Je li njegov rodni Smiljan bio u Hrvatskoj ili u Austriji?
“Nikola Tesla rođen je u selu Smiljan u Austrijskom Carstvu kada još Hrvatske nije bilo, a i Vojna krajina nije imala nikakve veze s Hrvatskom.”
Ovako se često, makar ove godine možda nešto rjeđe nego inače, opisuje geografsko-politički položaj Teslina rodnog Smiljana – sela pokraj Gospića u Lici. Nažalost, ovakve tvrdnje nisu izuzetak, već poprilično uhodan diskurs kojim se na krajnje ahistorijski način elaborira “pripadnost” i “podrijetlo” Nikole Tesle, čovjeka koji je svojim životom nadrastao sve ove naše male palanke, avlije i tarabe, jednostavno i neupitno kao što će dijete nadrasti naslijeđenu odjeću starijeg brata ili sestre.
Međutim, ako se ovakve (dis) kvalifikacije mogu pronaći u srednjostrujaškim medijima, treba se zapitati ne samo kako je do toga došlo već i kakve li se tek tvrdnje pojavljuju u mnogo radikalnijim uporištima regionalne (pseudo)medijske scene.
Osvajanje Obrovca
Uostalom, ni velikan kao što je Tesla nije uspio izbjeći ne tako davnu nacionalističku uravnilovku koja je u jednom trenutku nastojala ostracirati sve srpsko i nepoželjno iz hrvatske sadašnjosti, a pritom su stradali i kipovi i rodna kuća velikog znanstvenika. Prigovori u tom pogledu osobito su aktualni jer ta ideologija i dalje stupa simultano sa slavljenjem samog Tesle.
No prije svega treba naglasiti da se ovdje ne radi o Teslinoj srpskoj nacionalnosti – ona nije predmet teksta. Ovdje se zapravo uopće ne radi o samom Nikoli Tesli, koji je i u ovom slučaju kolateralna žrtva naših malih nacionalizama i postojanja koja s njegovim ne stanu u istu rečenicu.
Ovaj je tekst u osnovi mala obrambena reakcija na način na koji se u medijskom prostoru manipulira poviješću.
Kako bi se to postiglo, najčešće se primjenjuje metoda svojevrsne transpozicije kojom se očište podiže na mezorazinu i makrorazinu utapajući označeni prostor, u ovom slučaju hrvatski i vojnokrajiški, u šire imperijalne okvire – konkretno u od geografski-etničkog sadržaja iščišćeni okvir Habsburške monarhije i Austro-Ugarske. Sve identifikacije poprime austrijski ili ugarski predznak te promatrani prostor postaje “samo” Austrija ili Ugarska.
No netko bi zaista mogao zaključiti da je izjava s početka teksta točna jer Nikola Tesla rođen je u Smiljanu, živio je u Gospiću i selu Tomingaj (izuzmimo ovdje Karlovac), a sva navedena mjesta tada su bila dio Vojne krajine, preciznije Ličke krajiške pukovnije. Dakle, postavlja se pitanje ima li tadašnja Vojna krajina, pa onda i Smiljan, bilo kakve veze s Hrvatskom ili barem hrvatskim (geografskim) imenom? Smiljan se nalazi u Lici, pokraj regionalne metropole Gospića, koji se zapravo razvio relativno kasno, u osmanskom razdoblju, dok je prije centar tog prostora bio Novi. Da ne opterećujem ovaj tekst faktografijom, donesimo samo taksativan pregled povijesnog razvitka ovoga kraja, od ranosrednjovjekovnog razdoblja do Teslina doba. Dakle, u ranosrednjovjekovnom periodu tim je prostorom upravljao ban u sastavu Hrvatskog Kraljevstva, zatim su tu bili prisutni razni plemeniti rodovi, ugledne hrvatske plemićke obitelj (primjerice Frankopani, Kurjakovići). Osmanlije 1520-ih zauzimaju prostor Like i Krbave te ga drže do 1680-ih kada ih je habsburška vojna sila istjerala. Nakon raznih peripetija početkom 18. stoljeća prostor Like i Krbave uključen je u krajiški kapetanijski sustav. Nakon reforme sredinom 18. stoljeća promatrani će prostor postati dio Ličke krajiške pukovnije, a takvo će se stanje (s vrlo kratkim razdobljem francuske vlasti početkom 19. stoljeća) održati do razvojačenja Vojne krajine 1873. odnosno, do njezina konačnog sjedinjenja s “civilnom Hrvatskom” 1881.
Dovoljno je navesti tek pokoju rečenicu iz nekoliko relevantnih književnih naslova i ponekog arhivskog spisa da bi se na plastičan način vidjelo kako se nazivao prostor na kojem je ustrojena Vojna krajina – iako je općenito iritantno kada se mora potvrđivati ono što je eklatantno. Tako kralj Ferdinand Habsburg piše krajem travnja 1527. hrvatskim prelatima i plemićima o osmanskom napadu na “krajište kraljevine naše Hrvatske”, odnosno osvajanju Obrovca na Zrmanji, dakle nešto južnije od prostora Like. O osmanskim osvajanjima na području Like i Krbave piše i knez Krsto Frankopan krajem svibnja 1527. senjskom biskupu Franji Jožefiću navodeći da „ono ča smo imili u Hrvatih, to nam li savsema Turci razrobiše, pokli je Udvina vzeta“. Dakle, nakon što su Osmanlije osvojili Udbinu u Krbavi, nešto istočnije od današnjeg Smiljana, knez je izgubio sve što je imao “u Hrvatih”. Kada je habsburška strana 1577./1578. planirala ofenzivni napad na osmanske koloniste na području Like i Krbave, u spisima se navodi da je “zemlja ili pokrajina Lika” do osmanskog osvajanja činila “ne najmanji dio Kraljevine Hrvatske”.
Kasnije, krajem 17. stoljeća, odnosno nakon protjerivanja Osmanlija, taj je prostor uključen u vojnokrajiški raster. Pogledajmo što o njemu kazuju tada. Car Josip II. sastavio je 1775. izvještaj o putovanju kroz “Hrvatsku i Primorje” tijekom kojeg je prošao i kroz Bansku krajinu, Karlovački generalat sve do Zrmanje i nazad prema Primorju, Senju i Rijeci.
U jednim austrijskim novinama (Provinzialnachrichten aus den kaiserl. Königl. Staaten…) navodi se 9. veljače 1788. kako je 17. siječnja u “Hrvatskoj u Plaškom održano svečano posvećenje dviju zastava za tamošnju Ogulinsku krajišku pukovniju”. Kao lijep primjer višestoljetnog suživota pravoslavnog i katoličkog krajiškog stanovništva, koji bi njihove potomke danas možda mogao inspirirati na promišljanje o za