Istina, nema slučajeva da su čagljevi napali ikoga, ali ljudima nije ugodno i često traže pomoć

UMatuljima su nedavno jeleni mirno hodali po cesti između semafora, divlje su svinje, pak, zatečene kako ruju po obali u Crikvenici, pa i u susjednom Novom Vinodolskom. Nedavno je na društvenim mrežama objavljena snimka divlje svinje s mladima kako smireno ‘preuređuje’ cvjetnjak uz prometno raskrižje na području Rijeke. Ako mislite da je to šala, nije, to je realnost. A čagljevi su posebna priča. Oni svoj dolazak u naseljena područja na obrok najavljuju kricima, vrištanjem, što svemu daje poseban doživljaj “romantike” s obzirom na to da dolaze predvečer, noću, kada su aktivni jer danju spavaju. Nedavno su viđeni na istoku Zagreba, ima ih u zadarskom zaleđu, uz obalu, po cijeloj Hrvatskoj, a na karlovačkom su području već dulje vrijeme uobičajeni noćni kradljivci.

– Njihovo je noćno zavijanje jezivo. Znamo da neće napasti ljude, ali nije ih ugodno slušati jer to znači da ih je cijeli čopor i da traže hranu. A onda ujutro prebrojavamo kokice, piliće, zečeve tko ih još ima. Osim toga, nije niti da se baš boje ljudi; ako se ne zatrčite prema njima, mirno prođu pokraj vas svjesni da ih gledate. Iz godine u godinu ih je sve više, što baš nije ohrabrujuće i mislim da bi se nešto trebalo poduzeti – kažu nam mještani karlovačke Pokupske doline. Divljih je životinja, domeću, bilo i prije, ali nije se događalo da se toliko približe naseljenim mjestima, praktički ljudima ulaze u dvorišta i goste se.

– U okolici grada uglavnom su samačka domaćinstva, nemaju ljudi puno toga, tek pokoju kokicu, a kada se neka od tih životinja namjeri na vaše, znaju dolaziti i svaku noć dok ne riješe sve životinje. Tu su i lisice, tvorovi i druge životinje koje nam dolaze u posjet i čine štetu tako da često noću stradaju i zatvorene životinje; oni nađu način kako doći do njih. O divljim svinjama da i ne govorimo, njih ima posvuda – ističu mještani Pokupske doline. Čagljevi u gradove dolaze po odbačenu hranu, sakupljaju se oko smetlišta, a na selima dolaze zbog još ponekih obrađenih vrtova ili kokoši. Nisu izbirljivi – oni će hranu naći svuda. Stanovnici Zagreba strahuju i za djecu s obzirom na to da čagljevi dolaze u naselja, prolaze pokraj vrtića, škola, a mala im je utjeha da ne napadaju ljude – osim ako nisu životno ugroženi.

Ingeborg Bata, veterinarka i stručnjakinja za divlje životinje, nedavno je rekla da će se građani Hrvatske morati naviknuti dijeliti isti prostor s tim životinjama, što se već događa po Europi, što ne bi smio biti problem s obzirom na to da su čagljevi bezopasni.

– Čagljevi ne prilaze ljudima, kao i ostale divlje životinje dolaze samo po hranu. Nikad neće upasti u neograđeni kokošinjac i poubijati sve kokoši, već će ubiti jednu kokoš da je pojedu. U proljeće im je potrebno više hrane jer dolaze mladi. Dakle, ogradite kokošinjce i nemojte se bojati jer čagljevi su životinje koje žive u istom prostoru kao i mi, bezopasni su, samo ih pustite da odu svojim putem – kazala je nedavno.

No, što tjera divljač da se toliko približava naseljima.

– Bilo je toga od pamtivijeka, samo su nekada ljudi primjećivali lisice, a danas osim njih ima i sve više čagljeva. Životinje jesu prilazile naseljima i prije, ali u mnogo manjem broju. Dijelom i zato što bi ih lovci, ako bi mještani prijavili učestalu štetu na usjevima, odstrijelili. Danas je to nezamislivo iz više razloga; lovci ne smiju pucati na razdaljini 100 do 300 metara od mjesta gdje je ploča s nazivom naselja, a tu su i brojne udruge; žuti, zeleni i tko zna kakvi zaštitari koji ne uzimaju u obzir gospodarske štete koje nastaju zato što se brojnost nekih divljih životinja drastično povećava u javnom prostoru – kaže nam Vinko Pavlić, predsjednik Lovačkog saveza Karlovačke županije, u kojoj postoji 57 lovačkih društava s 2770 lovaca. Kaže da te pojave prate već niz godinama, ali i mijenjanje zakonske regulative koja često napravi još veću zbrku u rješavanju problema koji se pojavljuju na terenu i kojih će, kaže Pavlić, biti sve veći. I neće se rješavati, dodaje prvi čovjek lovaca Karlovačke županije, sve dok se neke od tih divljih životinja ne prošetaju Markovim trgom.

– Tek tada će netko ipak zaključiti da to nije normalno i reći ‘pa hajdemo nešto napraviti po tom pitanju’ – smatra. Što se promijenilo, što smo napravili da životinje dolaze u naselja.

– Jedan od razloga je i taj što je znatno smanjen krivolov. No, manjak stanovništva jedan je od najvećih razloga; kako nakon Domovinskog rata, tako i u zadnje vrijeme, nakon što su čitave obitelji počele iseljavati iz nekih krajeva. Kada odseli cijela obitelj i njihova zemlja se zapušta, ne obrađuje i tu dolaze ovi ‘novi stanari’. Poljoprivredne površine, na kojima se nekada sadio kukuruz, pšenica danas su ‘podivljale’ jer ih se ne održava, zapuštene su, po njima raste korov što savršeno odgovara predatorima u širenju. Nakon cijepljenja lisica protiv bjesnoće njihov se broj znatno povećao, jer više ne ugibaju zbog te bolesti. Čagalj također nema prirodnog neprijatelja i doživljava ekspanziju u Hrvatskoj. Primjerice, prije deset godina u ogulinskom kraju nitko i nije znao kako čagalj izgleda, a kamoli da bi ga vidio, a danas ga, uz odstrel, ima u prekomjernim količinama. Jedan mi je čovjek poslao snimku kako se čagalj šeta pokraj njega po polju dok on u traktoru ore – kaže Vinko Pavlić.

Čagalj je zvijer iz porodice pasa, koji se unazad 30 godina počeo širiti s istoka Hrvatske prema zapadu uz vodotoke Save i Dunava. Savom je preko Lonjskog polja, primjerice, došao do Kupe na karlovačko područje i dalje se proširio naseljima uz rijeku. Prije te ekspanzije je živio u Ravnim kotarima, u zadarskom zaljevu i na Pelješcu.

– Iako ih ima po čitavoj Hrvatskoj, čagljevi ne rade svugdje štete na gospodarstvu. To ovisi o terenu, naseljenosti, količini obrađenog zemljišta, ponašanju ljudi. U Karlovačkoj županiji radi velike štete i kod pomlatka plemenite divljači, poput lanadi, ali i kod divljih svinja. Ulazi i ljudima u dvorišta, gospodarske zgrade i kolje perad, zečeve. Što se jela tiče, on ne bira; hrani se klaoničkim otpacima, lešinama životinja, ali i povrćem i voćem. Lisice i čagljevi pojavit će se i u naseljima gdje ljudi neodgovorno bacaju otpad animalnog ili nekog drugog podrijetla na otvorena područja – objašnjava Robert Gorišek, doktor veterinarske medicine, tajnik Lovačkog saveza Karlovačke županije. Kaže da se čagalj davno ‘doselio’ iz Bugarske, preko Rumunjske, u Srbiju, a u Hrvatskoj je prvi put zamijećen i odstrijeljen u istočnoj Slavoniji još 1987. Kasnije su se uz tokove rijeka proširili, a sada ih već ima i u Sloveniji, Austriji, s tendencijom širenja u Njemačku i sjever Europe jer nigdje nemaju prirodnih neprijatelja, a izrazito su lukavi i prilagodljivi.

– Ženka nosi do 62 dana, a po leglu ima od tri do 12 mladunaca. U čoporima love uglavnom veliku divljač, tada zavijaju i, kako bi rekli ljudi, urliču jer se dozivaju kako bi krenuli u skupni lov, a kada se hrane sitnim glodavcima ili voćem, tada su uglavnom sami i približavaju se naseljima. Na otocima, primjerice, ljudi lovcima dojavljuju štete na janjadi. Posebno na Pagu, Cresu, Krku. Nekada je bilo više poljoprivrede pa se ta divljač držala dalje od kuća, bilo je više silosa s kukuruzom, krumpirom u kojima su živjele voluharice i poljski miševi, koji su im bili hrana, pa nisu imali potrebe prilaziti naseljima. Sada je poljoprivrede sve manje, a zemlja koja je obrađena i na kojoj se nešto uzgaja nalazi se mahom samo uz kuće, ne kao nekada nekoliko kilometara dalje, pa je i divljač sve bliže kućama. Ljudi je sve manje, poljoprivrede je sve manje, ali je divljači sve više – dodaje Gorišek. Lovci, kaže, izlažu hranu u lovištima, posebno za plemenitu divljač, siju kukuruz i zob dalje od naselja u dubini lovišta da se divljač drži dalje od naselja, no predatori, koji se hrane i mesom, idu prema naseljima. Oralna vakcinacija lisica, postupak cijepljenja lisica protiv bjesnoće, od čega su prije ugibale i što je bio dio prirodne selekcije među njima, ima dobrih strana, jer više nema bijesnih lisica niti one sada napadaju ljude.

No, s druge strane, kažu stručnjaci, ni lisica više nema prirodnih neprijatelja, pa također dolazi u naselja na hranjenje, a hrani se na javnim smetlištima, ilegalnim odlagalištima otpada, a nerijetko se i nastanjuje u dijelovima gradova.

– Imamo primjer napuštene tvornice u gradu Duga Resa na koju nas već godinama mještani upozoravaju da iz tog prostora lisice izlaze i šetaju se po gradu, a oni ih s prozora stanova i kuća gledaju. Tada zovu policiju, lovce, službu 112, loptica odgovornosti se prebacuje, ali nitko tu ništa ne može napraviti, najmanje odstraniti zvijer na mjestu gdje se zatekne u gradu jer po Zakonu o lovstvu naseljeno mjesto nije lovište. Taj zakon jasno propisuje gdje se može ili ne može ustanoviti lovišta, a naseljena mjesta te građevinska zemlja, izgrađena ili neizgrađena, nisu lovišta i tamo se ne mogu provoditi aktivnosti po lovno-gospodarskom planu koje sva lovišta imaju – objašnjava nam sugovornik.

Dodaje i da je zakon predvidio što poduzeti ako u nekom naseljenom području poraste broj divljači koja čini gospodarsku štetu. Zakonu o lovstvu predviđa za takva područja izradu Plana zaštite divljači koji će propisati tko i što radi u slučaju da se divljač pojavi u naseljenom području.

– Lokalna je samouprava, dakle općine i gradovi, dužna za naseljena mjesta napraviti taj plan. Zasad ga imaju Grad Zagreb, Koprivnica, Đurđevac, Bedekovčina, Rovinj, Poreč – te su sredine popisale divljač, protokol postupanja kada treba izlučiti neku divljač. Piše koje lovačko društvo, fizička ili pravna osoba koja ima uvjete za bavljenje lovom i zakonsko pravo, može doći u neku ulicu ili dvorište i može odstraniti divljač; od divlje svinje, čaglja, lisice nadalje. Taj je plan jedino rješenje problema koji će biti sve veći u Hrvatskoj – kaže Gorišek.

Već sada ima niz situacija kada ljudi traže pomoć nadležnih i gdje se vidi koliko se stanište ljudi i divljih životinja približilo.

– Ljudi nas često zovu i prijavljuju štete na usjevima. Imali smo slučaj da nas je gospođa zvala jer joj je u naselju Švarča kod karlovačke bolnice, srnjak u dvorištu jeo rajčicu. Savjetovali smo joj da ga otjera, ali nam je rekla da je to probala, ali da se on ne da van iz njezina vrta. Divlje svinje, primjerice, već jesu u gradu Karlovcu, građani ih viđaju posvuda, pa i u šumi Kozjača koja je šetnica unutar gabarita grada gdje su vikendom i trekeri, biciklisti, lovci, planinari, berači gljiva. Činjenica je da divljači nikada nije bilo više no što je je sada. Istina, nemamo slučajeva da su, primjerice čagljevi napali ikoga, ali ljudima nije ugodno i često nas traže pomoć, a mi smo nemoćni – kaže nam Robert Gorišek. Postoji, primjerice, srneća divljač čiji se broj smanjuje na račun čagljeva, jer se čagljevi hrane njihovim pomlatkom. Bilježe i konstantan porast broja divljih svinja bez obzira na to što je na snazi pojačani odstrel zbog afričke svinjske kuge, pa stoga, dodaju sugovornici, priče da lovačka puška može istrijebiti svaku vrstu divljači i životinja ne stoje.

– I promjene u prirodi su razlog što se brojnost neke divljači znatno povećava. Zbog blagih zima u kojima više nema onako puno dubokog snijega koji se dugo zadržava ili iznimno niskih temperatura ima i puno više hrane u šumama. Zato se i divlje svinje više prase; danas i tri puta u dvije godine, a inače je bilo jednom godišnje – navodi Vinko Pavlić. Zbog svega toga rade se precizni lovno-gospodarski planovi, a odstrel viška životinja radi se po strukturi, dobu i spolu životinje. Svako lovačko društvo ima lovno-gospodarsku osnovu na temelju koje dobije odstrelne markice; svojevrsne narukvice za životinje. Sugovornici nam objašnjavaju da tri dokumenta prate odstrelnu markicu za svaku pojedinačnu životinju; potvrda o porijeklu životinje, dopuštenje za lov onoga tko je odstreljuje i zapisnik o izvršenom lovu, a sve kontroliraju lovne inspekcije.

– Odstreljuje se samo ono što je iznad matičnog fonda za neko područje, a ne kako se kome svidi. Onda nas jedni prozivaju da ne odstreljujemo divljač pa oni imaju štete kako na usjevima, tako i na imovini, a drugi nas prozivaju da ubijamo divljač. Stvari nisu crno-bijele i mi smo sada u situaciji da gasimo vatru prskajući po njoj. Problem je sveobuhvatan i mora se rješavati s više razina jer je s više razina i nastao; od toga da se zaustavi iseljavanje ljudi, dapače, da se potakne ostanak, ako ne i naseljavanje i bavljenje poljoprivredom, do toga da se kontrolira održavanje poljoprivrednih površina i sprečavanje zarastanje polja koja su dana u najam, a ne obrađuju se. Divlja odlagališta otpada, posebno kada se bacaju ostaci životinja, nikako ne pomažu, dakle i odgovornost ljudi mora biti veća. Sve su to kockice u velikom mozaiku koji čini ovaj problem. No, za razliku od promjena u prirodi, na ove stvari možemo utjecati i mijenjati ih – kažu nam lovci.

Lovci upozoravaju da ima i sve više divljih pasa u naseljima, ali i vukova po Hrvatskoj. U Karlovačkoj je županiji primijećen od Josipdola do Lasinje, lovci ga viđaju po šumama u ogulinskom kraju.

– Prije četiri godine smo imali slučaj na Petrovoj gori gdje su vukovi pojeli cijeli matični fond divljih svinja, pa je tada bio zabranjen lov na divlje svinje. Prije nekoliko je tjedana lovcima dojavljeno da su vukovi zaklali ili pojeli 30-ak ovaca i janjaca na Bjelolasici. Takve se slučajeve mora istražiti da se vidi o čemu je riječ, no činjenica je da je i broj vukova stalno u porastu. Vučica godišnje ima do šest štenaca po leglu, a vuk dnevno pojede do pet kilograma svježeg mesa. Trajno je zaštićen zakonom, nema prirodnih neprijatelja – kažu lovci.

Dodaju da, osim čagljeva, u zadnje vrijeme bilježe i porast broja dabrova koji su sada prisutni u svim vodotocima na području karlovačke, ali i drugih županija, posebno Sisačko-moslavačke, gdje su prije 30 godina u Lonjsko polje dovedeni iz Češke i Njemačke, a u Hrvatskoj također nemaju prirodne neprijatelje. Navode slučaj čovjeka koji je svojim traktorom upao u rupu na livadi koja se nalazila uz Kupu,jer je dabar podrovao obalu. U Lasinjskom Sjeničaku čovjek nije mogao do svoje njive jer je dabar izgradio ustavu na potoku zbog čega je podigao vodostaj potoka. Na voćnjacima u Sisačko-moslavačkoj županiji, kažu lovci, znaju za slučaj višemilijunske štete na jednom imanju gdje je dabar pojeo sadnice voćaka, a viđa ga se i po cestama.

– Porast broja divljači je evidentan. Kada to stavimo u korelaciju sa stalnim smanjenjem broja stanovnika, netko bi trebao izvući neke zaključke, poduzeti korake da se zaštite i dovedu u balans i ljudi i životinje, jer sada smo u situaciji da se jedne štiti više od drugih – kaže Vinko Pavlić, predsjednik Lovačkog saveza

• Karlovačke županije.