Europa nema održivu alternativu kao što je nije imala ni 1. rujna 1939.

Vladimir Vladimirovič u jednom je u pravu: sankcije koje su Rusiji objavile EU i SAD ravne su objavi rata. Osmišljene su da Rusiju vrlo brzo bace na koljena i u ekonomskom smislu to je samo pitanje trenutka – u sljedećih nekoliko dana Rusija će se naći u tehničkom bankrotu, jer neće moći plaćati svoje dospjele financijske obveze. Doduše, Putin će to Rusima pokušati prikazati kao protusankcije – ustvrditi da odbija plaćati onima koji su protiv majčice Rusije poveli financijski i trgovinski rat. Kao kaznu, a ne zato što nema čime platiti. Nema dvojbe dakle, da smo s Rusijom već u nekom obliku “proxy” rata, preko posrednika, u kojem Ukrajinci ginu – i za nas. Te da zapravo ni nemamo održivu alternativu. Kao što je Europa nije imala 1. rujna

1939., kad su Hitler i Staljin između sebe bratski raskomadali istok Europe. Kao što Hrvatska nije imala alternativu 1991.!

Nevjerojatno je koliko je putinoljubaca koji u Hrvatskoj zazivaju Zelenskog da prihvati sve prljave ucjene koje nameće Putin, i to u trenu kad se njegova vojna avantura raspada po šavovima. Kao Đuro Utješanović u Večernjoj školi, s titovkom na glava: “Nikad ne bi bilo rata da se ne braniš! Kriv je onaj koji se brani, a ne ona koji napada! Nemoj se braniti! Da se ne braniš, nikad ne bi bilo rata! Okupator ode kad-tad, oslobodilac ne ode nikada!” No, dobro je poznato da su u Europi najgore prošli oni koje su Rusi oslobađali. Zapitaš se jesu li ti biseri isto tako mislili i u vrijeme Domovinskog rata? Je li i Hrvatska izazivala silovatelja? Je li se trebala predati? Gdje bi danas Hrvati bili da su se vodili tom logikom? Doista, kako oni ne vide da je Putinova ratna retorika istovjetna Miloševićevoj: Hrvatska i Ukrajina kao nacističke tvorevine! Danas kao dokaz izvlače Bojnu Azov, svojedobno se izvlačio HOS i njihovi simboli. Dobro poznat agitprop!

Naravno, ne bi bio prvi put da u pregovorima osvajač dobije ono što je vojno zapravo već izgubio. Kao kad je u Daytonu uspostavljena RS, iako je Mladićeva vojska prije toga bila na milost i nemilost HV-a. No, Putin jednostavno nema dovoljno vojnika ni moderne ratne tehnike kako bi doista osvojio Ukrajinu. Ukrajini treba samo pomoći dovoljno dugo da se to u potpunosti pokaže na terenu. Tu nastaje velika dilema – treba li NATO nametnuti zonu zabrane leta, što bi odnijelo krucijalnu prevagu napadača? No, tako bi bilo teško izbjeći ulazak u otvoreni rat, što bi moglo biti pogrešno prije no što se pokažu prvi razorni učinci sankcija, čitaj ekonomskog rata. A za to treba još koji tjedan. U međuvremenu, Putinu ne treba u ruke stavljati argumente da je Rusija napadnuta te tako davati opravdanje za opću mobilizaciju, što bi samo povećalo broj žrtava.

Prije toga treba razmišljati o potpunom energetskom embargu na uvoz iz Rusije, kakav bi već bio nametnut cijelom svijetu – da se pitaju samo Amerikanci. Za sve ovo vrijeme dok Ukrajinci ginu, ruski plin putuje preko Ukrajine u EU. Možda ste jutros skuhali kavu na njemu! Koliko dugo će tako biti? Hoće li se EU odvažiti na isto što i SAD i protiv svojih interesa proglasiti embargo? Hoće li ih preduhitriti sam Putin, ako shvati da ionako sve ide u tom smjeru, te sam Europi zatvoriti plin? Ili, ako se ratna sreća Ukrajinaca pogorša, hoće li jedno jutro oni biti ti koji će podići jednu sekciju plinovoda u zrak? Jasno, svi se moramo pripremiti za dosad nezapamćeni energetski udar, dogodio se on ili ne. Sve te opcije moguće su, a i mnogo realnije od licemjerne prognoze iz Bruxellesa da će do 2022. smanjiti ovisnost o ruskom plinu na podnošljivu razinu. Jer, s druge strane, iz EU u Rusiju i dalje putuju milijarde eura kojima se plaća taj plin, a kojima zapravo mi financiramo ruski ratni stroj. Sa SWIFTom ili bez njega. Kancelar Scholz za sada se osigurao da sankcija budu pošteđene dvije od tri najveće ruske banke, preko kojih Europa plaća ruski plin.

Treba li doista skinuti gaće pred takvim prijetnjama i nagraditi osvajača? Jesmo li sad i mi na crnoj listi onih kojima slijedi Putinova osveta? Civilizirani svijet ne smije bježati od ovog zasad neproglašenog rata i mora ga voditi do kraja. U ovome, u potpunosti podržavam hrvatskog premijera, koji kaže da Hrvatska treba biti ponosna što je među onima koji su proglasili sankcije, a stidim se Vrhovnog Zapovjednika koji u trenutku besramnog, rušilačkog i ničim izazvanog napada na Ukrajinu javno govori kako je proširenje NATO-a na Hrvatsku, Albaniju, Crnu Goru i Makedoniju bilo “previše!”, “da je to širenje bilo “napad na Rusiju” te da je toga sada “Dosta”! Ako je nečega stvarno dosta, to je da čelnik jedne članice NATO-a u trenutku ruske agresije bude megafon Putinova agitpropa.

Dok Ukrajinci ginu, ruski plin putuje preko Ukrajine u Europsku uniju. Iz EU u Rusiju i dalje putuju milijarde eura kojima se plaća plin, a kojima zapravo financiramo ruski ratni stroj. Sa SWIFT-om ili bez njega ”Da se ne braniš, nikad ne bi bilo rata! Okupator ode kad-tad, oslobodilac ne ode nikada!”, reći će svojedobno Đuro Utješanović u Večernjoj školi