HVO se kriminalizira kako bi se ponovno pokušalo obračunati s Hrvatima u BiH
Prošle godine hrvatski predsjednik Zoran Milanović odlikovao je četiri postrojbe Hrvatskoga vijeća obrane zbog njihova sudjelovanja u operacijama koje su prethodile Oluji, ali i onima poslije nje, čime se najviše doprinijelo okončanju rata u Bosni i Hercegovini. Ove godine to je ponovio s dvije postrojbe. Uz tri gardijske brigade, Milanović je odličje dodijelio i Specijalnoj policiji Hrvatske Republike Herceg Bosne. Prije dva dana Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo njihovih pripadnika predsjednik Milanović odlikovao je Vojnu policiju Hrvatskog vijeća obrane i Postrojbu za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane “Ludvig Pavlović”.
UZP i Rasim Delić
- Vjerujem da će dobru namjeru shvatiti naši prijatelji u BiH, to je dug časti, dug poštovanja prema ljudima koji su dali sve od sebe, koji su se borili za svoju državu zajedno s Armijom BiH. Ovo su važne stvari i ja ću ih stalno naglašavati - kazao je Milanović. Sve te postrojbe sudjelovale su u operacijama kojima su osvojeni Glamoč, Grahovo, a kasnije Šipovo, Mrkonjić Grad, Jajce, te se stiglo na dvadesetak kilometara do
Banje Luke. Bio je to najveći poraz srpske strane u ratu u BiH koji ju je natjerao stvari, umjesto puškom, rješavati za zelenim stolom. Zbog odluka predsjednika Milanovića očekivala
su se snažna reagiranja i osude iz Banje Luke, od predstavnika srpskih vojnih udruga i stradalnika. Gotovo unisono uslijedila je tišina iz Republike Srpske, a snažne osude stigle su iz Sarajeva, i to od strane koja je zapravo uvjerena kako ima licenciju za žrtvu. Čak i unatoč tome što je jasno naglašeno kako je riječ o odličjima uručenim postrojbama, a uopće ne pojedincima u Bosni i Hercegovini. Sve te osude dio su jedinstvenoga narativa koji se godinama gradi da se HVO, Herceg Bosnu i u konačnici Hrvate, koji iza tih institucije stoje, zapravo smatra zločincima kojima je po toj logici izgrađene moralne nacionalne superiornosti zbog “čistoće u ratu” dopušteno negirati identitet i njihove svetinje. Tako skrojen obrazac pak za posljedicu ima i da je posve normalno pokušati Hrvate politički i institucionalno uništiti te ih pretvoriti u manjinu i u konačnici asimilirati u dobre Bošnjane. Zato i osude odličja koja se dodjeljuju postrojbama HVO-a. A jedini su imali u slučaju odličja koja je dodijelio predsjednik Milanović razloga reagirati predstavnici Republike Srpske jer se u objašnjenju odličja navodi da je riječ o zahvali za sudjelovanje u operacijama oslobođenja Republike Hrvatske. No, slijedeći gebelsovske te u suštini mitomanske “naučene lekcije” kako su Hrvatsko vijeće obrane i Herceg Bosna, kao i njihove politike “presuđeni” za udruženi zločinački pothvat, nastoji se još snažnije potisnuti Hrvate, posebice u aktualnom kontekstu kada se i danas političkim sredstvima bore za nacionalnu i institucionalnu jednakopravnost. Uostalom, koliko je opasno baratati “istinom” koju je vrlo jednostrano utvrdio Haaški sud, govori slučaj načelnika Glavnog stožera Armije BiH generala Rasima Delića koji je pravomoćno osuđen za ratne zločine. Po toj istoj logici, s obzirom na to da je osuđen prvi čovjek vojske bošnjačke strane u ratu, onda bi se moglo tvrditi kako je cijela Armija BiH zločinačka.
Promjena odnosa
S druge strane, uopće se ne preže, primjerice, cijelu Vojnu policiju HVO-a, ali i Postrojbu za posebne namjene “Ludvig Pavlović” nazvati dijelom “zločinačke strukture” zbog dijela izrečenih presuda. No, za razliku od prethodnih godina, kada se u Hrvatskoj, uglavnom nakon podizanja obrve iz Sarajeva, povlačilo povijene glave, ponovno je hrvatski predsjednik Zoran Milanović istupio još snažnije, kazavši kako nije dopustivo progoniti zapovjednike HVO-a samo radi zadovoljenja tih stereotipa. Jasno je kako se moraju imati na umu žrtve posljednjeg rata, posebice kada se dodjeljuju odličja, ne samo zbog donesenih izmjena Kaznenog zakona u BiH, nego ponajprije radi mira i budućnosti generacija koje dolaze.