Odštete vlasnicima stanova državu bi stajale više od milijarde kuna
Nakon presude u korist vlasnika stana u kojem je zaštićeni najmoprimac, DORH od Vrhovnog suda traži reviziju i apelira: Hrastić: Ništa od obnove od potresa dok se sve pravno ne riješi
Samo na temelju dviju posljednjih presuda Europskog suda za ljudska prava Hrvatska će morati platiti 1,2 milijuna kuna vlasnicima dvaju stanova u Zagrebu koji svojim nekretninama ne mogu raspolagati jer u njima žive zaštićeni najmoprimci. Ove je odluke krajem prošlog tjedna objavila zastupnica Hrvatske pred ESLJP-om Štefica Stažnik, a takvih će postupaka nakon ovakvih presuda zasigurno biti puno više pa bi se šteta za državni proračun u konačnici mogla zbrajati u milijardama kuna. To, uostalom, primjećuje i Državno odvjetništvo u zahtjevu za reviziju presude kojom su Općinski, a zatim i Županijski sud u Splitu vlasniku Davoru Tadiću dosudili odštetu veću od 350.000 kuna za izgubljenu najamninu, koju je po tržišnim uvjetima mogao naplatiti na svoj stan u Trogirskoj ulici između studenoga 2015. i ožujka 2019. godine da u stanu nije bio zaštićeni najmoprimac.
“Politički pritisak”
U dokumentu koji smo dobili na uvid Državno je odvjetništvo, tražeći reviziju postupka, pribjeglo pomalo neobičnoj taktici – Vrhovni sud upozorilo je da se radi o sporu koji je “posljedično značajan za državni proračun”. DORH, dakle, traži od Vrhovnog suda da ne dopusti odštetu vlasnika jer bi to, među ostalim, bilo preskupo za državu. U podnesku nude i procjenu moguće štete za državne financije pa navode kako je u Hrvatskoj oko 3000 stanova sa zaštićenim najmoprimcima, a kad se taj broj pomnoži s iznosima koje na sudovima potražuju vlasnici, dolazi se, upozorava DORH, do iznosa većeg od milijardu kuna “koji bi svakako znatno opteretio državni proračun”. Sugeriraju, dakle, da bi, osim Vlade i Sabora, koji su tijekom protekla tri desetljeća propustili zakonski riješiti ovo pitanje, za eventualni snažan udar na državni proračun bio odgovoran i Vrhovni sud kad bi dao za pravo presudama koje su donijeli niži sudovi. Josip Hrastić, tajnik udruge Vlasništvo i posjed, takav pristup smatra političkim pritiskom na Vrhovni sud.
– Skandalozno je da se na Vrhovni sud utječe tako da mu se sugerira da će, ne riješi li to pitanje onako kako DORH traži,
Sabor je 2018. donio novi Zakon o najmu stanova kojim je zaštićenim najmoprimcima naloženo da u roku od pet godina ugovore tržišnu najamninu ili da se isele iz stanova. Taj je zakon, međutim, u bitnom dijelu izvan snage stavio Ustavni sud, koji je zaključio da je na najmoprimce stavljen nerazmjerno velik teret. Na državi je pritom ostalo da ispoštuje presudu u predmetu Statileo protiv Hrvatske, kojom je ESLJP utvrdio sustavnu povredu prava vlasnika i zatražio od države pravedno rješenje. U mjerodavnom Ministarstvu graditeljstva kažu nam da “aktivno rade na iznalaženju adekvatnog rješenja usklađenog s Ustavom, kako bi uspostavili pravedan i održiv odnos između zaštićenih najmoprimaca i vlasnika” te najavljuju da će zakon u proceduru tijekom trećeg tromjesečja ove godine. Vlasnicima u Zagrebu novi je teret, u međuvremenu, donio i potres, u kojem su stradale njihove nekretnine, a prema zakonu su ih dužni obnoviti, iako im nitko ne jamči da će nakon obnove moći raspolagati svojim stanovima. Josip Hrastić zbog toga najavljuje opstrukciju procesa obnove dok se ne riješe ovi imovinskopravni problemi. – Vi ne možete prisiliti nekoga da sudjeluje s 20 posto u obnovi svog stana da bi mu se, kad se sve obnovi, u njega opet uselio zaštićeni najmoprimac i da bi on opet za svoj stan dobivao 100 ili 150 kuna mjesečno. To je na granici ludila – kaže Hrastić. ugroziti državni proračun. Sud bi, dakle, trebao donijeti političku, a ne pravnu odluku – objasnio je Hrastić gostujući jučer u programu Večernji TV-a. DORH svoj zahtjev za reviziju potkrepljuje tvrdnjom da niži sudovi u predmetu Tadić nisu razmatrali zastaru, tvrdeći da je tužitelj zaštitu konvencijskih prava pred sudovima u Hrvatskoj mogao tražiti još od studenoga 1997., odnosno od trenutka kada je Hrvatska pristupila Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava. Pritom navode kako se zastara nije propitivala ni u predmetima koji su svih ovih godina završavali pred ESLJPom, uključujući i slučaj Statileo, u kojem je Hrvatskoj još 2014. godine naloženo da donese zakon koji bi dokinuo praksu prema kojoj je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca u potpunosti palo na teret vlasnika stanova.
“Past će u Strasbourgu”
Hrastić je uvjeren da takva logika DORH-a neće proći, a ako i prođe u Hrvatskoj, past će, kaže, u Strasbourgu, a sve će se kasnije sa znatno većim troškovima naplatiti od države na temelju novih odluka ESLJP-a. Hrastić tvrdi da je izbjegavanje sustavnog rješavanja ovog pitanja rezultat pritiska moćnih lobija.
– Problem zaštićenih najmoprimaca mogao bi se riješiti u roku od godine dana, ali nema političke volje. Hrvatska je u svojih 30 godina neovisnosti riješila mnoge druge i teže probleme, od okupacije i ekonomskih kriza, no ovaj problem stoji u ladici. Zašto? Postoje određeni jaki lobiji koji su premreženi osobnim interesima. Imamo niz priča koje indiciraju da se tu radi o pogodovanju, da ne kažem korupciji – kazao je Hrastić. Pritom se pozvao na intervju u kojem je Orsat Miljenić svjedočio kako je kao ministar u SDP-ovoj vladi imao gotov zakon koji je predvidio da će država zaštićene najmoprimce zbrinuti u svojim stanovima, no oni to nisu htjeli pa je zakon stavljen u ladicu. Hrastić upozorava i da je uglavnom riječ o atraktivnim nekretninama u gradskim središtima, otetim tijekom “stambene reforme” nakon 1945. godine, a očekuje i da će odštete koje vlasnicima sada dosuđuju sudovi ubuduće biti i puno veće jer je, kaže, već pala prva presuda kojom je vlasniku u turističkom središtu dosuđena odšteta, ne po tržišnoj cijeni najma stana, nego na temelju vrijednosti turističkog najma, koji je znatno skuplji od podstanarstva i naplaćuje se po
• danu.