. Netko neće kupiti “Zagora” ili “Alana Forda”, ali kupit će “Bouncera” ili “Usagija”, tako da interes teče kao rijeka. – Želja za ovakvim prostorom postoji godinama jer CRŠ nema svoj prostor i osuđeni smo na nalaženje po kafićima, a i posljednjih 15 godina skupio sam puno materijala i originalnih crteža, plakata, grafika i knjiga o stripu i stripova. Od 2017. CRŠ se počeo baviti i izdavaštvom, objavljivati nagrađivani serijal “Usagi Yojimbo” pa potom i “Tarzana” i “Bouncera”, a od kolovoza i “Spidermana”, i sve se poklopilo – govori Gorički. Otvorenje knjižare je 31. srpnja u 10.30 sati, u ponudi imaju sva relevantna izdanja koja izlaze u Hrvatskoj, svoja, ali i izdanja Fibre, Sandorfa i Hangara.

– Od originalnih tabli imamo dosta Marvelovih stvari, recimo “Punishera”, a nabavljao sam ih putujući Europom po festivalima, kada sam upoznao i dosta galerista i kolekcionara. Ima i originala naših crtača koji rade za inozemne izdavače poput Gorana Parlova i Esada Ribića pa “Alana Forda”, “Zagora” ili “Modesty Blaise”, iz koje imam originalnu pasicu iz prve epizode što je jako rijetko i košta oko 1200 dolara – govori Gorički, koji je svojedobno pokušavao u Hrvatsku dovesti Moebiusa, no kako je autor 2012. preminuo, ostaje ideja da se u Zagrebu održi izložba njegovih radova, čime će se Slaven Gorički također baviti jer u sklopu knjižare ima i podrumski izložbeni prostor.

Izložba u čast Zerocalcareu

– Ako i uspijemo u toj ideji, trebat ćemo veći prostor od našeg jer Moebius je genije od kojeg nema dalje. A mi ćemo ovdje uskoro organizirati izložbu novinskog Spidermana Johna Romite i objaviti tu knjigu. Osim toga, lani smo objavili i Zerocalcareovu knjigu “Pasančevo proročanstvo” i plan je u rujnu objaviti i njegovu drugu knjigu te napraviti izložbu posvećenu tom autoru. Njegovi stripovi posljednjih su godina najčitanije i najprodavanije knjige u Italiji. Na festivalima u Italiji uvijek me šokira red za njega u kojem stoji po 3000 ljudi – kaže Gorički. Novo izdanje CRŠ-a, koje se trebalo održati u svibnju, održat će se u novom terminu od 25. do 27. rujna, u skladu s epidemiološkim mjerama u Tvornici kulture. Očekivano će izostati inozemni gosti, a potpisivanja i crtanja za publiku bit će održana na terasi Tvornice. – Lani smo imali više od 4000 posjetitelja pa sad moramo pripremiti 4000 maski – našalio se za kraj Gorički.