Krumpir je obilato rodio, firme rade i izvoze, čekaju se turisti iz Amerike, a i ta korona će proći
Sjever gori! – dramatično je neki dan zavapio šef Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak. Onako na prvu zvuči kao glas spikera na nekoj nogometnoj utakmici, no stadioni su ovih dana prazni. Igračima nema tko vikati. I psovati. Dobro da epidemiolog Capak ne čita sve komentare (čitaj: psovke) ispod vijesti o tome da “sjever gori” jer bi se samo dodatno naživcirao. Kako teče život na sjeveru? Međimurci bi rekli da život teče normalno, “koroni ftruc” – koroni u inat. U najsjevernijoj i najmanjoj hrvatskoj županiji (729 četvornih kilometara), koja je sa 156 stanovnika na četvorni kilometar ujedno i najgušće naseljena, ne vole kad se o njima loše piše. Kad je lani u veljači u škrinji pronađeno tijelo djevojke za kojom se tragalo 19 godina, bilo je dosta komentara u stilu: “Opet će se grdo pisati o Međimurju...” Ne vole u Crnu kroniku. Zato su i na vijest da su zajedno sa susjedima Varaždincima koronom najpogođeniji kraj u Hrvatskoj, uz bok Češkoj, reagirali lokalpatriotski: “Eto, opet bumo na naslovnicama i u udarnim dnevnicima!”. Uz lošu da se nižu alarmantno veliki brojevi zaraženih i hospitaliziranih, pozitivna je vijest to da su Međimurci opet pokazali veliku solidarnost. Kao što su nekad samodoprinosima gradili ceste, vodovode i plinske mreže, uvodili telefonske linije u gradove i sela, pa i sagradili bolnicu, ovih dana županija, gradovi, općine (čitaj: građani koji pune proračune) kupuju opremu za tu istu bolnicu. Županija je, prema riječima župana Matije Posavca, dopremila dva respiratora i pet ure
đaja “high flow oxygen” za bolničke pacijente kojima je potreban kisik. Naručena su još dva dodatna respiratora, a po jedan osigurali su gradovi Prelog i Čakovec
Donacije bolnicama
Gradonačelnik Čakovca Stjepan Kovač i njegov zamjenik Mario Medved djelatnicima Županijske bolnice Čakovec uručili su u četvrtak respirator i dodatnu medicinsku opremu. – Sad nije vrijeme za razgovore o tome tko bi i koliko trebao i na koji način financirati zdravstvo, već je vrijeme da stavimo glave skupa te pomognemo ustanovi i zaposlenicima koji svaki dan spašavaju živote – pozvao je Kovač.
I gle čuda, u roku od jednog dana javile su se tvrtke i skupile novac za još jedan respirator! Poduzetnici ne škrtare. Metaloprerađivačka tvrtka Centrometal iz Macinca, koja proizvodi kotlove za centralno grijanje, solarne sisteme i uređaje, bolnici je donirala čak 200.000 kuna. – Vidimo kakva je situacija pa smo se odlučili donirati novac – skromno će direktor Davor Zidarić. Kako nisu orijentirani samo na hrvatsko tržište i puno izvoze, ova je godina, barem s poslovne strane, bila dobra. Specifična, ali dobra. Uspjeli su sami, bez pomoći države, prebroditi prvi val koronakrize. Tvrtka koja posluje još od 1965. za vrijeme “lockdowna” nije radila tri tjedna. U njoj je zaposleno 245 ljudi, a oko 70 posto proizvoda se izvozi. Upravo je izvozna orijentiranost pomogla međimurskim poduzetnicima i obrtnicima u koronakrizi. Bilo je proljetos nekih problema sa zatvaranjem granica, ali to je brzo riješeno. Za protok roba nema onog “no pasaran!”. Kad se razbuktala pandemija, neke su se tvrtke preorijentirale na drugu proizvodnju. U Tehnixu iz Donjeg Kraljevca osmislili su koronakremator za spaljivanje infektivnog otpada i kabine za samoizolaciju, a tvrtka Vuplast iz Savske Vesi, koja se više od 40 godina bavi proizvodnjom i preradom plastike, proglašena je nedavno najboljom poduzetničkom pričom u Europi. Tu im je titulu donijela inovativna vreća za pranje kontaminirane odjeće, izrađena od reciklirajućeg materijala koji se pri pranju raspadne. Prodaju je čak i Francuzima. Oko 70 bolnica diljem svijeta koristi njihove proizvode za pranje. Dobro, hvala na pitanju, ide i proizvođačima krumpira.
– Ova je godina bila dobra... – kaže Damir Mesarić, predsjednik Udruge proizvođača merkantilnog krumpira. Nekako naslućujemo da nakon te rečenice dolazi ono “ali”. Ipak je to poljoprivreda...
– Ali, nemamo kome prodati krumpir – nastavlja. Ova godina korone donijela je proizvođačima međimurskog kalampera iznadprosječni urod, od 45 do 50 tona po hektaru.
– To je dobra vijest, a loša je da trenutačno imamo viškove krumpira, i to 35 do 40 tisuća tona. Cijena je niska i pada jer se potražnja smanjila zbog COVIDA, tako da su proizvođači u velikim teškoćama – ističe Mesarić. Kakav je to peh! U prosječnim godinama u Međimurju rodi od 28 do 35 tona krumpira po hektaru, a sad kad je prinos znatno veći, nemaju ga kome prodati. Možda Francuzima? – Turizam nije izdržao do kraja sezone pa nismo uspjeli veće količine mladog i ranog krumpira staviti na tržište. Sad imamo još jedan udar korone i čekamo što će se dogoditi. Pokušat ćemo nešto izvesti, ali i Europa je puna krumpira. Takva je bila godina. Dobre padaline, oko 180 litara kiše lijepo raspoređene po mjesecima, ljeto je bilo blago, bez ekstrema, što se odrazilo i na proizvodnju – pojašnjava stručno Mesarić. Još je jedna dobra vijest, pa da bude 2:1 u korist dobrih, ali za proizvođače, manje za kupce, to što aktivnu tvar zvanu kloroprofan, koja sprečava klijanje gomolja, a koju je Europska unija zabranila, mogu ipak koristiti do lipnja 2021. godine. Time će smanjiti troškove, pa će, vjerujemo, nekako progurati ovo trusno razdoblje.
– Do jeseni iduće godine sagradit ćemo nove hladnjače, pa ćemo od jeseni krenuti s novom tehnologijom čuvanja krumpira – najavljuje optimistično.
Izobilje na sajmištu
Krumpira, zelja, zelene salate, graha i drugog povrća našlo se u izobilju na čakovečkom sajmištu koje se tradicionalno održava srijedom. Kilogram crvenog međimurskog krumpira stoji pet kuna. Neretvanske mandarine od pet do sedam kuna. Spoj sjevera i juga. Ove je godine dobro rodilo u vinogradima. Vinari okupljeni u udrugu Hortus Croatiae plasirali su na tržište seriju mladih vina s etiketom “Mlado Međimurje”. Pustili su van uoči Martinja boce pitkog, svježeg vina koje će najbolje od sebe dati oko Božića i Nove godine, pa sve tamo do korizme. Rodan je po broju medalja bio i 17. Decanter World Wine Awards održan u Londonu, prestižno ocjenjivanje na kojem su, u konkurenciji vinara iz 56 zemalja, Međimurci osvojili 15 odličja, četiri više nego prošle godine. Urban White Extra Brut, čija je baza tradicionalna sorta pušipel, Vinarije Štampar, osvojio je zlatnu medalju, a Sibon Brut vinske kuće DGA srebrnu, pa se u Međimurju otprije nekoliko mjeseci hvale da su postali vinska regija s najboljim pjenušcima u državi. Koroni u inat, u Prelogu su u listopadu organizirali “Dane smijeha”, na kojem je Kerekeš teatar odigrao nekoliko predstava. “Zašto dudu nije dobro predugo cuclati? Kako razgovarati s tetama u vrtiću pored popišanog kreveta? Kako pristupiti djevojci? Što napraviti kad popušiš prvi šamar? Kako od djeteta napraviti čovjeka?” Odgovore na ta pitanja Međimurcima su dali Kerekeši, susjedi iz Varaždina, a u hotelu su organizirali nastupe stand-up komičara. Prelog je, inače, poznat po humoru, tu je rođen Dragutin Antolek Orešek, koji je 1961. u susjednom Varaždinu pokrenuo prvi hrvatski humorističko-satirički list “Podravski jež”. A kako u doba korone žive glazbenici?
– Pa evo, kao netipičan Međimurec, jer ja sam pjevač, ja ne delam, mogu reći da nikad nisam bio angažiraniji po pitanju studijskih snimanja. Snimio sam dva albuma, jedan se zove “Čisto međimursko”, i na njemu je 13 međimurskih pjesama. Tako se zove i suvenir koji je dobio prvu nagradu među 43 prijedloga na natječaju za najbolji suvenir Turističke zajednice Međimurske županije, a sastoji se od prvog međimurskog pjenušca i međimurske pjesme koju ja izvodim.
Najsjevernija i najmanja hrvatska županija našla se pri vrhu po broju oboljelih. Zabrinutost je iskazao i Krunoslav Capak. Ali živjeti se mora. Međimurci bi rekli da život teče normalno, “koroni ftruc” – koroni u inat
Drugi album zove se “Istinski hrvatsko”. Ima 21 pjesmu, iz svake županije po jednu, narodnu, ali u mojim obradama, plus hrvatsku himnu. Trenutačno dovršavam studijske snimke pjesama za Zagrebfest i Doru. Snimio sam spotove za pjesme “Kada moje srce stane” s festivala Marko Polo, i “Saki ftiček zapopeva si”. U tom spotu glumim šofera, pa možete napisati da Žiga nema vremena za koronu jer je iz glazbe prešao na ozbiljno radno mjesto – kaže nam Mirko Švenda Žiga, najpopularniji međimurski pjevač. Malo humora nije naodmet, iako je korona ozbiljna bolest koja je napunila čakovečku bolnicu, u kojoj se hrabro medicinsko osoblje, zajedno s epidemiolozima, bori da situacija ne izmakne kontroli, pa je važno držati se distance, nositi maske i dezinficirati ruke. Tih se jednostavnih, a spasonosnih pravila drži Mirjana Biber Hren iz OPG-a Hren. Jesenske dane provodi u svom “Pozojevom vrčaku” (Zmajevu vrtu) na friškom zraku. Baš je ofarbala prozore “Pozojeve hižice”. – Smem po međimurski? Korona je tak huda hetika, kaj je i Međimurce prevrgnula. Ceplenoga Međimurca si lefko prepoznal, jer je delav i dok je ne delav i či si mu veliku motiku dal, još je pital: vekše ga negagaga? E ve, vuto novo normalno se to na veliko zmenilo. Ima nas još nešterih tak fčehnutih kaj radi svoje pepike sadimo, pak malo grincajga za juhicu, kakšega vugorka i papriša za vu flašu, jer mortik pak f zadrugu namo mogli, pak nek se najde. Ali mlajši novu šegu špilaju, si idu f špancer z kujsekima po selo, ali ne z, kak mi imamo, obične štrasere, male međije, nego z finim strajnskim felama, štere baš i ne šmekaju naše domoče pese i jihova gazdinstva. I tak, lepo je gledati mlode familije konačno na kupu i na soncu – veli.
Eko raj u Okruglom vrhu
Mirjana i suprug Marijan stvorili su na starom imanju u Okruglom vrhu svoj mali eko raj. Zovu i turiste koji žele ekološki uzgojenu hranu, okušati se u izradi rukotovorina i odmoriti načetu dušu. Bave se tzv. regenerativnom poljoprivredom, sade i siju biljke koje su dobre za tlo i štite od boleština i nametnika. Mirjana, koja je nekad organizirala manifestaciju “Kaj Međimurci delaju dok nikaj ne delaju”, uređuje staru kuću u kojoj planira ugostiti prve turiste. – Očem kaj bu do Božiča lepa, tak kaj si ju i nešči tijam z Jamerike, f kompjutero, nagledne. More se zgoditi kaj i Amerikanci dojdeju f naše malo Međimurje, kaj se skriju od korone f naš “Dragon Garden”. Vidim, već se posud štacunske božićne lampice štere, su se prerano počele musikati. Čisto su me zmele. Ili je i to morti od korone? – udara Mirjana i dalje po međimurskom koji valjda samo sjever kuži. Nema veze, na sjeveru ne kuže dijalekte iz Velog i Malog mista pa nikome ništa. I tako, život na sjeveru teče, s koronom i koroni ftruc. S nadom da će brojke napokon početi padati, i da će ono “sjever gori” biti samo geografski, a ne epidemijski pojam. Ono, sjever gori, a jug doli...