Uvođenje eura u ovako nespremnu državu
Velik novac čeka Hrvatsku u europskom proračunu i fondovima EU. Raspoloživa bespovratna sredstva u okvirnom iznosu od 6,3 milijarde eura i zajmovi u okvirnom iznosu od 3,6 milijardi eura. Kada se ukupnom iznosu od 24,5 milijardi eura iz instrumenta „EU sljedeće generacije“i nove financijske perspektive pridoda i apsorpcija dodatnih 5,3 milijarde eura iz prethodnog višegodišnjeg financijskog okvira, koji se provodi do 2023. godine, Hrvatskoj će sveukupno u idućih deset godina, a u najvećoj mjeri u prvih pet, biti na raspolaganju gotovo 30 milijardi eura. Tako piše u uvodu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. koji je Vlada Republike Hrvatske dostavila Europskoj komisiji kako bi povlačila ta sredstva.
Veliki su to iznosi i treba napraviti sve što je potrebno da se svaki euro od tog novca povuče u Hrvatsku. Međutim, sasvim je pogrešno očekivati ili stvarati nadu da su samo ta sredstva dovoljna za zaustavljanje tonjenja Hrvatske prema dnu Europske unije, a još manje za njezin zadovoljavajući gospodarski rast. Naime, Hrvatska se najdulje i najsporije oporavljala od prošle financijske i ekonomske krize iz 2008./09. godine. Tek smo se 2018. vratili na razinu iz 2008. godine, kad su europske zemlje slične Hrvatskoj bile u prosjeku 30% iznad razine te godine. Udar pandemije s padom gospodarstva od oko 8% vratio je Hrvatsku u 2005. godinu.
Očito je da hrvatski gospodarski sustav ne funkcionira. To je rezultat pogrešnih ekonomskih politika, što za posljedicu ima krhku strukturu hrvatskog gospodarstva. To je potvrdila i pandemija COVID-a. Bilo je za očekivati da će udar pandemije potaknuti Vladu da preispita politike koje su od dobrih hrvatskih resursa i dobre hrvatske zemlje napravile jedno od najbesperspektivnijih europskih gospodarstava. Jedino je Bugarska po razini razvijenosti iza nas, ali posljednjih desetak godina ima veće prosječne godišnje stope rasta. Bugarska je dobila iz EU fonda oporavka također 6,3 milijarde eura, što je po stanovniku manje od Hrvatske. Neki tumače to kao uspjeh hrvatske politike, a zapravo je obrnuto. Zbog neuspjeha hrvatske politike, razina razvijenosti Hrvatske je među najnižima u EU, s premalim stopama rasta, zbog čega je i dobila više eura po stanovniku.