Prvi prvoligaši trebali su biti Neretva i Radnik, a upali Varteks i Istra
Kako je nastala Hrvatska nogometna liga
Ovoga vikenda počinje 31. izdanje Hrvatske nogometne lige, natjecanja koje kontinuirano traje još od 1992. godine. Mnogi će se sjetiti da je prva utakmica Prve HNL odigrana 28. veljače 1992. godine, te da je u njoj tadašnji HAŠK Građanski u Zagrebu svladao Cibaliju s 2:0. Željko Adžić postigao je tada pogodak već u 45. sekundi utakmice...
Međutim, sjeća li se itko nekih drugih povijesnih datuma, dana kada je nagoviješteno osnivanje Hrvatske nogometne lige, kada su utemeljene odredbe natjecanja i određeni njezini sudionici? E, za to je trebalo dobro prokopati po arhivama, budući da, oslanjajući se na pamćenje nekih od ondašnjih istaknutih nogometnih dužnosnika, o počecima lige ne bismo saznali ništa. A radi se doista o povijesnim danima hrvatskog nogometa!
Jedan od tih povijesnih datuma je 9. kolovoza 1991. godine, dan kada je posijan zametak Hrvatske nogometne lige. Toga dana, hrvatski klubovi, sudionici tadašnje prve i druge jugoslavenske lige, na sastanku u prostorijama podno maksimirskoga stadiona razmatrali su odluke Predsjedništva NSJ-a koje se sastalo dva dana prije. Ono je, naime, odlučilo da nadolazećega vikenda počinje novo prvenstvo, iako je čak i povjerenik za sigurnost NSJ-a Jovo Popović bio izričito upozorio Predsjedništvo NSJ-a da u Hrvatskoj ne postoje uvjeti za nastavak natjecanja i sigurno igranje nogometa.
Nema uvjeta za nogomet
Na sastanku u Maksimiru jednoglasno je zaključeno da su nezakonitim odlukama grubo narušena stečena prava hrvatskih klubova koji su potom zaštitu tražili putem HNS-a. Pritom su prihvatili sve odluke Kriznoga štaba HNS-a. Zaključak je bio da u Hrvatskoj zbog ratnog stanja nije moguće igrati nogomet pa su klubovi i HNS tražili odgodu početka natjecanja, koju naravno nisu dobili niti su je priželjkivali. Bila je to samo forma kojom su hrvatski klubovi zauvijek rekli ‘zbogom’ saveznom natjecanju i okrenuli se formiranju Hrvatske lige. O svojim su namjerama no
Varteks i Istra dobili su pozivnice HNS-a s ciljem jačanja nogometnih regija
Levi’s je bio glavni sponzor lige uplativši 250.000 njemačkih maraka
vinare izvijestili već dan prije, 8. kolovoza, na konferenciji za novinare u prostorijama Večernjeg lista.
Iako je novinarima tom zgodom bilo rečeno kako će se o sustavu natjecanja u Hrvatskoj raspravljati tek kada se za to steknu uvjeti, među predstavnicima klubova i članovima predsjedništva HNS-a već se započelo s kombinatorikom. U kuloarima se moglo doznati da je napravljen prijedlog o Prvoj hrvatskoj ligi koju bi činili HAŠK Građanski, Hajduk, Rijeka, Osijek, Zagreb, Cibalia, Šibenik, Zadar, GOŠK Jug, Inker Zaprešić, Neretva iz Metkovića i Radnik iz Velike Gorice.
Sastav Hrvatske lige bio je formaliziran koji dan poslije, kada su na prvoj sjednici Udruženja klubova umjesto Neretve i Radnika među prvoligaše uvršteni Istra i Varteks. To je posebno teško palo Velikogoričanima.
– Mi smo u tadašnjoj Međurepubličkoj ligi bili četvrtoplasirani, a Varteks šestoplasirani. Po sportskom rezultatu, Radnik je trebao biti prvoligaš. No naš je rezultat bio ignoriran, a politika je odlučila promovirati Varteks. Bili smo razočarani i revoltirani takvom odlukom, žalili smo se, pa i deklarativno dobivali potporu ljudi iz Saveza, ali na tajnom glasanju o našoj žalbi ona nije bila prihvaćena – kazao nam je tadašnji predsjednik danas nepostojećega Radnika Ivan Mišerić Pevi.
U monografiji Zagrebačkog nogometnog saveza ‘Sto zlatnih godina’ stoji kako su u definiranju sudionika Prve HNL pomogli njihovi rezultati u ranijim sezonama u jugoslavenskoj ligi. Tako su, primjerice, svoje mjesto našla četiri prvoligaša iz zadnjeg izdanja bivše lige: HAŠK Građanski, Hajduk, Osijek i Rijeka. Tu je, naravno, bio i NK Zagreb, koji je u godinu dana načinio skok od treće do prve lige: u ljeto 1990. izborio je plasman u drugu jugoslavensku ligu i već u toj, novoj sezoni dohvatio prvo mjesto, izborivši ulaz u elitni razred. Zagreb je, dakle, u Prvu HNL zapravo uskočio kao jugoslavenski prvoligaš.
U Hrvatskoj su ligi mjesto našli i dotadašnji članovi druge jugoslavenske lige: Cibalia, Šibenik i dubrovački GOŠK Jug, koji je ubrzo promijenio naziv u Dubrovnik. Otvorena su vrata i dvjema najboljim momčadima zapadne skupine treće lige, odnosno tadašnje Međurepubličke lige, Zadru i Inkeru. Preostala dva mjesta u Prvoj HNL popunili su Varteks i Istra koji su dobili pozivnicu HNS-a s ciljem nogometnog jačanja ovih dviju regija.
Na sjednici Udruženja prvoligaša, održanoj 31. kolovoza 1991. u Splitu, odlučeno je da će se prvak Hrvatske nakon završetka prednatjecanja dobiti u doigravanju, u kojemu će sudjelovati osam najbolje plasiranih klubova. Četiri najbolja od njih nastavit će natjecanje, i to tako da će igrati prvi i četvrti te drugi i treći. Zanimljiv zaključak ove sjednice bio je da klubovi neće biti obavještavani o glavnom i pomoćnom sucu, a djelitelji pravde dolazit će na stadion sat prije početka utakmice.
Tri dana poslije, točnije 3. rujna 1991. godine, u zagrebačkom u hotelu Esplanade bio je održan ždrijeb natjecanja. Parove Prve HNL izvukla je popularna pjevačica Tatjana Matejaš Tajči. Naslov teksta kojim je izvjestitelj Večernjeg lista Branko Vukina izvijestio s tog događaja glasio je: ‘Početak za procvat u miru’.
– Sve poduzimamo za obustavu rata koji bi trebao završiti međunarodnim priznavanjem Republike Hrvatske, a slijedom tog priznanja i učlanjivanjem Hrvatskog nogometnog saveza u europsku i svjetsku nogometnu obitelj. Jasno je, dakle, kao dan kako već danas poduzimamo štošta za ono što će se, slikovito rečeno, rascvasti u miru – izjavio je u Esplanadi tadašnji predsjednik HNS-a Mladen Vedriš.
Prvi predsjednik Udruženja prvoligaša bio je Dinamov čelnik Josip Šoić, a na sastanku toga tijela bilo je odlučeno da će funkciju komesara lige obnašati Vinkovčanin Antun Čilić. Objavljeno je i da će glavni sponzor lige biti tvornica Levi’s koja će Udruženju prvoligaša uplatiti 250.000 tadašnjih njemačkih maraka u deset rata. Možda se iz te informacije mogla iščitati zahvalnost Varaždinaca za uvrštavanje u povijesni saziv hrvatskih prvoligaša. Start prvoga prvenstva bio je bio predviđen za subotu 14. rujna 1991. godine, a parovi prvoga kola trebali su biti: GOŠK Jug – Zadar, HAŠK Građanski – Cibalia, Hajduk – Istra, Rijeka – Šibenik, Osijek – Zagreb, Inker – Varteks.
Ipak, za nekoliko dana cijeli je projekt bio privremeno zamrznut, budući da zbog zahuktale srpske agresije na Hrvatsku nije bilo uvjeta za početak Hrvatske lige. Početak natjecanja tako je prebačen na 28. veljače 1992. godine.
Turnir ‘Slobodna Hrvatska’
Kako bi klubovi ipak ispunili svoju primarnu zadaću igranja nogometa, a time i prkosili ratu, osnovali su turnir ‘Slobodna Hrvatska’, svojevrsno neslužbeno prvenstvo Hrvatske za 1991. godinu.
Međutim, i to je natjecanje imalo uvertiru. U kolovozu 1991. godine bio je predstavljen trokružni turnir na kojem su nastupili jedini hrvatski prvoligaši iz posljednje sezone jugoslavenske lige: Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeka. Natjecanje je nosilo naziv ‘Trofej Novog lista’, prvi je krug organiziran u Rijeci, drugi u Zagrebu, a treći u Splitu te se igralo u posljednjem tjednu kolovoza 1991. godine.
Na turniru ‘Slobodna Hrvatska’ sudjelovalo je sedam klubova, igralo se od listopada do prosinca 1991. godine u varaždinskoj i istarskoj regiji. Domaćini u prvom krugu bili su Varaždin, Čakovec, Ludbreg i Trnovac, a u drugom Pula, Pazin, Poreč, Umag, Rovinj i Labin. Pobjednik turnira ‘Slobodna Hrvatska’ bio je Inker Zaprešić pod vodstvom trenera Ilije Lončarevića. Najboljim igračem turnira proglašen je bivši Dinamov junior, a tada branič Rijeke, nikad prežaljeni reprezentativac Dubravko Pavličić, a prvi strijelac bio je Inkerov zadnji vezni, Krunoslav Jurčić, s pet postignutih pogodaka.