“Politički angažman biskupa nije moguć jer je to kontraproduktivno”
“Nakon svoga umirovljenja kardinal Kuharić imao je nekoliko prigoda razgovarati s predsjednikom Tuđmanom, koji mu se sve više obraćao, kako zbog sve veće krize u zemlji i slabljenja ugleda HDZ-a tako i zbog sve težega zdravstvenog stanja”, piše povjesničar i publicist prof. dr. Miroslav Akmadža u knjizi “Kardinal Franjo Kuharić – biografija”, koja će ovih dana izaći iz tiska.
Jedan od tih razgovora bio je 12. veljače 1998. kada je, kako piše Akmadža, predsjednik Tuđman pitao kardinala Kuharića bi li netko od umirovljenih biskupa (Kos, Pavlišić) mogao sudjelovati u radu jednoga posebnog odbora HDZ-a.
“Kuharić mu je odgovorio kako nije moguće očekivati takav politički angažman biskupa. Smatrao je to kontraproduktivnim i za vanjsku politiku i za unutarnje političke odnose. Jedino je ponudio mogućnost davanja savjeta o socijalnom nauku Crkve, koje bi mogli unijeti u stranački program. Budući da se HDZ pripremao za svoj redovni godišnji sabor, Kuharić je savjetovao Tuđmanu da pripremi uravnotežen govor u kojem bi priznao i promašaje HDZ-a te najavio takve promjene za budućnost, kojima se ne bi mogla protiviti ni oporba. Prigovorio je Tuđmanu zbog nekih promašaja u privatizaciji. Upozorio je na sve veću pošast droge među mladima i prigovorio zbog zakona o pobačaju”, piše Akmadža, koji velik dio svoje knjige zasniva na dnevnicima kardinala Kuharića.
Protiv zabrane sindikalnih prosvjeda
“Nadbiskup Pavlišić i biskup Kos ipak su bili pozvani na sabor HDZ-a. Kos je odbio, ali Pavlišić je pristao, unatoč uvjeravanjima Kuharića i Bozanića da se ne odazove pozivu. Kardinala Kuharića sve su češće posjećivali i neki Tuđmanovi bliski suradnici i iznosili mu probleme u kojima se država nalazi, ali i kritike na račun Tuđmana i HDZ-a, kao i prognoze o njegovu mogućem nasljedniku. Tako ga je često posjećivao hrvatski veleposlanik u SAD-u Miomir Žužul. Prigodom posjeta 20. veljače 1998. Žužul je izvijestio kardinala o američkim procjenama kako bi se na sljedećim izborima “komunisti” mogli vratiti na vlast u Hrvatskoj. Također, da se Tuđmanovo zdravstveno stanje sve više pogoršava. Na Kuharićev upit tko bi Tuđmana mogao naslijediti, Žužul je kazao da će to biti onaj koga Tuđman odredi. Trenutačno dominira skupina oko Pašalića, ali međunarodna zajednica podupire Granića”, piše Akmadža, navodeći da je Žužul kritizirao i privatizaciju i stanje u HDZ-u.
“Kuharić je komentirao da nije dobro što se zabranjuje prosvjed sindikata na središnjem zagrebačkom trgu i da HDZ mora više uvažavati oporbene stavove. Međutim, sve više je stjecao dojam da prosvjed sindikata nije imao na prvome mjestu socijalna pitanja, nego rušenje hrvatske vlasti. Iako je i sam imao primjedbi na vlast, smatrao je da bi nasilno rušenje vlasti značilo srušiti Hrvatsku u “kaos i u naručaj svih neprijatelja” hrvatske države, a tko to čini, ne razmišlja demokratski, makar se svi “pokrivali frazom demokracije”. Bojao se da se prosvjed ne pretvori u revoluciju, ali ne socijalnu, nego političku. U odnosima oporbe i HDZ-a uviđao je da ne prevladavaju argumenti, nego čista mržnja. Kardinal Kuharić, nadbiskup Bozanić i nuncij Einaudi bili su 30. travnja 1998. na sastanku kod predsjednika Tuđmana. Tuđman ih je izvijestio da se život ministra Šuška bliži kraju”, piše Akmadža i navodi kako je dogovoreno da će sprovod voditi vojni biskup Juraj Jezerinac.
“Zatim je Tuđman iznio prijedlog da se odlikuje kardinala Stepinca najvišim državnim odličjem jer je bio rodoljub i zastupao pravo hrvatskoga naroda na vlastitu državu. Već prije tog razgovora Kuharić je kazao nadbiskupu Bozaniću da treba otkloniti bilo kakvo državno odličje za Stepinca jer bi to značilo njegovu politizaciju. Bozanić i nuncij kazali su Tuđmanu kako se o odličju ne bi moglo govoriti prije beatifikacije. Na kraju je ostalo na tome da se čuje stav Svete Stolice. Zatim se raspravljalo o izručenju ustaškoga