Između Putina i Schrödera razvila se prisnost koja se proširila i na obiteljska druženja, a Schröder je posvojio i dvoje ruske siročadi
Zbog Schrödera i Gazproma, za koji rade i brojni drugi bivši njemački političari, u EU i NATO-u su dosta sumnjičavi prema Njemačkoj i tome što bi se dogodilo da dođe do odluke o zatvaranju Sjevernog toka 2 i uvođenju sankcija prema Rusiji
Dok u Ukrajini i oko Ukrajine traje napetost zbog mogućeg napada Rusije na tu zemlju, koji Rusi opovrgavaju a Amerikanci stalno nastavljaju s uvjeravanjima da će se taj napad sigurno dogoditi, Njemačka i ostali u Europi i svijetu sa strahom prate događaje na rusko-ukrajinskoj granici. Zbog američkih najava oštrih sankcija Rusiji, Nijemci su dodatno zabrinuti i zbog sudbine plinovoda Sjeverni tok 2 koji preko Baltičkog mora povezuje Rusiju i Njemačku, a koji je u vlasništvu ruskog Gazproma. Sjeverni tok 2 je dugo bio stalni problem NATO-a jer su SAD i mnoge države EU svojedobno pozivale Njemačku da zaustavi taj projekt bojeći se veće ovisnosti o isporuci ruskog plina. No, vlada u Berlinu se zbog vlastitih ekonomskih razloga držala Sjevernog toka 2, najdužeg podvodnog plinovoda na svijetu, čiju je gradnju u posljednjim tjednima svoje kancelarske dužnosti 2005. godine potpisao tadašnji kancelar Gerhard Schröder.
Kao i mnogi Nijemci, i bivši njemački kancelar SPD-a i dugogodišnji plinski lobist 77-godišnji Gerhard Schröder s velikom, prvenstveno osobnom, zabrinutošću prati ukrajinsko-ruske događaje. Kako i ne bi kada ga je ruska državna tvrtka Gazprom ovih dana predložila za članstvo u svom Nadzornom odboru, o čemu odlučuje skupština dioničara zakazana za 30. lipnja u Sankt Peterburgu. Bivši njemački kancelar je od 2017. godine predsjednik Nadzornog odbora ruske državne naftne tvrtke Rosnjeft, a zadnji put je na tu poziciju ponovno izabran početkom lipnja 2021. Kako prenose njemački mediji, ruski dnevni list Kommersant objavio je 2020. da je Schröder za svoj rad dobio naknadu od 600.000 eura.
Ruski plin jeftiniji u Njemačkoj
Eventualni rat u Europi teško bi pogodio njemačko gospodarstvo i njemačke potrošače ruskog plina koji Njemačka dobiva po znatno nižoj cijeni od cijene plina na svjetskom tržištu. Kao pouzdan partner SAD-a i NATO-a, Njemačka bi se u slučaju napada Rusije na Ukrajinu morala pridružiti oštrim sankcijama Rusiji. Jasno je to bilo i prigodom nedavnog nastupnog posjeta kancelara Olafa Scholza Washingtonu kada je američki predsjednik Joe Biden naglasio da bi u slučaju ruske invazije na Ukrajinu Sjeverni tok 2 odmah bio zatvoren.
- Ako Rusija izvrši invaziju na Ukrajinu i ako ruski tenkovi ili ruske trupe prijeđu granicu Ukrajine, tada više neće biti Sjevernog toka 2. To ćemo okončati - rekao je Biden, naglašavajući kako “ideja da Sjeverni tok 2 nastavi s radom dok traje ruska invazija na Ukrajinu jednostavno nije moguća”.
Njemački kancelar Scholz oklijevao je tada ponoviti jasnu Bidenovu izjavu o zatvaranju kontroverznog podvodnog plinovoda. Scholzu je jasno koju energetsku stabilnost daje ruski plin za opskrbu njemačkih kućanstava i industrije, jednako kao što i Amerikanci znaju koju financijsku štetu bi Rusi pretrpjeli zatvaranjem tog plinovoda. Scholz se izvukao iz nelagode ističući kako će moguće sankcije protiv Rusije biti poduzete uz bliske konzultacije sa saveznicima u NATO-u. Pritom je obećao kako se Njemačka neće ponašati drukčije od svojih saveznika te da će “djelovati zajedno kao jedan”.
Za razliku od oklijevajućeg kancelara Scholza, njegova ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock iz stranke Zelenih je još prije izjavila da je gašenje Sjevernog toka 2 jedna od mogućih karata na stolu protiv Rusije. Bez obzira na to što je Sjeverni tok 2 jedna od karata za pritisak na Rusiju, taj plinovod je ipak jedna vrsta “vjenčanog prstena” kojim su kroz Baltičko more povezane Njemačka i Rusija. Kako u njemačkim medijima naglašavaju krugovi bliski njemačkoj vladi, taj plinovod je, kao i njegov stariji brat, najzaslužniji za obnovu njemačko-ruskih odnosa koji se “nikada ne mogu promatrati izvan povijesnog konteksta”. Upravo zbog toga su i velike razlike u gledanju na ukrajinsku krizu između Njemačke i Francuske, pri čemu se Francuska može dosta slobodnije i otvorenije postaviti prema Rusiji.
Geopolitički projekt Kremlja
Osim toga, ne treba zaboraviti da je isporuka ruskog plina Sjevernim tokom 2 u Njemačku i zemlje EU prebačena u morske dubine ne zbog proširenja transportnih kapaciteta, već zbog zaobilaženja Ukrajine. Time se Rusija željela Ukrajinu oslabiti financijski i sigurnosno. Upravo je zbog toga taj plinovod doveo do žestokih kontroverzi među Europljanima i jedno vrijeme čak i opteretio odnose Njemačke sa Sjedinjenim Američkim Državama. Mnogi analitičari smatraju kako je Sjeverni tok 2 od samog početka geopolitički projekt Kremlja, što se ne može reći i za prvi plinovod kroz Baltičko more.
Od kraja svoje političke karijere Schröder je radio kao trgovački odvjetnik i kao poslovni lobist za ruske operatere plinovoda za Baltičko more (Nord Stream AG) i plinsku grupu Rosnjeft (Gaskonzerns Rosneft). Valja napomenuti kako po njemačkom zakonu bivši kancelari i bivši savezni predsjednici imaju pravo na urede i osoblje u Berlinu. Nakon što je Schröder, na veliko oduševljenje Moskve, nedavno javno kritizirao ukrajinske zahtjeve za isporuku oružja nazvavši to traženje zveckanjem sabljama, njemačka javnost i političari nisu na to gledali blagonaklono. Bivši kancelar bio je na meti dodatnih kritika kada je okrivio NATO za raspoređivanje ruskih trupa na ukrajinsku granicu, što je bilo netočno. Ta njegova privrženost Rusiji izazvala je niz kritika u Njemačkoj, a bila je pokrenuta i rasprava unutar njegove stranke (SPD).
Najdalje u kritikama na račun Schrödera otišla je Njemačka udruga poreznih obveznika koja je javno pozvala bivšeg kancelara Gerharda Schrödera da se odrekne svog državnog ureda, zaposlenika i službenog automobila. Potpredsjednik te Udruge Michael Jäger za list Bild je izjavio kako bivši kancelar lobira za ruske poslovne interese s njemačkom infrastrukturom koju financiraju njemački porezni obveznici.
Kritike su zbog lobiranja za Kremlj stizale i od nekih njemačkih političara koji su predlagali oduzimanje državnih privilegija Gerhardu
Schröderu. Tako je političarka FDP-a Marie-Agnes Strack-Zimmermann javno kritizirala lobistički posao bivšega kancelara.
Kritike zbog lobiranja
Vrijeme je da počnemo razmišljati o povlačenju prava Gerhardu Schröderu kao bivšem kancelaru, napisala je političarka vladajućeg FDP-a, dodajući kako on šteti zemlji kojoj bi trebao služiti te da za svoje lobiranje uzima više nego dobru naknadu za to od ruskog autokrata, misleći pritom na ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Gerhard Schröder, za kojeg je novinar Alan Posener napisao da nikad nije bio čovjek od principa, veliki je prijatelj s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom još od vremena kada je bio njemački kancelar i kada je došlo do poboljšanja njemačko-ruskih odnosa. No, poboljšanje tih odnosa nije počelo sa Schröderom. Willy Brandt i Helmut Schmidt još u svoje vrijeme pokušavali su po
boljšati komunikaciju s Moskvom. Kancelar Helmut Kohl nastojao je tu komunikaciju usredotočiti na ekonomiju. Tako je s Rusijom pronašao zajednički put “namijenjen ne samo uklanjanju ruskog društva s njemačkog neprijateljskog imidža”, već i “stvaranju novog temelja povjerenja u cilju jačanja gospodarske suradnje između dviju država”. To je pomoglo i Rusiji u otvaranju njemačkih vrata za gospodarsku suradnju s drugim europskim zemljama. Suradnje Kohlove Njemačke s Rusijom Borisa Jeljcina, koja je bila “podmazana” izdašnim njemačkim zajmovima zbog tadašnjeg DDR-a, dovela je do toga da je Njemačka postala najveći trgovinski partner Rusije i jedan od najvećih investitora na ruskom tržištu.
Odnos Njemačke prema Rusiji
Odlazak s vlasti Helmuta Kohla i dolazak na vlast Gerharda Schrödera doveli su i do promjene vanjske politike Njemačke prema Rusiji. Za razliku od Kohla, Schröder se odlučio na “trijezan pragmatizam” prema Rusiji i njezinu predsjedniku Borisu Jeljcinu. On se prvi usprotivio novim zajmovima za Rusiju, što je tada umanjilo njegov ugled u toj zemlji. Promjena Schröderovih stavova prema Rusiji uslijedila je dolaskom Vladimira Putina na čelo Rusije. Tada dolazi do početka suradnje dvojice moćnih ljudi. Putin je želio nastavak politike pomirenja s Berlinom te njemačku pomoć u integraciji Rusije sa Zapadom. Poboljšanje odnosa između dvojice političara dovelo je najprije do pokretanja suradnje između njemačkih energetskih tvrtki i ruske plinske tvrtke Gazprom.
Njemačka je u tom razdoblju oprostila Rusiji čak šest milijardi eura duga, a sve s opravdanjem kako bi se dodatno učvrstilo “strateško” prijateljstvo između dviju zemalja. Njemačke energetske kompanije tada počinju izravno kupovati ruske energente, te su tako stekle prednost u odnosu na druge strane korporacije. Putinu je tako Njemačka pomogla u pokretanju gospodarstva u Rusiji. Prije izbora u Njemačkoj, kada su kritike Schröderove politike prema Rusiji postajale sve glasnije, Rusija je otplatila većinu svoga preostalog duga Njemačkoj. Uz političku potporu Gerharda Schrödera i Vladimira Putina tada dolazi i do sklapanja ugovora između Gazproma i njemačkih energetskih kompanija o gradnji plinovoda kroz Baltičko more. Sklapanje tog ugovora iz 2005. godine bio je jedan od posljednjih Schröderovih kancelarskih poteza, jer je nedugo nakon toga izgubio njemačke izbore.
Prijateljstvo Schrödera i Putina
Nakon gubitka izbora, Schröderu su ostale povlastice koje imaju bivši njemački kancelari, a zadržao je i prijateljstvo s Vladimirom Putinom. Iako je njihov odnos u početku bio obostrano suzdržan, dvojica političara počela su surađivati najprije na ekonomskom i političkom planu, a kasnije i privatno. Nakon Schröderova odlaska s vlasti, između Putina i Schrödera razvila se prisnost koja se proširila i na zajednička obiteljska druženja. Uz pomoć svog prijatelja Putina, Schröder je posvojio dvoje ruske siročadi, čime je želio pokazati i svoju unutarnju bliskost s Rusijom. Njemački mediji, koji često pišu i o uzbudljivu privatnom životu svoga prijašnjeg kancelara, prenose njegovu izjavu s tih obiteljskih druženja, među kojima i onu o Putinovu pozivu Schröderovima na zajedničku proslavu pravoslavnog Božića u Moskvi. U svojoj autobiografiji, Schröder je Putina opisao kao “jako religioznog čovjeka koji je jako vezan za svoju Rusku pravoslavnu crkvu”.
Njemački mediji su i prije često postavljali pitanja o tome koliko je osobni odnos između Schrödera i Putina utjecao na Schröderove političke odluke. On je više puta odbacio takve sumnje izjavljujući kako je “uvijek strogo odvajao osobno i profesionalno” te da je “prijateljstvo bilo pogodno za rješavanje kontroverzi kako bi se postigao dogovor”. Unatoč odbacivanju optužbi, nakon što je sada predložen u Nadzorni odbor Gazproma, malo je onih koji vjeruju bivšem njemačkom kancelaru koji svojim lobističkim proruskim potezima šteti SPD-u i sadašnjem kancelaru Olafu Scholzu. Naime, zbog Schrödera i Gazproma, za koji rade i brojni drugi bivši njemački političari kao bivši gradonačelnik Hamburga Henning Voscherau te bivši njemački ministri obrane Volker Rühe i Horst Teltschick, saveznici Njemačke u EU i NATO-u su dosta sumnjičavi što bi se dogodilo kada bi došlo do zatvaranja Sjevernog toka 2 i poduzimanja sankcija prema Rusiji. Glavni njemački saveznik Francuska i ostale zemlje EU zato ulažu dodatne napore kako bi se smanjile napetosti i izgladili odnosi SAD-a s Rusijom kako se ne bi testirala spremnost Njemačke na uvođenje sankcija Moskvi.