Iz 154 tone šute nastale nakon potresa spašavali smo originalne Bolléove cigle
Snagu i važnost čuvene izreke osnivača Muzeja za umjetnost i obrt Isidora Kršnjavog “Umjetnost je naša pratilica i u sretnim i u nesretnim časovima života, ona nije naša igračka, ona je vrlo ozbiljna i prava potreba, i to za svakoga”, posebno živo osjećamo sada u vrijeme pandemije.
Počeli smo s potresom 1880.
Doda li se tome i nedavni zagrebački potres, koji je znatno oštetio zgradu tog muzeja, ona odjekuje još snažnije, ali daje i volju zaposlenicima MUO da u po svemu nenormalnoj godini, u kojoj slave 140. rođendan, ne pokleknu pred nevoljama, nego se s njima suočavaju i nose. Zato je i njihova obljetnička izložba, koju su jučer, kažu, predstavili, a ne svečano otvorili, simbolično nazvana “Protreseni MUO: od potresa do potresa 1880. − 2020.” Zanimljiv je to spoj povijesti MUO između dva zagrebačka potresa s jasnim naglaskom na ovom novijem, čiji se ožiljci tek saniraju, a napukli zidovi i uništeni muzejski predmeti postali su scenografija i eksponati postava u prizemlju. – MUO je osnovan i otvoren u lipnju 1880., u studenom je već bio potres, a ove smo godine krenuli svečano u proslavu 140. rođendana i dogodio se novi. Tako je i ova prva dvorana izložbe posvećena činjenicama preklapanja koincidencije između dva potresa. Tu su izloženi kameni elementi koji su pali s pročelja zgrade i koje ćemo vratiti kada za to dođe vrijeme – govori Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO, vodeći nas izložbom. U toj prvoj prostoriji “koincidencije dvaju potresa” izložene su i skulpture sv. Ladislava i sv. Emerika, Ivana Komersteinera iz 1688., dijelovi oltara sv. Ladislava iz stare zagrebačke katedrale, koji su stradali i pali i u potresu 1880. i sada te su na neki način poveznica i muzeja i grada i potresa kao što je i sama katedrala simbol Zagreba.
Na sličan način u jednoj cijeloj dvorani postavljena je i instalacija “Prizemljena stvarnost – Evakuacija”, sastavljena od polegnutih skulptura spašenih u potresu iz dvorane Sakralne umjetnosti. – Ta instalacija nastala je potpuno spontano. Spašavajući ove skulpture, doslovno smo ih gotovo ovako kako sada izgledaju složili na pod i prekrili koprenom i odjednom vidjeli nešto što je strahovito jako, simbolično... i odlučili to tako predstaviti – kaže Gašparović pa nas vodi u dvoranu posvećenu počecima muzeja. Tu se posjetitelja vraća u 1874., u Rim, gdje se susreću biskup Strossmayer, koji je tamo na Vatikanskom koncilu, i Isidor Kršnjavi. Strossmayer nagovara Kršnjavog da se vrati u Hrvatsku i pokrene osnivanje društva umjetnosti i MUO.
– Tu mu daje i novac za prve akvizicije i 1875. Kršnjavi na aukciji nakon smrti španjolskog slikara Mariana Fortunyja starijeg kupuje prve predmete namjenski za MUO. Neki od njih su izloženi – kaže Gašparović. Tu se mogu vidjeti komadi filigranskog nakita iz 1870., fragmenti svilene tkanine iz 16. st. i ukrasna španjolska keramika. Na to se povijesno naslanja tzv. “dvorana institucije”, u kojoj doznajemo koje su institucije izniknule iz MUO. Primjerice, u MUO su osnovane prve profesionalne restauratorske radionice iz kojih je nastao današnji Hrvatski restauratorski zavod, a Tehnički muzej Nikole Tesle osnovan je 1954. izdvajanjem tehničkih predmeta prikupljenih u MUO. U Prvom svjetskom ratu u južnom krilu muzeja bila je Bolnica crvenog križa, u kojoj je regrutaciju prošao i Miroslav Krleža, a tu je djelovao i Ženski licej. I današnja Moderna galerija bila je jedan od odjela MUO pa je kao podsjetnik na to izloženo Kraljevićevo remek-djelo “Autoportret sa psom” iz 1910., koje je MUO kupio za Modernu galeriju.
Imamo 15 srušenih dimnjaka
I Škola primijenjene umjetnosti i dizajna osnovana je kao dio MUO, djelovala je tu i Tehnička visoka škola, etnomaterijal MUO postaje osnova Etnografskog muzeja... Povratak u realnost prostorija je brojki koje vraćaju u ožujak 2020. Saznajemo da je iz MUO nakon potresa izbačeno 154 t šute, iz koje su spasili 1252 Bolléove cigle kojima je građena zgrada muzeja. Drugog su formata nego cigle danas i važne su za obnovu muzeja. Upisali su do danas i 7652 komada promijenjenog crijepa, tri poplave u depou i u podrumu, 15 srušenih dimnjaka i 72 m saniranih dimnjaka, 27 rupa na krovu i 250 četvornih metara popravljenog krova... – U normalnom svijetu ideja je bila rođendan proslaviti klasičnom povijesnom izložbom, ali sudbina nam je donijela ovo – zaključio je Gašparović.