Uskrs u Damasku
‘ULICE KRŠĆANSKIH ČETVRTI OKIĆENE SU. U SIRIJI, TRADICIONALNO, NE UKRAŠAVAJU SE SAMO KRŠĆANSKE ČETVRTI, NEGO I MUSLIMANSKE JER OVDJE SVI SLAVE SVE. KAKO MI SLAVIMO SVE MUSLIMANSKE BLAGDANE, TAKO I OSTALI SLAVE SVE NAŠE. SVI SMO MI BRAĆA I SESTRE’
Uskrs je najveći kršćanski blagdan koji se slavi diljem svijeta. Unatoč svim nedaćama koje su ih zadesile i kršćani u Siriji slave, posebice oni u Damasku, koji su prije dvije godine konačno dočekali mir i više ne moraju strahovati od džihadista i granatiranja iz Istočne Gute i četvrti Jobar odakle su često namjerno ciljali kršćanske četvrti sirijske prijestolnice. Kao u Damasku, i u drugom po veličini gradu u Siriji, Alepu, crkve su dobrim dijelom već obnovljene te će se u njima služiti misa i slaviti uskrsnuće Isusa Krista.
– Vjernici se uvijek mole za mir. Kada oružje ušuti, tada će biti moguće vratiti se mirnijem i spokojnijem životu, kao što je bilo prije sukoba. Prema tome se ide. Vidite sve te ljude koji dolaze zajedno da sudjeluju u molitvama, proslavama, obredima, uz jednu želju: proslaviti mir. Međutim, ostaje živa nada da će nam svjedočanstvo Krista Spasitelja uliti optimizam i da nakon križnog puta dolazi uskrsnuće – kazala je ravnateljica samostana Sestara dobrog pastira, časna sestra i psihologinja Georgina Habash još 2017. godine, nekoliko dana prije Uskrsa, kada sam razgovarao s njom pod kišom granata koje su padale na kvart Bab Sharkya (Istočna vrata ) u centru Damaska. Četiri godine kasnije, ponovno sam razgovarao sa sestrom Georginom Habash kako bi mi ispričala kako je slaviti Uskrs na slobodi i u miru.
– Uskrs uvijek ima svoju draž bez obzira na to što kršćani u Siriji već 10 godina pate, prvo od rata, a sada, nažalost, od koronavirusa kao i ostali stanovnici drage nam domovine Sirije. Gotovo sve crkve su u veličanstvenom izdanju za doček uskrsnuća Isusa Krista. Ako nas rat nije spriječio u tome, neće ni korona. Hvala Bogu, nakon što je sirijska vojska oslobodila četvrt Jobar u Damasku i predgrađe Damaska Istočnu Gutu, sada smo sigurni od terorističkih skupina kojima smo bili meta i više nismo izloženi svakodnevnom bombardiranju. Mi, Sirijci, jaka smo nacija, volimo život i izdržali smo ono što nitko na ovom svijetu ne bi izdržao – kazala je za Večernji list sestra Georgina Habash ističući kako je kršćanima njihova vjera u Gospodina dala dodatni motiv i snagu.
– Sirija je sveta zemlja i za kršćane i za muslimane i za sve ostale, svatko to zna. Unatoč nevoljama, ratu i stradanjima, kršćani nisu napustili Siriju već su u njoj ostali jer je to naša zemlja, naša domovina, mi smo potomci Isusa Krista. Kršćani su nakratko, zbog sukoba, izbjegli iz jednoga grada u drugi, ali su se na kraju, kada su oslobođeni, vratili na svoja ognji