Tjedna inventura

JUČER STIZALI TENKOVIMA, DANAS STIŽU TELEVIZIJAMA

U Hvatsku stiže još jedna televizija – Una TV, kojoj je suvlasnik sin Milorada Dodika. Sjedište joj je u Banjaluci, a studije će imati u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. U novu priliku za proširivanje jugovidika u Lijepoj Našoj pohrlili su Ivana Paradžiković, koja bi vodila istraživački magazin, Josip Šarić, Daniel Delale i drugi željni slave među 20 milijuna ljudi koji govore “naš jezik” (spominjana je i Severina, ali je odustala). A da će Una zadovoljiti jugonostalgičare i srbofile u Hrvatskoj jamči i idejni tvorac televizije Dejan Jocić, kako s respektom pišu hrvatski mediji, “iskusni medijski menadžer s nekoliko uspješnih projekata u Srbiji, poput Prve srpske TV”.

Koliko se sjećam, ovakvi podaci nikad nisu objavljeni u Hrvatskoj u bivšoj državi, to jest nije postojala mogućnost da dva srpska moćnika, jedan iz BiH a drugi iz Srbije, pokrenu televiziju u Hrvatskoj ili preuzmu ondašnju Zagrebačku televiziju. I u komunizmu je to bilo nezamislivo. Budući da već postojeće televizije s nacionalnom koncesijom, a i tiskani mediji i internetski portali podjednaku važnost daju događajima sa sličnim značenjem i težinom u Hrvatskoj, Srbiji i BiH, Una TV neće biti ni šok ni osobita novost.

AGRESOR IMA SCENARIJ I ZA RAT I ZA MIR

uz podij na kojem je hrvatska mladež plesala hrvatske plesove i pjevala hrvatske pjesme. Izrazio sam divljenje tim mladićima i djevojkama, no jedna mi gospođa za stolom reče: “E, moj gospodine, svi oni međusobno govore njemački”, što me sneveselilo. Čitam danas naslov u jednim novinama – “Novac koji gastarbajteri šalju u Hrvatsku iz inozemstva premašio zaradu od stranih turista”. Danas, dakle, isto kao i jučer: i u komunizmu i u demokraciji zadovoljni gastarbajteri, zadovoljne njihove obitelji, zadovoljan Plenković zbog obimnih deviznih zaliha – makar se sve to na kraju plaća odnarođivanjem. U plesu i pjesmi mladeži u münchenskoj dvorani vidimo i čujemo hrvatstvo na izdisaju.

NEMATE ŠTO JESTI? JEDITE PLENKOVIĆEVE FONDOVE EU

Čitam naslov – “Što nam znače fondovi EU ako imamo stalne gubitke u mesu i mlijeku?” Eto još jednog dokaza kako su fondovi mit i barjak vlasti kojim se maše i još će se mahati mjesecima, a kad se pogleda kakvo je stvarno stanje u pojedinim proizvodnjama – nigdje fondova, nigdje boljitka i svi uglavnom cvile. Stočari gube na svakom kilogramu mesa, na svakoj litri lijeka, na svakom jajetu. Stočna hrana i energenti sve su skuplji, farme se gase i stoka rasprodaje.

I dok Plenković svaki dan paradira u medijima (u televizijskim dnevnicima pojavljuje se najmanje tri puta) dok sasipa drvlje i kamenje na saborske zastupnike koji mu taknu u njegove trijumfalne europske fondove, dotle su proizvođači, svi odreda koji imaju sreće istupiti u javnosti, sve nezadovoljniji, a proizvodnja u sve lošijem stanju. Pa gdje su onda ti fondovi, na što se novac iz njih troši? I ima li itko koga su usrećila ulaganja sredstava dobivenih iz EU? Sa stočarima se ponavlja stara priča – oni su uputili “dramatičan apel javnosti”, vlast odgovara da priprema nove zakone i izmjene postojećih, spominje milijunske potpore, a gubici proizvođača mesa, mlijeka i jaja mjere se u milijardama. Što ćemo jesti? Plenkovićeve EU fondove.

BRNABIĆKA KAO VUČIĆ, DAČIĆ, VULIN I DRUGI VELIKOSRBI

Izjava Zorana Milanovića da je i predsjednik Hrvata u BiH pratit će ga sigurno još dugo, kao što će dugo trajati i licemjerje kojim ga se zbog tog “posezanja” za susjednom državom napada. Ipak se moglo očekivati da će ga srbijanski dužnosnici “poštedjeti”, ali premijerka Srbije reče kako joj je Milanovićeva izjava “bila nevjerojatna i bilo mi je nevjerojatno da nisu stigle reakcije, čak ni iz Europske unije”.

Milanović je na to uzvratio: “Mi smo EU, a ne oni. Ako nastave ovako, pitanje je kad će i biti”. Teško je pojmiti (reći ćete da to za Srbe i ne vrijedi), da netko iz države iz koje su u BiH u ratu dolazili ubojice i zapovjednici genocida u Srebrenici i iz koje se danas ne reagira na Dodikove prijetnje odcjepljenjem proziva EU jer nije bilo reakcija na Milanovićevo “prisvajanje” Hrvata iz BiH. Pa oni su za njega glasali! Bit će da u Bruxellesu to i znaju. Kao što bi trebali znati da tiha, odmjerena Brnabićka nije slučajno postala srbijanska premijerka, već da pripada velikosrpskom društvu što ga čine Vučić, Dačić, Vulin i drugi Miloševićevi nasljednici. Često se Milanovićeve izjave mogu činiti šokantnima, no zvijeri se iz pritajenosti kakva je Brnabićkina najbolje

• istjeruju šokovima.