Rasizam, seksizam, a sad još i akcentizam

Svi znamo što su nacionalizam, rasizam, seksizam, ali ovih dana u Hrvatskoj smo možda počeli osvještavati i problem – akcentizma. O akcentizmu se u drugim zemljama, poput Velike Britanije, već dugo piše i govori u medijima, ali kod nas, iako je to jednako stvaran problem, baš i ne. Akcentizam je diskriminacija na temelju naglaska. Akcentizam je kad se ljude promatra kroz to kako govore, pogotovo kad govore naglaskom netipičnim za glavni grad. Slučaj koji je osvijestio problem akcentizma u Hrvatskoj slučaj je iz TV emisije “Dobro jutro, Hrvatska”. Neki su gledatelji negodovali zbog dubrovačkog naglaska novog voditelja Vicka Dragojevića. S jedne strane, takvu vrstu kritike treba razumjeti jer gledatelji očekuju da se na nacionalnoj televiziji govori standardnim, književnim jezikom. HRT ima stručne službe koje rade s voditeljima i novinarima na postizanju tog standarda i to je normalna praksa. Ne treba kriviti gledatelje koji su se možda naviknuli na taj televizijski standard i žele da se nastavi. Ali iz ovog slučaja izvire jedna druga dimenzija koja ukazuje na problem akcentizma u Hrvatskoj. Nećete, naime, u tolikoj mjeri čuti kritike na račun zagrebačkog naglaska u programima javne i drugih televizija. To je ta diskriminacija: nepravilan naglasak je “cool” kad je riječ o onome koji se čuje u glavnom gradu, ili barem nije “cool” glasno ga kritizirati, pogotovo ne iz perspektive nekog provincijskog naglaska. A naglasak iz provincije strši i instantno privlači kritike baš zato što je nebranjen aureolom urbanog centra, pa je samim time manje vrijedan. Manje vrijedan u očima ljudi koji su okorjeli akcentisti, ne manje vrijedan u književnom smislu. Brojni su drugi primjeri akcentizma u Hrvatskoj, samo je pitanje želimo li ih kao društvo vidjeti i želimo li što u vezi s time učiniti. Jedan od frapantnijih primjera je neobjašnjivi nestanak vokativa, što je katkad praćeno posprdnim etiketiranjem onih koji bi taj padež možda još željeli koristiti. Karikaturalan primjer toga je kad se jedan tjednik od Olivera Dragojevića oprostio naslovnicom “Zbogom, Oliver”. Karikaturalan jer – probajte samo zamisliti Oliverove pjesme bez vokativa.