Što je to Hrvatima da ne znaju izgraditi bolje društvo, bolju državu?

Zar se čovjek ne bi nasmijao kad ovih dana Porezna uprava najavi da počinje s drakonskim kaznama prema svima koji ne mogu dokazati podrijetlo imovine, a da će nekima čak i oduzimati imovinu? Pa što ste dosad radili, gdje ste bili? Kome ste gledali kroz prste, kome ste pogodovali ovih godina?

Hrvatskoj vladi ne vjeruje 76 posto građana, a vjeruje joj samo njih 20 posto, pokazuje anketa belgijske konzultantske kuće Kantar

U jeku epidemije, kad institucije i dužnosnici pozivaju građane na poštivanje mjera, izašlo je zanimljivo istraživanje, iako ni po čemu neočekivano! Hrvatska je zemlja Europske unije u kojoj stanovnici najmanje vjeruju svojoj vladi, što pokazuje da je Hrvatska neuspješno društvo! Hrvatskoj vladi ne vjeruje 76 posto građana, a vjeruje joj samo njih 20 posto, pokazuje anketa belgijske konzultantske kuće Kantar izrađena za Europski odbor regija, iz koje su poručili: “Anketa jasno pokazuje kako su Hrvati razočarani onime što im se u njihovoj zemlji predstavlja kao demokracija. Trebalo bi dodatno proučiti zašto je Hrvatska na samom vrhu EU kada je riječ o povjerenju u vladu, no očito su među razlozima percepcija korupcije, udaljavanje vlade od naroda te percepcija netransparentnog vođenja države”. Doista, hladan tuš za politiku u prvome redu, za naše političare, za državne institucije, ali i za sve nas! Jer se doista trebamo zapitati kako smo u ovih tridesetak godina demokracije postali tako neuspješno društvo? Nižu nam se obljetnice, pa 30 godina od vraćanja spomenika banu Jelačiću u Zagrebu, pa 30 godina od igranja povijesne međudržavne utakmice između Hrvatske i SAD-a, pa razne druge važne povijesne obljetnice, toliko obljetnica s toliko nabijenih emocija da konačno gradimo vlastitu državu, i 30 godina poslije takav hladan tuš? Što je to Hrvatima da ne znaju izgraditi bolje društvo, bolju državu? Gdje smo to promašili, pogriješili?

Iz spomenute belgijske kuće navode da je nakon Hrvatske visoko nepovjerenje u nacionalne vlade prisutno na Cipru (72 posto građana), Bugarskoj (71 posto), Rumunjskoj (59 posto), Sloveniji (58 posto) i Slovačkoj (57 posto) te napominju da “Hrvatska potvrđuje kako je nepovjerenje izraženo u zemljama jugoistočne Europe dok se na drugom kraju spektra nalaze sjeverne zemlje gdje stanovnici vjeruju svojim institucijama smatrajući ih transparentnima”, što potvrđuju rezultatima da u Finskoj samo 25 posto stanovnika ne vjeruje svojoj vladi, a slijede Njemačka (28 posto), Luksemburg (30 posto) i Danska (31 posto). Ali da je Hrvatska prva po tome u EU? Zašto nismo po nečemu drugome među prvima?

Nedavni oružani napad na Markovu trgu samo je ekstremni primjer frustracija i nezadovoljstva koje godinama vlada među ljudima, posebno među mladima. Dakako da rješavanje problema uzimanjem oružja u ruke nije rješenje, i to nitko ne može odobriti. Ali isto tako, svima, a posebno odgovornima, treba postaviti pitanje odakle toliki broj ljudi koji opravdavaju takav čin, koji ne vide problem u tome da netko uzme oružje u ruke i puca po gradu? Rješenje problema nije u bježanju od njega i u prebacivanju predsjednika i premijera u blindirana vozila. To je još veći bijeg od problema, jer i ovako imamo državne institucije koje su postale svrha same sebi, ili kako dobro kaže politolog Anđelko Milardović, da “u Hrvatskoj stanovnici osjećaju kako su im institucije zatvorene, udaljene od njih”, odnosno “institucije kao da su privatizirali određeni krugovi ljudi”. Zar vladajućima i uopće političkoj eliti nije bila dovoljna opomena činjenica koliko se mahom mladih ljudi iselilo posljednjih godina iz zemlje i zbog čega? Koliko je puta bilo naglašeno da su mnogi otišli ne samo zbog novca, bolje plaćenog posla, nego i zbog društvene nepravde, zbog nakaradnog sustava, zbog državnih institucija, korupcije, zbog cjelokupne društvene atmosfere, i gledali su otići u zemlje gdje je društvo uređenije, gdje je društvena klima bolja za njih i za njihovu djecu? Koliko se već godina upozorava na neefikasnost pravosuđa? I koliko je već bilo velikih afera, uhićenja i javnih privođenja poput posljednjeg u slučaju Janafa, pa što se kasnije dogodilo? Koji je slučaj dobio kakav zasluženi epilog?

Zar se čovjek ne bi nasmijao kad ovih dana Porezna uprava najavi da počinje s drakonskim kaznama prema svima koji ne mogu dokazati podrijetlo imovine, a da će nekima čak i oduzimati imovinu? Pa što ste dosad radili, gdje ste bili? Kome ste gledali kroz prste, kome ste pogodovali ovih godina? Čemu je služio JMBG, a poslije OIB? Na sva se zvona najavljivalo kako će baš OIB poslužiti ovoj svrsi. Pojeo vuk magare!

I tako možemo nabrajati unedogled! Koliko je ukradeno iz državnog proračuna, javnih poduzeća… Ako se ne pogledamo u ogledalo, ako ne krenemo od korijena, neće biti ni promjena. Može li se HDZ pogledati u ogledalo, može li to učiniti SDP? Ali i mi svi, birači?