Zašto u Hrvatskoj homoseksualci ne mogu darovati krv?
Diskriminacija ili zaštita pacijenata u bolnicama
Na Svjetski dan darivatelja krvi SDP je jučer objavio apel kojim traži da se svim hrvatskim građanima bez diskriminacije omogući darivanje krvi, kao u većini država EU. Darivanje krvi nije pitanje seksualne orijentacije, nego isključivo želje da se pomogne, poručuju.
“Window period”
U Pravilniku o posebnim tehničkim zahtjevima za krv i krvne pripravke piše da krv ne smiju davati “osobe čije seksualno ponašanje dovodi u visoki rizik dobivanja zaraznih bolesti koje se mogu prenositi krvlju”. Na stranicama Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu piše da krv ne smiju davati “muškarci koji su u životu imali spolne odnose s drugim muškarcima”. Njima se trajno zabranjuje davanje krvi isključivo zbog seksualne orijentacije, što je krajnje diskriminatorno i protuustavno, tvrde u SDP-u. Ograničenja za darivanje krvi propisana su osamdesetih godina 20. stoljeća zbog pandemije HIV-a, no danas više nema razloga za ovako drastična ograničenja koja određenu društvenu grupaciju stavlja u neravnopravan i difamirajući položaj, smatraju socijaldemokrati.
– Obveza Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu jest da svaku dozu darovane krvi testira na hepatitis B, hepatitis C, sifilis i HIV. Sigurnost darivane krvi osigurava se privremenom zabranom za osobe koje su u zadnja tri mjeseca bile u riziku da se zaraze spolno i krvlju, ali to ne ovisi o seksualnoj orijentaciji. Stoga se postavlja pitanje zašto su gej muškarci dužni liječniku navesti svoje seksualne sklonosti i zašto im je isključivo zbog te činjenice trajno zabranjeno darivanje krvi? – piše u njihovu priopćenju.
Sud u Strasbourgu 2015. godine donio je odluku da su kriteriji za darivanje krvi zasnovani na seksualnoj orijentaciji – stigmatizirajući i diskriminatorni. “Danas, kada se Hrvatska susreće s manjkom zaliha krvi i krvnih pripravaka, zbog čega se u nekim bolnicama odgađaju kompliciranije operacije, svaka restrikcija koja može dovesti do opasnosti za zdravlje ili život ljudskog bića za nas je neprihvatljiva”, poručuju iz SDP-a i ističu da Hrvatska po tom pitanju ima jedan od najrigoroznijih zakona u svijetu pa se nalazimo u skupini država kao što su Kina, Libanon, UAE, Venezuela i Turska.
– Tu su i Švicarska, Austrija i da ne nabrajam dalje. Kriterije donosi struka vođena sigurnošću primatelja krvi i sukladno epidemiološkim gibanjima i riziku. Ovdje nije riječ o diskriminaciji jer nije to jedina populacija koja ne može dati krv. Epidemiološki pokazatelji govore da je više od 90% novootkrivenih slučajeva HIV-a svake godine u Hrvatskoj kod muškaraca koji imaju seksualne odnose s muškarcima – kaže dr. Irena Jukić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu. Navodi pritom da se velika pažnja i puno novca troše na testove kako bi se izbjegla opasnost od zaraze putem transfuzije pa će tako tijekom ljeta testirati cijelu populaciju davatelja krvi na virus Zapadnog Nila. No i pored svih suvremenih molekularnih testova postoji tzv. window period – određeni broj dana ili tjedana otkako se krvlju prenese zaraza
Dr. Irena Jukić: Kriterije donosi struka vođena sigurnošću primatelja krvi
SDP: Zabranjuje se davanje krvi zbog seksualne orijentacije, a to je diskriminatorno
hepatitisa B, hepatitisa C, sifilisa, ali i drugih zaraznih bolesti.
– U tom window periodu ne može se uhvatiti pozitivitet ni testom na antigen ni testom na antitijela pa pušemo i na hladno – kaže dr. Jukić i podsjeća kako se transfuzija daje i intrauterino, odnosno djetetu u majčinoj utrobi.
– Na Svjetski dan darivatelja krvi političari su se mogli udružiti i dati krv. Puno ih je sposobno dati krv, a to ne rade, iako bi time najviše pomogli onima koji je trebaju – kaže dr. Jukić. Krv može dati svaki zdrav čovjek koji ima od 18 do 65 godina ako ima li bar 55 kilograma, dobar krvni tlak te dovoljno hemoglobina u krvi.
Spolne bolesti
Trajno krv ne mogu dati neki kronični bolesnici te osobe koje su zbog svojih aktivnosti izložene riziku krvlju prenosivih bolesti – ovisnici o alkoholu ili drogama, spomenuti gej muškarci, žene i muškarci koji su imali spolni odnos s prostitutkama, osobe koje često mijenjaju seksualne partnere, koje su uzimale drogu intravenskim putem, osobe koje su liječene zbog spolno prenosivih bolesti (sifilis, gonoreja), HIV-pozitivne osobe te seksualni partneri svih navedenih.