“Umivenim” mostom šetat ćemo se do kraja godine
Ribolovci pecaju uz obalu, ljeti se tu nađe pokoji hrabar plivač, izvidnik u čamcu ili šetač po nasipu, a redovito se mogu vidjeti guske i labudovi koji se bućkaju u vodi najdulje hrvatske rijeke. Svašta prolazniku zapne za oko dok prođe uz Savu u metropoli, ali zasigurno je ono najzanimljivije što se može vidjeti u posljednje vrijeme obnova ogoljelog Savskog pješačkog mosta, koja će trajati do travnja iduće godine. Točnije, trenutačno se radi na prvom od dva stupa koja su u vodi. Proces je to koji se rijetko može vidjeti, a za radoznale koje je oduvijek zanimalo kako se obnavljaju dijelovi mosta pod vodom, posjetili smo Spegrine radnike na terenu koji su nam sve pokazali iz prve ruke i objasnili kako se to točno radi. Nisu nam baš dali da vozimo bager, ali naučili su nas da je pravilo broj jedan u ovom slučaju – praćenje vodostaja.
U trećoj fazi radova
– Za taj dio obnove potrebno je puno pripreme i planiranja. Motrimo usto konstantno vodostaj Save od Slovenije da nas ne bi potopila rijeka. Možemo raditi na maksimalnoj visini vodostaja od – 190 centimetra. Prije nego li se digne, najvažnije je samo da maknemo mehanizaciju. Ostatku radova voda neće naštetiti – objašnjava Josip Šantek, inženjer splitske tvrtke Spegra, koja je s rekonstrukcijom počela početkom ove godine. Pomislio bi čovjek da za taj dio posla zovu u pomoć ronioce, ali ipak nije tako. Izvode ga specifičnom tehnikom i posebnim strojevima, a da bi uopće pristupili stupu, morali su najprije napraviti šljunčani poluotok. Kad nam objašnjavaju laičkim rječnikom kako su to učinili, zvuči jednostavno, a u realnosti je ipak malo teže. Pripremne radove u rijeci, odnosno nastajanje poluotoka, počeli su u lipnju, a postupno su navezli oko 2500 kubika šljunka. Teren je tako bio suh i spreman za drugu fazu obnove nosača na kojima most “leži”.
– Druga faza bila je zabijanje čeličnih profila oko stupova kojima se stvara okvir. Oko jednog ide 16 komada. Skinuli smo usto i staru limenu oblogu koja je bila na njemu. Nakon što se zavari čelična okvirna konstrukcija, slijedi treća faza, u kojoj smo trenutačno – govori Šantek i dodaje da su tako “uokvirili” stup. Dakle, u trećoj etapi rekonstrukcije postavljaju se talpe, odnosno čelični profili koji služe za sprečavanje prodora vode u dio gdje će biti radovi. U trenutku dok je Večernjakova ekipa bila u posjetu, zabijali su bagerom u zemlju čelične ploče, dok se ispod nas zemlja tresla kao da je potres. Preostala voda, dok ovaj kvazibazen bude dovršen, ispumpavat će se do dubine koja im je potrebna. Zasad nisu pronaš
li nikakvo izvorište nafte ni dva metra velike ribe, našalili su se, ali zato ih je iznenadila relativno čista voda i dno rijeke.
– Jedan stup radimo sada i ti će radovi potrajati mjesec dana. Drugi ćemo na proljeće, budući da će vodostaj Save porasti. Obnovit ćemo ih tako da će se oko njih raditi armirana betonska obloga debela 50 centimetara. Na Podsusedskom smo se mostu služili sličnom metodom – kaže Šantek. Delikatan je to posao pa je zato više radnika bilo oko jednog stupa u vodi nego li je posjetitelja na neslavno završenoj manifestaciji “Ljeto na Savi”, koja je bila s druge strane nasipa.
– Što se gornjeg dijela tiče, prvo smo šalovali, zatim armirali i na kraju betonirali kolničku ploču. A dalje namjeravamo raditi antikorozivnu zaštitu mosta. Na kraju se “ušminkava” te se crtaju pješačke i biciklističke staze – kratko će radnici o tome što se trenutačno “kuha” na dijelu iznad vode. A vijest koja će obradovati mnoge, pa će možda i u to ime “pucati” vatromet kao kad se spajao Pelješki most, jest da će ovaj zagrebački do kraja godine biti pušten u promet. Drugim riječima, do zime će se njime moći prošetati pješaci, a vozit će i nova linija autobusa od ZET-ova okretišta tramvaja prema Kajzerici. Osim novog “odijela”, konstrukcija duga 219 metara dobit će i novu rasvjetu, ogradu i oznake, a radovi su vrijedni ukupno oko 28 milijuna kuna bez PDV-a.
Pod spomeničkom zaštitom
Savski pješački most otvoren je 1939. i jedan je od najstarijih u gradu. Njegova je gradnja tada bila itekako pozdravljena jer se Zagreb rapidno širio na drugoj strani Save, a sagrađen je na koncu prema projektu petrinjskog inženjera Milivoja Frkovića i građen na stupovima starog, takozvanog Crvenog mosta iz 19. stoljeća. Hvaljena je i vitkost konstrukcije pješačkog mosta. Uporabljen je, naime, kvalitetan čelik za koji je bilo vrlo problematično zavarivanje debelih lamela, ali je unatoč tome zavarivanjem uz predgrijavanje postignuta iznimna kvaliteta zavara. Od 1975. usto je pod spomeničkom zaštitom, a do početka osamdesetih bio je u upotrebi i za automobile.
•