Dečko, baš vam je lepi taj džip...

Priča se ponavlja, uvijek ista. Mjesta su drugačija. Nije prvi put. Ni deseti... Možda trideseti. Lepenica, utorak. Dvije umirovljenice gledaju auto i priča krene. - Gospon, jel vas mogu nešto pitat. - Naravno gospođo, recite... - Jel’ ono vaš džip? - Džip?! Je. - Baš je lepi. A koja je to firma? Kakav je to auto, baš ga prijateljica i ja gledamo - priča umirovljenica na odmorištu Lepenica, koja s prijateljicom ide na more na vikendicu. - Dacia Duster, gospođo. I nije to baš džip, već vam je to... - Dacija?! Hm... A jel ima veći? - Veći?! Gospođo, pa ovaj je velik. Veći je od svih tu na parkiralištu. - Da. Vidim. A ima manji? - Ima manji gospođo, Dacia Logan. I ovaj vam je, znate, na plin, kilometar vožnje vam je oko 35 lipa... - Na plin? A jel ima benzin isto? - Ima gospođo... I plin, i benzin. Plin je ugrađen tvornički. Imate garanciju. - Joj, baš lepo, neću više smetat. Znate, gledam neki auto, a ovaj mi se vaš svidio. Doviđenja, sretan put. - Doviđenja, gospođo... Vrata Jadrana, srijeda. Prilazi vozač bijelog kombija i naviruje se kroz automobil. - Hmhmmrm. - Nisam vas razumio, gospodine. - Ovaj, hm, ovaj auto. Dacia. Kakav je? - Sjajan. - Hmhm. Baš gledam, moram nešto uzet, kak’ ste zadovoljni? - Super. Kamera sprijeda, kamera straga, kamera sa strane, ima opreme unutra, a cijena 127.500 kuna. Nije malo, a nije ni puno. - A kako se vozi? - Kao bonbon! - Jel mogu pogledati unutra? - Ne, nažalost, takva su vremena, samo iz vana. Epidemija je, gospodine. - Aha... A dajte da vidim prtljažnik. Cijena? - Od 99.000 kuna, mislim. Zagreb, petak, rampa tvornice. Portir prilazi automobilu s toplomjerom. - Ajde da vam izmjerim temperaturu. Sad ćemo, tako, tako, tako .... - Kolika je? - 39.9! Nešto ne štima, čekajte, dajte na vrat ću vam sad izmjeriti... Tako, tako, tako. -I? - 36,5! Dobro je, možete ući... - Hvala, vidimo se... - Čekajte, čekajte... Da vas pitam. -Što? - Kakav je? Duster? Gledam ga, evo već dugo, ma baš takav mi treba, živim u Svetoj Nedjelji, gore na brdu, treba mi veći auto. - Dobar je, dobar. Pravi! Vi ste zadovoljni? - Apsolutno. Cijena vam je... - Ma znam sve cijene, ja sam portir, proučio sam, imam vremena, malo internet, ovo, znate... Ovakvi razgovori vas, kao vlasnika Dustera, očekuju. Tu čovjek ne može ništa. Vozač treba prihvatiti stvari kakve jesu. Ljudi će prilaziti, ispitivati, pipati, htjeti ući, zavirivati u prtljažnik, kuckati po autu. Duster je atrakcija, gdje god se pojavi. Ima karizmu. Zgodno... Rijetki su takvi.