Kome treba sramotni start turističke sezone s pretučenim gostima?
Osim turizma, usijane glave opasno ugrožavaju i tržište rada u Hrvatskoj koje vapi za radnicima. Srbija nam je susjedna zemlja, bez izlaza na more, no iz sigurnosnih razloga Srbi preferiraju Crnu Goru, Tursku ili Grčku
Izvještaji o startu turističke sezone ove su godine otpočeli atipično i posve neželjeno, sa stranica crne kronike. Vijesti koje stižu s Jadrana govore o nekoliko grubih incidenata usmjerenih prema gostima primjerice na splitskoj plaži Ovčice koja je u posljednje vrijeme postala ratna zona, tri dana zaredom. Najprije je tijekom noći pretučen francuski državljanin (23), potom je veća skupina ljudi napala mladića (25) i djevojku (26) iz Srbije. U Splitu su također stradali Rus i Ukrajinac: nasilnici su u centru grada, u Marmontovoj ulici, napali košarkaše, jer su im zasmetali dresovi ruske reprezentacije.
Napade na strane državljane u Splitu promptno je osudio i novi gradonačelnik Ivica Puljak koji navodi kako “ne može i neće pristati na to da zbog nasilne manjine Split bude na glasu kao grad slučaj”, izražavajući nadu kako se na ovu temu oglašava prvi i posljednji put.
Hoće li biti posljednji, tek će se vidjeti, ali prvi put svakako nije. Huliganima, pokazalo se to i ranije, turisti iz Srbije i njihova imovina omiljena su meta. Premda su otad prošle dvije godine, još je svjež sramotni napad na vaterpoliste Crvene zvezde na splitskoj Rivi, mladiće u dobi od 24 do 28 godina. Jedan od njih se spasio skokom u more, dok su dvojica uspjela pobjeći.
Hoće li se itko od njih vratiti na ljetovanje na hrvatski Jadran s obitelji i prijateljima? Teško. Protagonisti spomenutih priča, i to najviše žalosti, mladi su ljudi, rođeni nerijetko i nakon Domovinskog rata. Ovakve nemile incidente srpska politika počesto dočeka objeručke. Prošloga ljeta Vladimir Đukanović, istaknuti član Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića te član srpskog parlamenta, poželio je na Twitteru, a to su prenijeli srpski mediji, onima koji ljetuju u Hrvatskoj, brojne neugodnosti. “Svima vama koji u Hrvatskoj sunčate stražnjicu, iskreno želim slomljen automobil i probušene gume, šamar ili udarac u stražnjicu, iznervirane konobare koji vas ignoriraju, najgori arsenal uvreda i prijetnji”. Prethodno je Ivica Dačić de facto otvoreno pozvao Srbe da ne ljetuju u Hrvatskoj već im je s ljetovanja u Grčkoj poručio: “Ljetujte tamo gdje vas vole, a ne gdje vas mrze i tuku jer gledate Crvenu zvezdu”. Aludirao je tada na huliganski prepad na navijače Crvene zvijezde u Uzdolju kod Knina. Uistinu, koliko puta treba podsjetiti kako Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma i kako naš gospodarski rast svake godine uvelike ovisi o uspjehu turističke sezone? Pritom, Srbija nam je susjedna zemlja sa 7 milijuna stanovnika, bez izlaza na more, no iz sigurnosnih razloga Srbi preferiraju ljetovati u Crnoj Gori, Grčkoj ili Bugarskoj.
Osim turizma, usijane glave opasno ugrožavaju i tržište rada u Hrvatskoj koje vapi za radnicima. Najsvježiji slučaj je završetak najvećeg željezničkog infrastrukturnog objekta pruge Dugo Selo-Križevci koji je ponovo je prolongiran, za dvije godine, jer nema tko raditi. Prosječna plaća u Srbiji iznosi 500-tinjak eura. Premda bi u Hrvatskoj zaradili dvostruko više, radnici se ne usude doći i nije im za zamjeriti. Prisjetimo se kako smo prošle godine dočekali sezonske radnike u Supetru na Braču. Njih 15, 20 mlađahnih mještana zatrčalo se prema njima, nekolicini, vičući: “Di je Srbin”? Napali su ih, počeli ih cipelariti, među njima i djevojku. “Provocirali” su ih ekavicom, tako nekako glasi epilog ove tužne priče mladih ljudi koji se na Jadran nikada vratiti neće.
Filip Grujić, mladi pisac iz Novog Sada, kojemu su neki dan u Splitu izbušene sve četiri gume, kaže da hoće. Dobio je besplatnu noć u smještaju, ljudi su mu pritrčali s pumpama za gume, neki su mu ponudili kupiti nove. Željeli su mu pomoći jer ih je, kazao je srpskim medijima, bilo sram. Mržnja je toksična i štetna za Hrvatsku, ali na sreću nije
• univerzalna.