Mise u gledalištu, a ispovijedi u garderobi
Franjevci euharistiju odnedavno služe u dvorani u Komediji jer je crkva na Opatovini stradala u potresu
Svim će Zagrepčanima u mučnome sjećanju ostati 22. ožujka 2020. Rane su tog dana na Zagrebu izgledale zlokobno. Grički top prvi put nije označio podne, nad tramvajskom su prugom opasno visjeli kabeli, a velik dio ranjenih zgrada u centru i na Gornjem gradu činio je žalostan prizor.
Temeljita obnova na proljeće
Stradala je i većina sakralnih objekata na Kaptolu i Griču. Nekima od njih to je bio već treći potres. Teške rane zadobila je i mnogima omiljena crkva svetog Franje Asiškog na Opatovini, gdje je gotovo 30 godina svake nedjelje u 11 sati misu služio legendarni fra Bonaventura Duda, a njegove se propovijedi još prepričavaju. Tog kobnog 22. ožujka zatekli smo se pred crkvom na Opatovini upravo u trenutku kada je vozilo s dizalicom uklanjalo oštećenja na pročelju kojim dominira kameni reljef Utiskivanja rana svetom Franji. – Pogledajte, pukao je samo na gornjem dijelu, gdje nema prikaza Krista i svetog Franje! Ostali su neoštećeni – ushićeno je uzviknuo mladi franjevac koji se također ondje zatekao. Od potresa je prošlo nešto više od devet mjeseci, a baš kao i u ostatku grada, obnova franjevačke crkve odvija se sporo. Najgore je prošao crkveni toranj, objasnio nam je fra Smiljan Kožul. Franjevci, dodao je, popravljaju koliko mogu, no temeljita će obnova početi tek na proljeće.
U međuvremenu su, baš kao i utemeljitelj njihova reda, zagrebački franjevci postali “lutajući propovjednici”. Dugo je u Zagrebu njihov red. Prvi fratri zagrebačke su brežuljke nastanili još prije Tatara i Zlatne bule. Legenda kaže da je i sam sveti Franjo propovijedao u Zagrebu te da je kvart Vrapče dobio svoje ime zbog njegova razgovora s pticama.
Od 4. listopada franjevci ponovno služe mise na radost svih vjernika. Improvizirana crkva svake nedjelje postaje scena Kazališta Komedija koje je smješteno u franjevačkoj dvorani izgrađenoj 1936. godine. Fratri i kazalištarci postali su tako složni cimeri. Preko tjedna i petkom su predstave, a nedjelja je rezervirana za mise koje se održavaju u 7, 9, 10, 11 i 12 sati.
U svetim misama kod franjevaca ima nešto ranokršćanski, u što smo se uvjerili kada smo je posjetili u Komediji. Poput prvih kršćana koji su se molili u katakombama, rimskim kurijama i na livadama, franjevci su Komedijin prostor za potrebe euharistije učinili sakralnim. Na ulazu vas tako umjesto “kartodrapaca” dočekuju dva fratra, a umjesto svete vodice bočica s dezinficijensom. U foajeu kazališta nema biljetera koji vam uzimaju kapute, već u garderobi svećenici prije mise ispovijedaju vjernike. Iz dvorane se čuje tiha molitva i zvuk orgulja kao da zove vjernike da uđu. Potom se s balkona prolomi “Hosana”, a vjernici se priključuju pjesmi. Propovijed 28-godišnjeg fra Josipa Ivkića dirnula je u srce sve okupljene.
– Suđeni ćemo biti po svojim djelima, a ne po količini molitve. Milosrdni trebamo biti prema onima s kojima dijelimo svakodnevicu. Ljubav počinje u obitelji – kazao je fra Josip. Nakon mise nam je objasnio što je želio poručiti.
Jasni su i pristupačni
– Ako je netko spreman s ljubavlju ispuniti svaki detalj svog života, spreman je i za velike stvari. U srcu onda nosi mir koji mu ni korona ne može uzeti. Postoji dio srca unutar svakog čovjeka koji je uvijek slobodan. Za njega je i Krist umro na križu – rekao je mladi nasljednik fra Bonaventure pozdravljajući vjernike na izlasku iz kazališta koje se čudom mise svake nedjelje pretvara u crkvu.
Na licima vjernika sja veselje, kao i na onom fra Smiljana koji im na rastanku poklanja slatkiš iz pletene košare. Ispred kazališta čuje se živahan razgovor. Umirovljenica Kata uzbuđeno nam objašnjava kako je umalo zakasnila na misu jer je zabunom sjela u krivi tramvaj.
– Misa mi daje snagu za život koji mi nije lak. Ne mogu bez nje, a u Komediji je divno jer nas je malo pa je sve još familijarnije nego u crkvi – veli zagrebačka umirovljenica. Ovdje je, dodaje, upoznala i nove prijateljice. Jedna od njih je gospođa Helena.
– Franjevci su tihi, jasni, razumni i pristupačni svima. Zbog te njihove jednostavnosti uopće ne primjećujem da sam u kazalištu, a ne u crkvi – govori ona dok na izlasku pozdravljamo fra Josipa koji se iz misnog ruha u presvukao u ono fratarsko.
– Budite iskreni prema svom srcu – poručio je na rastanku.