Zašto je važno održavati svakodnevne veze s nekim od svojih poznanika

Postala je svjesna toga da su pred njom dani i tjedni, a ne mjeseci i godine. Počela je sastavljati popise i pisati oproštajna pisma. Jedno je pronašao godinu dana otkako je otišla. Jedan od popisa sadržavao je imena njezinih kolegica i prijateljica koje je poznavao. Željela je da ostane u kontaktu s njima. Dok ne odu one – ili on. Jedna od njih bila je ljubiteljica koncerata. Upoznala ga je s njom na Ljetnim igrama u Dubrovniku. Kada Dubrovnik još nije bio tako popularan u svijetu. Viđali su se kasnije na koncertima u Zagrebu, u doba kada ih je bilo više. Telefonom su izmjenjivali dojmove i razmišljanja o održanim ili najavljenim koncertima. Razgovor koji su vodili uoči gostovanja glasovitog orkestra bio je posljednji. Nazvao ju je sljedeći dan. Želio joj je prenijeti dojmove s tog prekrasnog koncerta. Nije se javila. Nazivao je dva dana zaredom. No bez odgovora. Živjela je sama. Nazvao je policiju: “Suprug sam gospođine prijateljice iz škole. Ne javlja se tri dana”. Začudili su se tom predstavljanju, no poslušali su ga. Otišli su do stana i našli je na podu, okruženu kućnim ljubimicama. Nigdje nisu našli ništa što bi upućivalo koga trebaju obavijestiti. Čak nisu našli ni osobnu iskaznicu. Tijelo je prevezeno na sudsku medicinu. Nazvali su ga i zadužili da se on pobrine o svemu. Krenulo se putem, nema rodbine. Troškove će snositi grad. Kojem će pripasti stan. Nazvao je jednu prijateljicu s popisa, kojoj se nekoliko mjeseci prije dogodilo nešto slično. Dala mu je adresu pogrebnog poduzeća, specijaliziranog za takve slučajeve. Ljudi stručni i vrlo susretljivi. Dali su mu sve potrebne upute kako riješiti pitanje pogreba u zajedničku grobnicu.

On je javio svim kolegicama s popisa do kojih je mogao doći termin kada je predviđen oproštaj u Maloj dvorani Krematorija. Očekivala se nazočnost nekoliko osoba. I onda mu sine. Ona je kao umirovljenica u bivšem poduzeću bila zadužena da i dalje savjetuje posebne mušterije. Imao je slučajno adresu jedne osobe u poduzeću i obavijestio je o događaju. Stigavši na ispraćaj nešto ranije, imao je što vidjeti. Na ispraćaj je stigao nasljednik iz druge zemlje, odakle su njezini roditelji došli živjeti u Zagreb. Ali i njezina brojna rodbina. Solidno ispunjena Mala dvorana. I lijep prigodni govor iz poduzeća u kojem je vrijedno radila niz godina. Poslije pogreba upoznao je rodbinu. Ispričao im je razvoj događaja. Došao je na polaganje urne, ali u obiteljski grob. I time je završila njegova briga od toj njezinoj prijateljici. Što je sve poduzela njezina rodbina, nikada nije saznao. Jedino mu je vraćen novac koji je platio kao predujam pogrebnom poduzeću.

Zašto ova priča? Sve više osoba živi samo i osamljeno. Nikada se ne zna kada se može nešto slično dogoditi. Potrebno je uspostaviti svakodnevne veze s nekim od poznanika. Koji će znati ono najpotrebnije o vama za takav slučaj. A postoje i profesionalna poduzeća koja mogu o vama voditi računa.