‘Za smrt nema vremena’, film do kojeg su vodile sve druge misije, naučio nas je da je kod Bonda sve moguće
Novi film o Jamesu Bondu „Za smrt nema vremena“(„No Time to Die“) izgleda kao da je sniman pod jakim utjecajem pandemije u kojoj živimo. Nakon uvodne akcijske sekvence i klasične bondovske špice gledamo upad u tajni laboratorij u kojem se proizvodi novo biološko oružje. Provalnici otimaju glavnog inženjera Obručeva (David Dencik) i njegov izum, a poslije ćemo saznati da se radi o virusu koji napada samo neke, a neškodljiv je za sve ostale. Premda ionako ima previše teorija zavjere o postanku pandemije, moguće je da takav uvod isprovocira još neke. A ovaj put zapravo je riječ zaista tek o slučajnosti koja se za filmaše prilično zgodno poklopila sa stvarnim događajima. Prve verzije scenarija napisane su puno prije COVID-19, a snimanje je obavljeno između travnja i listopada 2019. godine (i da je sve bilo u redu, film smo trebali gledati godinu i pol ranije). Zanimljivo je da ovaj put krivnja za stvaranje virusa nije bačena na neku neprijateljski nastrojenu zemlju, već je nađena u vlastitom dvorištu. Virus je ukraden u Londonu, iz laboratorija koji ne postoji, ali ga kontrolira britanska tajna služba, a proizvod je projekta Herkules koji također ne postoji. Upravo zato agent CIA-e Felix Leiter (Jeffrey Wright) zove Jamesa Bonda (Daniel Craig) da spasi stvar. Bond je u mirovini, uživa na Jamajci, nije baš lud za novim avanturama, ali naravno, ipak će se odazvati pozivu. Uskoro će saznati da otmica ima veze s Blofeldom (Christopher Waltz) kojega je spremio u zatvor na kraju prošlog filma. Taman kad pomisli da je iza svega tajanstvena organizacija Spectre, u efektnoj i šokantnoj sceni bit će eliminiran kompletan Spectre. Bond napokon saznaje tko mu je pravi protivnik: to je Lyutsifer Safin (Rami Malek), kriminalac novog doba kojeg pokreće osveta i mržnja, a novi virus mu se baš sviđa jer ubija precizno i uredno. Safin ima veze i s doktoricom Madeleine Swann (Lea Seydoux) koju je Bond upoznao u prošlom nastavku. Na samom početku filma vidimo kako je Safin još davno ubio Madeleineinu majku, a nju je ostavio živu. Slučaj će tako dobiti i sasvim osobnu notu za Bonda, jer Madeleine nikad nije zaboravio.
Motiv selektivnog virusa, koliko god aktualan, čak i nije tako inovativan. Čista je slučajnost da upravo takav virus možemo vidjeti i u domaćoj komediji „Posljednji Srbin u Hrvatskoj,“a na skromnijoj razini od Bondove takav virus tema je jedne epizode serije „Na rubu“(„Fringe“). Scenaristi novog Bonda dodatno su potencirali opasnost uplevši u igru i nanotehnologiju. Posljednjih godina puno se razmišlja o personaliziranim lijekovima koji će se na osnovi DNK raditi za pojedinu osobu, a u filmu su tu ideju obrnuli naglavce – i pogodili. Bond je i prije znao prepoznavati stvarne opasnosti koje ugrožavaju naš svijet, a novi film u tom je pogledu otišao nekoliko koraka dalje. I nije to jedino u čemu je novi film otišao, da parafraziramo poznatu krilaticu „Zvjezdanih staza“, „tamo gdje još Bondova noga nije kročila.“Recimo, u jednoj sceni Bond poput čistokrvnog romantičnog junaka priprema doručak petogodišnjoj Madeleineinoj kćeri, a sve ostale novine koje su se dogodile Bondu ne bi bilo pristojno prepričati zbog gledatelja koji će film tek gledati.
Za to je dosta zaslužan i redatelj Cary Joji Fukunaga. On nije bio prvi izbor producenata, ali kad je Danny Boyle odustao od posla režiju su prvi put povjerili Amerikancu. Fukunaga je i prvi redatelj azijskog podrijetla koji režira Bonda. Najpoznatiji je po seriji „Pravi detektiv“koju je producirao te je osobno režirao sve epizode prve sezone. No možda su ga uzeli zato što je pokazao da zna i može snimiti krajnje raznorodne filmove: „Bez imena“je žestoka priča o dvoje Latinoamerikanaca koji pokušavaju ilegalno ući u Ameriku, „Jane Eyre“je kostimirana ljubavna drama, a „Zvijeri bez domovine“gruba realistična priča o djeci vojnicima u neimenovanoj afričkoj zemlji. „Za smrt nema vremena“spoj je više žanrova, osim akcije i špijunske priče ima tu i romantike, pa i psihološke drame, a mjesto radnje skače s jednog kontinenta na drugi. Sve to bilo je teško strpati u film klasičnog trajanja pa je novi film najdulji u seriji. Nije dosadan ni u jednom trenutku jer uzbudljiva akcijska scena počne baš tada kad se čini da dijaloški dio predugo traje. Najzabavnija
akcija u filmu odvija se na Kubi gdje Bonda dočekuje šarmantna Paloma (Ana de Armas), taj dio filma najviše podsjeća na klasičnog Bonda, s tom razlikom da žene u prijašnjim filmovima većinom nisu bile tako sposobne kao Paloma. Novost je i to što su tijekom cijelog filma nenametljivo razbacane poveznice s ranijim nastavcima, još od Conneryjevih dana. Bond odlazi na grob Vesper Lynd koju je izgubio u „Casino Royaleu.“Sličnu smo scenu već vidjeli u filmu „Samo za tvoje oči,“a u oba filma iz tog se posjeta izrodi žestoka akcijska scena. U novom filmu Bond opet vozi Aston Martin opremljen ubojitim spravicama kojih se pozorniji gledatelji sjećaju iz nekih prethodnih nastavaka. Nakon prilično duge, ali spektakularne uvodne scene, špica počinje krugovima identično kao i u prvom Bondu „Dr. No“. Na Kubi naručuje votku martini, uz šampanjac jedino piće koje je pio u prvih desetak filmova, a tu je i agent CIA-e Felix Leiter s kojim se Bond druži još od prvog filma. „Sve misije vodile su ovoj,“fraza je koja se provlačila raznim najavama filma, a pravi smisao dobiva upravo ovakvim crticama koje računaju s gledateljevim poznavanjem ranijih filmova. Craigovim odlaskom jedno poglavlje Bondiane je završeno, a Craigovih pet filmova dobilo je zaokruženu radnju koja se nastavljala iz filma u film. Završnica je iznenađujuća i sigurno ćete je još dugo pamtiti bez obzira na to kako vam se dopala.
NOVOST JE I TO ŠTO SU TIJEKOM CIJELOG FILMA NENAMETLJIVO RAZBACANE POVEZNICE S RANIJIM NASTAVCIMA
Komentatori na IMDB-u već su se polarizirali, ili su oduševljeni filmom ili ga ne mogu smisliti. Donekle je to razumljivo, mnogo prikazanog dosad je bilo nemoguće vidjeti u Bondovu filmu, te su oni koji su očekivali klasičnog Bonda razočarani. „Za smrt nema vremena“ima svojih velikih trenutaka, ali nije tako dobar kao „Skyfall.“Mogao je biti nešto kraći, no duljim trajanjem osigurana je vrlo pregledna radnja, jasnija nego u nekim ranijim filmovima. Rami Malek kao jezivo zvjerski Safin dostojna je protuteža Bondovoj čovječnosti. Ana de Armas zaslužna je za najzabavniji dio filma, onaj na Kubi, ali njezin dio filma traje prekratko. U usporedbi dvaju akcijskih ženskih likova, de Armas ostavlja bolji dojam od Lashane Lynch u ulozi agentice koja je mijenjala Bonda dok se odmarao (i koja se spominje kao izgledan kandidat za novog Bonda). Može li „Za smrt nema vremena“izboriti koju nominaciju za Oscar? Jedno vrijeme najizglednija kandidatkinja je bila Billie Eilish. Pjesma nije hitoidna poput onih iz „Skyfalla“i „Spectrea,“ima potencijala, no nakon što su Eilish iskopali neke nezgodne izjave, to postaje upitno. Nominacije za tehničke Oscare nisu dvojbene, ali Akademijini glasači ne vole akcijske filmove u izboru za najbolji film. Bondu se nominacija za najvažniji Oscar još nikad nije dogodila, no kao što nas je ovaj film
• naučio, kod njega je baš sve moguće.