Hrvatska od subote pod strožim mjerama
Ako danas i zatvorimo sve, broj preminulih nastavit će se povećavati – kaže prof. dr. sc. Nenad Ban
Novi set mjera na snagu će stupiti u petak u ponoć, a trajat će do Božića, zatvaraju se kafići, restorani i klubovi // U Arenu će se premjestiti lakši pacijenti iz KB-a Dubrava i Klinike za infektivne bolesti // Dr. Luetić: Ovo čemu svjedočimo u Dubravi nitko od liječnika dosad nije vidio // Psihijatar Ivan Urlić: Trauma zbog smrti 1500 ljudi od COVID-19 množi se s brojem njihovih bližnjih // Efekti lockdowna: Francuskoj trebalo devet dana da zaustavi rast zaraženih, Nizozemskoj 16, Austriji 11
Posljednjih dana svaki dan umre jedan autobus ljudi od COVID-19 ili s njim. Gotovo 1500 života uzela je do jučer nekontrolirana epidemija u Hrvatskoj. Te smrti nisu brojevi, nisu beznačajni statistički postotci, 1500 osoba su nečiji nezamjenjivi bake i djedovi, nečiji roditelji, djeca i bliski prijatelji. Pravo na život i zdravlje bez obzira na to koliko netko godina imao i tijekom pandemije najvažnije je ljudsko pravo, a tek nakon njega slijede sva ostala prava, ekonomska, socijalna, građanska, politička... Nitko nikome od nas ne može jamčiti da će živjeti onoliko koliko bi želio niti znamo što nas sutra čeka, ali svatko od nas je pozvan da drugoga ne gura u smrt, odnosno da učini sve što je u njegovoj moći da spriječi smrt koja se spriječiti može. Liječnici su ti koji doslovno spašavaju svaki ljudski život vodeći se Hipokratovom zakletvom, a ostali druge ljude mogu ubiti svojim odlukama ne pružajući im ruku ili zaštitu koja im je potrebna. Gotovo 1500 umrlih nameće pitanje koliko ih je među njima bilo koji su se mogli spasiti pravovremenim mjerama. Nisu to bili ljudi s neizlječivim metastazama na palijativnoj skrbi koji su znali da su na samrti, kao i njihovi bližnji, koliko god se na umiranje nitko ne može pripremiti. Kako u ovoj izvanrednoj situaciji smanjiti broj ljudskih žrtava, ali i ekonomske štete, o tome su najpozvaniji govoriti liječnici, znanstvenici, ekonomisti, a vodeći političari mogu donositi odgovorne odluke sagledavajući problem iz svih aspekata i slušajući struku, a ne obratno. Ako moramo shvatiti da je, kako kaže psihijatar Ivan Urlić, život u doba pandemije kao ratno stanje, samo što nam je sada neprijatelj virus, onda iz tog ratnog stanja treba izaći sa što manje žrtava.
Ako je ova pandemija nalik ratu iz kojeg treba izaći sa što manje mrtvih, onda nije odgovornost samo na građanima jer i u ratu pored osobne odgovornosti vojnika postoji zapovjedna odgovornost generala, koja je daleko veća od pojedinačne. U uređenom društvu kažnjava se ljude i zbog pojedinačne i zapovjedne odgovornosti. Kada sve ovo prođe, kada se vratimo normalnom životu, naravno da će se zbrajati ekonomske štete, ali te štete se daju s vremenom i uz odgovorno upravljanje popraviti, kao što se daju i tijekom pandemije smanjiti koliko god je moguće, ali bespotrebno izgubljeni životi se više neće moći vratiti. Ako se mrtvi budu brojili u tisućama, neka tada tragači za “eliksirom mladosti”, njihovi sljedbenici i oni koji misle da je u redu žrtvovati tisuće života zbog ekonomije izađu iz komocije svojih luksuznih domova i odu u njihove obitelji, pogledaju ih oči i objašnjavaju im da je COVID ubio njihove bližnje jer su ionako bili fragilni.