Što se događa na granici? Licemjerje sa svih strana
Snimke s hrvatsko-bosanske granice, u kojima maskirane osobe mlate ilegalne migrante, duboko su šokantne i uznemirujuće. Što se zapravo događa na granici kad svako malo – neki će reći i baš u pravo vrijeme – izlaze slične snimke? Ukratko – puno licemjerja sa svih strana. Ako analiziramo, sine ira et studio, onda treba jasno razlučiti neke stvari. Svaka se granica prelazi na graničnim prijelazima, određenim točkama gdje osoba s dokumentima prolazi kontrolu. Njih na granici s BiH ima. Također, prema međunarodnom pravu, svatko ima pravo doći na prijelaz, i bez dokumenata, i zatražiti azil. To znaju svi koji su putovali izvan svoje zemlje. Granica se ne prelazi preko rijeka, kroz šume ili preko polja. Ako netko to radi, krši zakon. Policija, s druge strane, prema Zakonu o granici, mora štititi graničnu liniju i sprečavati ilegalne ulaska i prelaske granica. Policija, usto, ima i neke ovlasti – pa ne hodaju policajci s ružama u rukama, već s oružjem, kako po gradovima, tako i uz granicu. Primjena sile dopuštena je u određenim okolnostima jer policija je, naposljetku, tijelo koje provodi represiju. Svi ti migranti sa snimki krše zakon i policija ima dužnost postupati prema njima. To su osnovni postulati u kojima se kreće problematika granice. No situacija s migrantima je složena, ne samo u Hrvatskoj. Postavi li se pitanje zašto ti ljudi nisu došli na granični prijelaz i zatražili azil, nego išli ilegalno, dobit ćemo odgovor da je to zato što ne žele ostati u Hrvatskoj, nego je samo prijeći kako bi stigli u željene destinacije na zapadu Europe.
Sam podatak da gotovo 90 posto migranata koji dođu u Hrvatsku i zatraže azil pobjegnu prije nego procedura bude gotova dovoljno govori da Hrvatsku smatraju tek tranzitnom državom. Plus, zatražiti azil ovdje donosi probleme – budu li zabilježeni u Hrvatskoj, pronađu li ih nakon toga u bilo kojoj državi Europske unije vratit će ih ovdje. Oko migranata se vrti velik novac – krijumčarenje ljudi po zaradi preteklo je šverc drogom. Nevladine organizacije također igraju znatnu ulogu koja nije uvijek i kod svih samo humanitarnog karaktera, već ima i politikantstva, ali i financijskog rezona. Lokalne vlasti susjedne države također imaju korist od toga da migrante usmjere dalje. No što je najgore, u cijeloj ovoj situaciji Bruxelles i neke države ponašaju se licemjerno: osudit će nasilje, ali isto tako neće otvoriti vrata da prime imigrante i inzistirat će na tome da ih vanjske države, a Hrvatska je među njima, ne puštaju u utvrdu Europu. Po broju dolazaka mjerit će uspjeh čuvanja vanjskih granica. Već dugo se radi na paktu o migrantima i nema konsenzusa, nema ni oko Dublinske uredbe koja bi smanjila pritisak na vanjske države. Što govori Europska komisija – ne puštajte ih i ne primjenjujte silu. Mnoge će države prešutno okrenuti glavu, i plaćati novac, sve dok im migranti ne stižu i ne rade probleme s uglavnom desno orijentiranom populacijom. Da Europa ima više legalnih načina za dolazak, smanjio bi se pritisak ilegalnih imigracija. A pogotovo zato što države trebaju radnike i trebaju strance. No pitanje je kako bi domaća javnost prihvatila baš ove strance.
Problem je sistemski i neće se riješiti na granici BiH i Hrvatske.
Da Europa ima više legalnih načina za dolazak, smanjili bi se ilegalni. A EU treba radnike i treba strance