Put iskupljenja ili hoće li papa Franjo dopustiti ženama da spase pedofilijom teško nagrizen integritet Katoličke crkve

Iako ovo nije prvi takav slučaj, ipak se čini posebnim, kako po masovnosti tako i po sustavnosti pedofilskog zlostavljanja maloljetnika koje su počinili svećenici i laici, ovaj put pod okriljem francuske Katoličke crkve. Brojke, koje vjerojatno nisu konačne, ostavljaju bez riječi. Od 1950. do prošle godine u Francuskoj je više od tri tisuće pripadnika katoličkog klera silovalo i spolno zlostavljalo oko 216 tisuća maloljetnika, od kojih 80 posto dječaka, najčešće starih između 10 i 13 godina. Ako se uzmu u obzir i zlostavljanja koja su počinili laici koji djeluju po župama, onda se ukupan broj spolno zlostavljanih osoba u posljednjih 70 godina u Francuskoj penje do 330 tisuća. Iako ona nije okružje u kojem je pedofilskih zločina najviše, s obzirom na to da u tom pogledu i dalje prednjači obitelj, Crkva je odmah iza obitelji, što je porazno za integritet institucije koja se diči svojom moralnom ulogom u društvu. Nadbiskup Reimsa i predsjednik francuske biskupske konferencije Éric de Moulins-Beaufort zato je nakon objave tih podataka kazao da brojke premašuju sve što je mogao zamisliti, kazavši da ga je sram i da je zgrožen, ali i da je odlučan da ovaj put djeluje. Upravo je Moulins-Beaufort prije tri godine od Jean-Marca Sauvéa, nekadašnjeg dugogodišnjeg predsjednika najvišeg francuskog upravnog suda, zatražio da na čelu neovisne komisije utvrdi razmjere spolnog zlostavljanja maloljetnika unutar Crkve u Francuskoj. Sauvé je zatim okupio dvadesetak stručnjaka raznih profila – psihijatara, psihologa, sociologa, povjesničara, liječnika, teologa i pravnika – koji su gotovo tri godine istraživali tu sramotnu pojavu koja je godinama i desetljećima bila sustavno prikrivana, a žrtve okrutno zanemarivane i ignorirane.

Izvještaj je rezultat neočekivanog preokreta do kojeg je došlo u redovima Crkve nakon višedesetljetnog prikrivanja. Kao što to i priliči jednoj od najstarijih institucija u svijetu, do preokreta je došlo na poticaj iznutra, iz Vatikana. U ovom je slučaju, naime, upravo francuska biskupska konferencija (na inzistiranje brojnih organizacija žrtava, doduše), zatražila osnivanje neovisne komisije koja će rasvijetliti razmjere zločina u okviru Crkve, što ju je stajalo oko tri milijuna eura. To je rezultat promjene u politici Crkve prema pedofiliji u vlastitim redovima. Crkva je tek 1990-ih počela priznavati postojanje tog problema, a na prijelazu stoljeća proglasila je nultu toleranciju za pedofilske zločine, no dugo je trebalo da to zaživi u praksi, s obzirom na to da je zaštita svećenika pedofila i institucije i dalje ostala na prvom mjestu, što je podrazumijevalo i ignoriranje žrtava. Zato je zataškavanje svećeničkog seksualnog zlostavljanja ostalo stalna praksa sve dok papa Franjo prije dvije godine nije uveo nova pravila koja Crkvi zabranjuju da žrtve spolnog nasilja prisiljava na šutnju, omogućujući posredovanje podataka o svećeničkom spolnom zlostavljanju civilnim vlastima. Aktualni je papa tada ukinuo mogućnost da se instrumentom papinske tajne, čije kršenje inače može rezultirati i izopćenjem iz Katoličke crkve, štite podaci o eventualnim spolnim zločinima pripadnika klera nad maloljetnim osobama, s obzirom na to da su u nekim župama upravo pozivanjem na papinsku tajnu sprečavali predaju podataka civilnim vlastima. Novi vjetrovi u Vatikanu u međuvremenu su i u nizu drugih zemalja rezultirali sličnim istragama kao što je ova u Francuskoj, primjerice u Sjedinjenim Državama, Irskoj, Njemačkoj, Australiji, Belgiji, Nizozemskoj i Poljskoj. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti, a za nas je osobito poučan primjer nama bliske Poljske, jedne od nekoliko ključnih “katoličkih utvrda” današnje Europe. Poljska državna komisija za istraživanje pedofilije objavila je ovog ljeta šokantne podatke prema kojima su gotovo u trećini od 345 prijavljenih slučajeva pedofilije od 2017. do 2020. godine u toj zemlji počinitelji svećenici. U ovom je slučaju poljska Crkva, iako je obećavala suradnju, na kraju ipak odbila surađivati s državnom komisijom, tvrdeći da provodi vlastitu istragu, dok paralelnu istragu provodi i Vatikan. Papa Franjo već je kaznio osmoricu poljskih biskupa zbog prikrivanja pedofilije u svećeničkim redovima. Situacija u Poljskoj posebno je osjetljiva za Katoličku crkvu s obzirom na to da je upravo tamošnja Crkva, u savezu s vladajućom ultrakonzervativnom strankom Pravo i pravda, predvodnica borbe za zaštitu kršćanstva, spolnog morala, a protiv LGBT “ideologije”, pobačaja, feminizma i svega što odstupa od tog morala. Drugim riječima, poljska Crkva nesmiljeno nameće strogi spolni moral vjernicima, dok se istodobno svećenici u njezinim redovima, i to masovno, tog morala ne pridržavaju, a Crkva sudjeluje u prikrivanju njihovih zločina nad maloljetnicima. Zbog toga sve više mladih u Poljskoj okreće leđa Katoličkoj crkvi, što je izravna posljedica crkvenog radikalizma koji u ovom slučaju proizvodi učinak suprotan od željenog, potičući otpor klerikalizaciji društva.

Poljski biskupi većinski ne odobravaju novu politiku Vatikana, pa ni prema raščišćavanju pedofilskih zločina u crkvenim redovima. Ona nailazi na velike otpore unutar crkvenih hijerarhija i u nizu drugih zemalja, tako da je u ovom trenutku posve neizvjesno u kojem će se pravcu borba protiv pedofilije, koja već mjesecima potresa Crkvu, nastaviti. Franjo ohrabruje nastavak raščišćavanja, solidarizirajući se u prvom redu sa žrtvama, a tek potom i s Crkvom koja se, kako kaže, mora suočiti sa “strašnom realnošću” kako bi mogla krenuti putem iskupljenja. Naravno da je Franji krajnji cilj osloboditi Crkvu tog nesnosnog tereta i povratiti narušenu vjerodostojnost, iako tek treba vidjeti kako će taj “put iskupljenja” izgledati. Sauvéova komisija, od koje je francuska biskupska konferencija ne samo zatražila da istraži razmjere ove pojave, nego i da predloži moguća rješenja, predlaže Crkvi da, zanimljivo, prestane sakralizirati svećenike, s obzirom na to da su svećenici pedofili sramotno često zloupotrebljavali upravo svoj uzvišeni položaj kako bi lakše doveli u pitanje tjelesni integritet djece. Komisija istodobno poziva i na dodjeljivanje važnije uloge u crkvi ženama, s obzirom na to da su veliku većinu seksualnog zlostavljanja u crkvi počinili muškarci. Sauvé smatra da je problem i celibat, ali i crkvena hijerarhija koja otežava borbu protiv seksualnog zlostavljanja. Prihvaćanje tih prijedloga i njihova provedba značila bi, dakako, pravu revoluciju u instituciji koja se stoljećima održala upravo kao protivnica revolucija, reakcionarna sila i zagovornica statusa quo. I zato je ishod Franjina rata protiv pedofilije

• krajnje neizvjestan.

PAPIN JE CILJ VRATITI NARUŠENU CRKVENU VJERODOSTOJNOST, ALI KLER MU TO U NEKIM ZEMLJAMA OTEŽAVA