Imam troje djece, tri braka i novu ulogu. Ja sam sretan čovjek
Imam troje djece, dvije unuke, tri braka, a sada i TV ulogu života! Ja sam sretan čovjek koji je ostvario sve
Priča nije politična, ima svoj komični i erotski element. Puno je eksterijera, snimalo se i snimat će se ispred HNK, Sokola, u Maksimiru, Vukovarskoj, scene poplave u Zagrebu 1964. Ima tu slavnih zagrebačkih plesnjaka, ali i tučnjava na njima, svojedobno je tako Vinko Brešan najavio seriju “Dnevnik velikog Perice” koja nastaje kao nastavak kultnog filma “Tko pjeva zlo ne misli”.
Kako se ljubiti s razmakom?
Većina poznatih likova, osim gospođe Šafranek koju opet glumi Mirjana Bohanec, više nije tu. Radnja je smještena u 60-e godine, umro je i slavni gospon Fulir, no fulirovštine u seriji neće nedostajati jer u ulogu njegova brata uskočio je Otokar Levaj. Snimateljska ekipa trenutačno je, kaže, na pauzi nakon koje imaju još 25 posto do kraja, a on je odradio svojih pet epizoda. U ovom trenutku vratio se u Ameriku, na Floridu, gdje živi i mirovinu provodi s trećom suprugom Dunjom, i to s obzirom na koronasituaciju 23-satnim letom, ali glumački ispunjen.
– Prezadovoljan sam svojom ulogom, što se mene tiče, to bi mogla biti televizijska uloga mog života. U kazalištu sam cijeli život igrao komične uloge, na filmu i televiziji sam uvijek bio negativac ili neki dvoličan tip. Ovaj sam put Eugen Fulir, mlađi brat gospona Fulira. Gospođa Šafranek misli da će ostavština poslije njega lako proći jer ona je jedina nasljednica, no moj povratak iz inozemstva komplicira stvari. Ovo je malo kompleksnija, karakterna uloga jednog foliranta, čak i zavodnika ako se u toj dobi to tako još može nazvati, a Vinko Brešan dao mi je divnu šansu da dodatno razvijem taj lik – kaže Otokar Levaj pa na pitanje o uspjehu serije dodaje da su tu sve poluge u rukama redatelja, no da, sudeći po ekipi, tu ne bi smjelo biti pogreške.
– Divno je bilo i ponovno raditi s Mirjanom Bohanec. Mi smo stari prijatelji, ona je kolegica moje prve supruge Elene Hristove, koja je također bila operna pjevačica, tako da se znamo još od 70-ih godina. Na setu su za snimateljsku ekipu strogo vrijedila sva epidemiološka pravila, a mi glumci po prirodi stvari nismo mogli biti na dva metra udaljenosti i nositi masku dok snimamo ljubavne scene – veli pa, prisjećajući se kolege Relje Bašića, nastavlja:
– Ne da sam ga poznavao, radio sam u Teatru u gostima dok je on bio šef, i to strog šef. Glumio sam u komediji “U tvom ili mom stanu” s Borisom Buzančićem, Anom Karić i Lelom Margitić, tamo pred rat, još smo skupa putovali po Jugoslaviji. Znamo se, naravno, i otprije... Uglavnom, ovu ulogu malo jesam ‘ofarbao’ prema Relji, u intonaciji i grimasi, ali ne imitirajući ga. To je fulirovština, to je vrsta karaktera koju je Relja odlično odigrao, ali jednako genijalno lik Fulira odigrao je i Krešimir Mikić u predstavi u HNK Zagreb. Svatko od nas u sebi nosi svojeg fulira!
Što se tiče korone, kaže, nema ni panike ni straha. U Hrvatsku je na snimanje serije došao 29. veljače s planom da mu se supruga pridruži u svibnju i da se u lipnju vrate u Ameriku. No izbila je pandemija, što ga je šokiralo, baš kao i potres koji se na nju naslonio, a potom se saživio sa situacijom.
– Ja sam od onih koji smatraju da čovjek od nečega mora umrijeti pa, ako je suđeno da je to od korone, u redu. Iako, nije da mi se žuri s odlaskom. Inače, ovdje u Americi stanje je katastrofalno, ne toliko zbog korone koliko zbog posljedica koje je donijela, a politička situacija je strašno komplicirana. Tu u Bradentonu, gdje živim, gotovo nema šanse da dobijem koronu jer to su sve obiteljske prizemnice naseljene umirovljenicima, najčešće samcima i rijetko u parovima, nema studenata ni radnih ljudi koji bi bolest mogli odnekud donijeti. Najveća mogućnost da poberem virus je aerodrom, ali oprezan sam – kaže. Rad u kazalištu mu, kaže, više ne nedostaje. Posljednju predstavu u Hrvatskoj odigrao je 2014., a otad je snimio tri sezone “Crno-bijelog svijeta”, sezonu “Dnevnika velikog Perice” i to ga glumački sasvim zadovoljava.
Nisam lijep kao Višnjić
– Tu u Americi prijavio sam se za volontera koji u kazalištu ubire ulaznice, to je ovdje uobičajeno za ljude moje dobi, pa sam imao prilike besplatno gledati mnoge predstave. To je kazalište vrhunsko, tu dolaze ljudi s Broadwaya, pa mi nije ni na pamet palo pokušati ovdje glumiti. Ne samo da mi je jezik barijera već i američki glumci nemaju posla i godinama traže angažmane, a ja nisam ni lijep kao Goran Višnjić ni toliko vješt kao Rade Šerbedžija. I ne fali mi ništa, ja sam sretan čovjek zadovoljan s onim što imam. Ne patim od prevelike ambicije i sve svoje životne ciljeve sam realizirao. Imam troje djece, dvije unučice, tri braka, brojevi su apsolutno okej – zaključio je. •