A ako se stranci povuku iz BiH kao iz Afganistana? Ima li i tamo ‘talibana’?!

Sutra su i stari i novi visoki predstavnik iz BiH kod Merkel, a nakon toga kancelarka će razgovarati i s Putinom. Angažman međunarodne zajednice ne budi velike nade. Do sada je u BiH uložila silni novac, a ni nakon 26 godina nema pomaka. Kao u Afganistanu

Kolovoz je tradicionalno vrijeme u godini kada sve brojnija hercegovačka dijaspora pohrli u rodni kraj. Izuzetak je bila prošla, pandemijska godina, pa je ovo ljeto mnogima prvi dolazak u domovinu nakon dvije godine. Što iz navike, što zbog stvarnog interesa, mnogi od njih pitaju: “Kakva je situacija u BiH?”, “Je l’ se što promijenilo?”, “Što se to događa?”

Želim li izbjeći raspravu, uglavnom odgovorim: “Ništa, sve po starome.” A zapravo, samo u posljednjih mjesec dana događalo se puno toga. Nekim zemljama i 20 godina bilo bi premalo vremena da sve to apsorbiraju. No ne i BiH. Najkompliciranija država na svijetu naviknuta je na dinamiku afera, političkih turbulencija, ekonomskih izazova i tragedija, uključujući prirodne nedaće.

Politička nepogoda traje već 26 godina, od Daytona. I u posljednjih godinu dana samo je dobila na intenzitetu. Tri naroda sve su udaljenija u svojim stavovima i pogledima na budućnost BiH, a umjesto da pomaže, međunarodna zajednica često benzinom gasi vatrenu buktinju. Posljednji koji ju je rasplamsao bivši je visoki predstavnik namećući izmjene Kaznenog zakona BiH. Iako je veličanje ratnih zločina, uključujući i one iz srebreničkog genocida, svugdje krajnje uvredljivo i kažnjivo, ova je odluka dodatno podijelila BiH. S jedne strane oštro je dočekana, a s druge se zlorabi. Tako su Srbi odgovorili blokadom državnih institucija, a Bošnjaci pritiskom na pravosuđe da procesuira svakoga za koga postoji ikakva sumnja da ne prihvaća da se u Srebrenici dogodio genocid. Sklizak je to teren na kojem se otvaraju brojne mogućnosti korištenja nametnutih zakonskih odredbi za političke pritiske i ucjene. Osobito sada kada različiti politički lobiji pokušavaju smijeniti glavnu državnu tužiteljicu, predsjednika državnog suda, ravnatelja državnih obavještajnih službi.

Blokada je najčešće i najlošiji odgovor, pa i takav potez srpske strane svima u BiH već proizvodi štete. Europski je put zaustavljen, baš kao i reforma izbornog zakonodavstva bez koje će BiH iz toplog ljeta ući u vrelu jesen i Bog zna kakvu 2022. godinu. Novi visoki predstavnik Christian Schmidt trebao bi pomoći da se iziđe iz ovog začaranog kruga, ali kako kada ga Srbi uopće ne priznaju? Zato su sutra i stari i novi visoki predstavnik kod Merkel, a nakon toga kancelarka će razgovarati i s Putinom. Angažman Rusije, Njemačke i cijelog EU i SAD-a ne budi velike nade u izlazak iz ove krize. Do sada je svijet u BiH uložio silni novac i ljudske potencijale, a ni nakon 26 godina pomaka nema. Kao u Afganistanu. Ne želim ni pomisliti što bi bilo kada bi se stranci povukli i iz BiH. Puno je “talibana” u sva tri naroda koji čekaju priliku podijeliti BiH ili je cijelu osvojiti. Ovih dana Hercegovina, pa i Bosna, doslovce gori. Blokada vlasti dovela je do toga da se čak ni ono malo tehničkih resursa ne koristi u borbi s požarima. Zbog srpskog stava o blokadi ni odobrenje za slanje helikoptera nije izuzetak. Pomoć (opet) dolazi iz susjednih zemalja. Dok hrvatski kanaderi gase požare po BiH, neki politički bh. piromani stalno potpaljuju tenzije između dviju zemalja. Završetak izgradnje Pelješkog mosta iskorišten je za ponovno problematiziranje ovog projekta i kontaminiranje međudržavnih odnosa. Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković uspio je vješto, poput mosta, preko EU zaobići političke bh. spletke. On je također, s Čovićem, istom tom EU uspio nametnuti i hrvatsko pitanje iz BiH. Njegova internacionalizacija i najveći je adut za ispravljanje nepravde prema Hrvatima u BiH. Ono što je bitno, premijer, pomažući svojim sunarodnjacima, ničim nije slabio druga dva naroda. Zato BiH želi slabiti RH stalnim držanjem tenzija o Karađorđevu do optuživanja hrvatskih časnika. Smeta im i što predsjednik RH ispravlja nepravdu prema HVO-u koji je pomagao u oslobađanju Hrvatske. Unatoč svemu, Hrvatska pomaže građanima BiH raznim donacijama. Nedavno su poslali cjepivo. Sada ga u BiH ima napretek. Ali rijetki se cijepe. Kad je zakazala država, u kampanju su se uključili vjerski vođe. Dakle, kao i sve drugo, borba s COVID-19 je specifična. Čudno je da broj zaraženih u BiH nikada nije bio blizu onom u većini drugih europskih zemalja, ali je zato smrtnost među najvišima u Europi. Sezona u Neumu veoma je uspješna, a nakon prošlogodišnjeg lockdowna turisti su se vratili i u druge gradove BiH. Ponovno se održavaju koncerti, festivali. I Sarajevo Film Festival vratio se u punom kapacitetu i u BiH ponovno doveo velike zvijezde, poput redatelja Wima Wendersa i glazbenika Bona Voxa. Oživjelo je i Međugorje, održan je Mladifest, a stigla je vijest o smrti apostolskog vizitatora za Međugorje Henryka Hosera. Ostat će upamćeno kako je, preko Vatikana, legalizirao hodočašća u Međugorju.

Eto, puno toga još bi trebalo odgovoriti na samo pitanje iz dijaspore: “Što ima novo?” Zato radije kažem: “Ništa.” Sve je po starom nenormalnom.