Ako nasilje nije u funkciji straha i političkih ciljeva, nema terorizma
Tonći Prodan, stručnjak za sigurnost
Bez obzira ne neodgovorne političke i medijske teze o radikalizaciji mladih, mladi u Hrvatskoj nisu radikalizirani niti se Hrvatsku u Europskoj uniji zasad smatra državom koja ima problema s radikalizacijom, no to ne znači da kod nas ne postoje rizični faktori za radikalizaciju, poput percepcije nejednakosti u društvu. Hrvatska, jer je se ne percipira kao državu koja ima problem s radikalizacijom, nije bila obuhvaćena posljednjim velikim europskim istraživačkim projektom DARE (Dijalog o radikalizaciji i jednakosti) u sklopu programa EU Obzor 2020, ali jesu, primjerice, Velika Britanija, Francuska i Nizozemska. Cilj tog projekta bio je poboljšati razumijevanje zašto i kako mladi postaju radikalizirani i prihvaćaju radikalne ideologije, koje su posljedice radikalizacije na društvo te kako se društvo može suprotstaviti radikalizaciji.
Percepcija je bitna
U DARE projektu usmjerenom na istraživanje islamističke i antiislamističke radikalizacije, kao i nasilja i zločina iz mržnje sudjelovala je i socijalna psihologinja dr. sc. Renata Franc, voditeljica tima Instituta Pilar, fokusirana na ulogu nejednakosti u procesu radikalizacije. Franc nam govori da se Hrvatsku u EU ne percipira kao zemlju koja ima problema s radikalizacijom, odnosno s postojanjem islamističkog radikalizma i ekstremne desnice. Ističe da mi, iako sad imamo nešto više informacija, ne znamo još konkretan uzrok zbog kojeg je 22-godišnjak pucao na zgradu Vlade i pokušao ubiti policajca, a kamoli da bismo mogli reći da su mladi općenito radikalizirani. Za početak, kaže,
ISTRAŽIVANJE MEĐU MLADIMA U EU POKAZALO DA NAŠI MLADI NAKON GRKA IMAJU NAJMANJE POVJERENJA U POLITIČARE
MLADI SU U HRVATSKOJ KONZERVATIVNIJI I NACIONALNO OSVJEŠTENIJI OD SVOJIH VRŠNJAKA U EU
treba razjasniti što znači pojam radikalizacija.
– Pojam radikalizacija nastao je početno uz islamistički terorizam i smatra se procesom kojim pojedinci ili grupe usvajaju ekstremističke stavove i odobravaju ih ili primjenjuju nasilje u političke svrhe. Dakako, situacija kod nas u društvu nije dobra i postoje rizični faktori koji u kombinaciji s nizom drugih individualnih ili kontekstualnih čimbenika mogu pridonijeti radikalizaciji i mladih i starijih, a to su nepovjerenje u institucije, percepcija nejednakosti i nepravde u društvu, nepovjerenje i nezadovoljstvo radom političara. No postojanje tih rizičnih faktora ne znači da su mladi radikalizirani. Ne može se na temelju jednog slučaja govoriti o radikalizaciji mladih u Hrvatskoj, nego treba rješavati probleme ljudi. Nužno je graditi povjerenje u institucije, ali ne tako da tvrdimo da situacija kod nas nije loša i proglasimo institucije dobrima, jer to neće vratiti povjerenje ljudi, nego uvođenjem promjena u radu institucija i ispravljanjem loših stvari. Netko će reći da je problem u percepciji naših građana koji ne vjeruju institucijama, ali percepcija je bitna i zapitajmo se zašto u drugim zemljama građani imaju povjerenja u institucije – kaže Franc.
Nema ekstremista
Istraživanje Myplace od prije nekoliko godina među mladima u 14 zemalja EU pokazalo je da naši mladi nakon Grka imaju najmanje povjerenja u političare, jako negativan stav prema njima i stanju u društvu, no nisu podržavali nasilje u političke svrhe. Pozitivan stav prema demokraciji imalo je 70 posto mladih, polovina je izrazila i podršku autokratskim režimima, s mladima iz Gruzije i dijelom iz Britanije, no istraživači su otkrili da se iza sklonosti mladih autokratskim režimima krije nezadovoljstvo postojećim stanjem demokracije i onim u društvu, prije nego što je to izraz sklonosti autokraciji. I prema rezultatima najnovijeg Europskog društvenog istraživanja, rezultati vezani za pravdu i pravednost u društvu pokazuju da je povjerenje naših građana u institucije nisko. Na pitanje osjećaju li da im politika osigurava poštene šanse za sudjelovanje, nepristranost, transparentnost i svakome omogućuje da ima svoj glas u politici, rezultati su pokazali da je na skali do 5 politička pravda u Hrvatskoj ocijenjena s 1,8, najmanje među svim ispitanim zemljama.
S tim da su mladi radikalizirani, ne slaže se ni sociolog Ivan Balabanić.
– Ne slažem se da su mladi u Hrvatskoj radikalizirani, ali zbog posljednjeg izdvojenog slučaja postoji podloga da do toga dođe zbog ekstremnijih odluka pojedinaca, no to nema veze s kolektivnom radikalizacijom mladih. Izdvojen slučaj ne može se koristiti za teze o radikalizaciji mladih i za dizanje moralne panike u kojoj se priziva preodgoj mladih. Kod nas ne postoji politička organizacija koja teži ekstremnim uvjerenjima. Europsko istraživanje vrednota pokazalo je da naši mladi jesu konzervativniji u smislu da ih se 50 posto moli jednom tjedno i da su nacionalno osviješteni, ponosni su što su Hrvati, ali to ne znači da su radikalni jer su rođeni u ovoj zemlji i ne znaju za drugu – kaže Balabanić.