PAKOŠTANE
Samo mi imamo Vransko jezero u zaleđu, predivan otok Vrgadu i – generala Gotovinu
Znate li da se čovjek u danu nasmije 15 puta, a turist koji ljetuje na pakoštanskoj rivijeri i puno češće. Provjerili smo tu uzrečicu na licu mjesta. Idemo prvo u Drage, točnije u Dolašku, plažu u borovima, ondje je mir, bistro more, šljunak, kamen, lučica, kupanje uz cvrčanje cvrčaka i – jednu nevjestu iz Zagreba...
Zbog plaže se i udala
– Ja sam se zbog ove plaže i udala u Drage. Muž više-manje – kaže smijući se Branka, pokazujući nam fotografije brancina koje je ulovila u moru, ali i štuku koju je upecala na Vranskom jezeru. Nesvjesno nas je tako uputila u još jedno turističko bogatstvo Pakoštana – najveće hrvatsko jezero. Više od 100.000 ptica na Vranskom jezeru, somovi kapitalci, brojni ribiči među kojima i naši poznati sportaši poput nekadašnjeg vratara vatrenih Dražena Ladića... Malo aktivniji, željni aktivnog turizma, uz Vransko jezero voze desecima kilometara biciklističkih staza i na predivnom odmorištu Ćelinka s pogledom na Kornate skupljaju snagu za dalje. A Pakoštane s Vranskim jezerom preuzimaju primat i među turistima koji uživaju u promatranju ptica, kažu u ovdašnjem turističkom uredu. Pakoštane su jedna od rijetkih turističkih općina koje imaju tako bogatu ponudu na obal i u zaleđu. Tu je i Maškovića han, nekadašnja najzapadnija osmanska utvrda, u kojoj se održavaju Dani vitezova vranskih. Domaćini tada turistima, uz srednjovjekovnu kulisu, pričaju burnu povijest pakoštanskog
Obožavaju turisti Dane vitezova vranskih koji ih vrate u doba kada se ovdje vojevalo protiv Turaka – i pobjeđivalo Oni željni aktivnog odmora i rekreacije na Vranskom jezeru imaju na raspolaganju desetke kilometara uređenih biciklističkih staza
područja. Tko je jednom bio, ponovno se vraća na viteške turnire na kojima dominiraju vitezovi konjanici, ali uloge imaju i siromasi, žongleri, kovači, kulinarski majstori i drugi koji pokušavaju dočarati srednji vijek i mitske borbe priora vranskih i osmanskih osvajača. Graditelj hana bio je Jusuf Mašković, rodom iz Vrane i po rođenju Josip, veliki paša koji je taj najzapadniji spomenik osmanske civilizacije počeo graditi u prvoj polovici 17. stoljeća, ali ga nije dovršio, pao je u nemilost sultana koji ga je potom i pogubio.
Potkraj 2013. završena je kompletna obnova hana, i to u izvornom obliku, a Maškovića han postao je vrhunski turistički objekt s četiri zvjezdice. Po bogatstvu pakoštanske turističke ponude ipak najviše dominira obala. Od Crvene luke, resorta za klijentelu koja je spremna dublje posegnuti u džep da bi uživala na pjeskovitoj plaži, do najpoznatijeg nekadašnjeg Cluba Mediterraneo, a danas Pine Beacha, turističkog naselja s dugogodišnjom tradicijom. Netaknuta priroda, borova šuma, mediteranska hrana, bungalovi, trstika, “polinezijski” uvjeti... Svakako vrh!
Idemo dalje, prema središtu mjesta, a kako pritom ne spomenuti još jednog vojskovođu, kad već prolazimo kraj generalove kuće. General Ante Gotovina najpoznatiji je Pakoštanac i mnogi su baš zbog legendarnog zapovjednika Hrvatske vojske posjetili Pakoštane. Ovog ljeta mjesto, dakako, nije puno, ali nije ni prazno. Korona nije otjerala goste i gotovo ih je 60% u odnosu na lani. Goste nadglasava zajednički koncert galebova i cvrčaka, čuje se i hrvatski, češki, njemački..., ali Slovenaca je ipak najviše, a mi smo naišli na bračni par Lukman iz Maribora. Vladimir (75) dolazi u Pakoštane 50 godina. On i njegova supruga Marija došli su prvi put ovdje kad je put iz Maribora trajao 13 sati:
Zavalim se pod bor...
– Bila je to ljubav na prvi pogled. Tu se pod bor zavalim i spavam. Kad je vruće, kupamo se na nudističkoj plaži. Da, i to imaju... A tek Vransko jezero, a nije ni skupo – kažu nam i dodaju kako sve ove godine dolaze i plate apartman, a onda ih zamijene sinovi i unuci. S Danijelom Vulin, prvom ženom pakoštanskog turizma, nalazimo se u središtu mjesta. Kaže nam da u prikazu pakoštanskih ljepota moramo spomenuti i predivni otok Vrgadu, odmah nasuprot mjesta. Tamo je u ugao jedne kuće ugrađen i kamen “puševbrus”, koji mještanima služi za oštrenje noževa i alata. Evo što Danijela kaže o ovogodišnjim brojkama: – Sa šezdesetak posto moramo biti zadovoljni, tim više jer su nas naši tradicionalni gosti nagradili povjerenjem. Žao nam je što smo ih zakinuli za manifestacije koje su morale biti otkazane. Najvjerniji su ponovno Slovenci, i u kampovima i u apartmanima. I Nijemci su brojni i nadamo se da će kolovoz biti još bolji.