Bi li vaš otac sjeo u auto bez vozača?

Provedba digitalne transformacije u svim sferama života danas je prioritet, polazišna točka u ostvarenju gospodarskog i društvenog napretka kao nekoć davno uvođenje tehnologije parnog stroja u proizvodne procese. Europska unija daje milijarde eura za razvoj digitalnog poslovanja, Svjetska banka otkriva mogućnost brže regionalne konvergencije zbog prelaska na digitalnu ekonomiju, europska industrija u digitalizaciji vidi šansu za dostizanje američkih i dalekoistočnih konkurenata, kompletna svjetska autoindustrija elektrifikaciju smatra samo međufazom do uspostave autonomnog prometa kao konačnog cilja. Puna su nam usta digitalne transformacije. Američki špijun i zviždač Edward Snowden u svojoj je ispovjednoj knjizi dao naslutiti da je američka obavještajna zajednica zahvaljujući digitalnoj transformaciji iskorijenila islamski terorizam na svom teritoriju. Čeka se da to sada napravi Europa, pitanje je samo uz koju cijenu zadiranja u ljudska prava. Europljanima je jasno da američko iskustvo preventivnog djelovanja prema pripadnicima selafijsko-džihadističkih pokreta nakon 3. rujna 2001. godine, iako vrlo efikasno, ne bi trebalo biti poučak za implementaciju najsuvremenijih modela digitalne tehnologije u sve sfere društva i države. U tom procesu ključne će biti institucije i procesi demokratske kontrole, što je u američkom slučaju izostalo. No tko će nadzirati korporacije, koje svoj budući poslovni uzlet planiraju na modelu potpune digitalne transformacije, i ocjenjivati njihov odnos s potrošačima, budući da mnoge postojeće usluge proizašle iz tzv. gig i sharing ekonomije nisu potpuno jasne ni svima onima koji bi ih trebali kupovati, a bogami ni vlastodršcima diljem svijeta?

Kako je nedavno priznao Mate Rimac, pionir digitalne transformacije u Hrvatskoj, prema čijoj se projekciji automobili bez vozača u masovnoj uporabi očekuju do 2030. godine, u čitavom tom nezaustavljivom modernizacijskom procesu nazire se problem sposobnosti brze transformacije poslovnih modela tradicionalnih industrijskih biznisa. U eri u kojoj će jedno vozilo mijenjati današnjih dvadeset neće trebati toliko prometnih policajaca, aerodromi i razni koncesionari neće toliko zarađivati na naplati parkinga, distributeri i vozači ostat će bez posla, u konačnici pitanje je što će biti s tisućama kilometara proizvodnih traka u automobilskim tvornicama diljem svijeta. Jesu li se baš svi ti ljudi, a riječ je o desecima milijuna radnika, sposobni digitalno transformirati? Postoje li u svemu tome neka objektivna ograničenja za ljude rođene i odrasle u analognoj eri? Mnoga istraživanja dokazala su da je generacijski jaz zbog razvoja digitalne tehnologije danas veći nego u prošlosti. Neki obrasci ponašanja generacije Z (rođenih između 1996. i 2010.) bejbibumerima nisu jasni niti će ikada biti. Što je sasvim logično jer su Z-ovci prva generacija kojoj tehnologija nije samo alat, već je spontano integrirana u njihove živote. Dok se starije generacije trude digitalizirati, Z-ovci su započeli transformaciju. Za razliku od svih prethodnih generacija koje su u nekoj fazi života usvajale najmodernija digitalna dostignuća (bejbibumeri, generacija X, milenijalci), generacija Z s njima se rodila. Otud i njihova sposobnost brže prilagodbe tehnološkim novitetima, multitaskinga i procesuiranja većeg broja informacija u kraćem razdoblju, ukratko boljeg razumijevanja suštine digitalne tehnologije. Dok su se prethodne generacije oslanjale na inovativnost rijetkih genijalaca i njihove izume usvajale u svakodnevnom životu kao pomagalo, najmlađa generacija na tim će dostignućima i uz njihovu pomoć graditi budući svijet i gospodarske odnose. Njima je proces digitalne transformacije samo logična evolucijska nadgradnja. To je generacija koja je danas stara između 14 i 24 godine i upravo će usluge koje nastaju na digitalnim poslovnim modelima biti namijenjene njima kad ih većina bude na tržištu rada. Nije slučajno da autonomna vozila još nisu u uporabi, iako je tehnologija za njih potpuno spremna. Nemogućnost algoritamskog rješavanja etičkih i moralnih dvojbi ljudima starijih generacija nije baš prihvatljiva. Z-ovci se, međutim, time neće toliko zamarati. Bit će to već za desetak godina, kad odrastu i postanu ekonomski neovisni korisnici komercijalnih usluga proizašlih iz digitalne transformacije. No, osim što će kupovati i kreirati nove usluge, oni će početi donositi i regulacijske okvire.

Nemogućnost algoritamskog rješavanja etičkih i moralnih dvojbi starijim generacijama nije prihvatljiva. Generacija Z time se neće zamarati