Kadinal Kuharić pozivao je na oprost i odustanak od želje za osvetom
Ratna agresija na Rusije na Ukrajinu preklopila se s 20. obljetnicom smrti kardinala Franje Kuharića, koju će Katolička crkva u Hrvatskoj obilježiti ovoga petka, a mi u Večernjem listu priredili smo poseban magazin (tzv. specijal) o životu i radu voljenog hrvatskog kardinala, kako u narodu zovu kardinala Kuharića. Jedan dio njegove biografije bio je povezan i s Domovinskim ratom. Točnije, bilo je to prema kraju njegova nadbiskupskog mandata. No, upravo je taj dio njegova upravljanja Zagrebačkom nadbiskupijom, ali i Crkvom u Hrvata, kardinala Kuharića izdignuo iznad prosjeka ljudi i vremena onoga doba. Pa se dobro upravo u ovome ratnome vihoru koji je zahvatio Europu prisjetiti riječi kardinala Kuharića, koje je on crpio iz dubine evanđelja, pozivajući ne samo na razboritost i poštenje, nego prije svega na oprost i odustanak od želje za osvetom.
”Crkva mora stajati na strani istine i na strani pravednosti, pravde”. Što to konkretno znači? Kad bi bila obratna situacija, kad bi Hrvatska povela rat protiv Srbije na srpskom teritoriju i kad bi hrvatska vojska na srpskom teritoriju rušila gradove, sela, bolnice, tvornice, crkve, i kad bi protjerivala mirno pučanstvo s njihovih ognjišta u Srbiji, Crkva bi protestirala protiv te vlade i protiv tog rata, jer bi i tada bila protiv nasilja, protiv agresije, protiv nepravde”, rekao je kardinal Kuharić u situaciji koja se danas lako može preslikati na Ukrajinu. On bi, kaže, vikao protiv takvoga rata. No, budući da je rat bio na hrvatskom području, kao sada na ukrajinskom, i da je agresor nemilosrdno rušio hrvatska sela i gradove, da se protjerivalo hrvatsko pučanstvo iz svojih obitavališta i svojih ognjišta, da im se rušili i pljačkali domovi, da su se napadale bolnice, crkve na hrvatskom tlu, onda je i Crkva bila protiv te agresije, jer nije mogla prihvatiti takav rat, tj. nasilje koje razara domovinu.
”To nije nikakav šovinizam, kao što nam znaju predbacivati oni koji uopće ne razumiju situaciju. Oni koji su uopće daleko kao nebo od zemlje od poznavanja problema predbacuju da je Crkva kod nas previše nacionalistička. Ne, ona nije nacionalistička! Ja stalno ponavljam: što god želim hrvatskom narodu, želim isto svakom narodu. I njima želim mir i spokojstvo, i pravedan i dostojan život, i želim odnose sa srpskim narodom bilo ovdje u Hrvatskoj, bilo u Srbiji, te da ti odnosi budu zaista ljudski odnosi u međusobnom poštovanju ravnopravnosti”, riječi su kardinala Kuharića, koje upravo u ovim nacionalističkim optužbama gotovo savršeno odgovaraju slici onoga što se događa u Ukrajini, tj. optužbama koje im stižu od ruskog agresora.
Da je danas među živima sigurno bi ponovio onu svoju povijesnu rečenicu iz Marije Bistrice, na Veliku Gospu 1991., kada je apelirao da se na zlo ne uzvraća zlom. “Kazao sam i ponavljao, ako protivnik sruši moju kuću, ja ću njegovu čuvati. Ako ubije moga oca, ja ću štiti život njegova oca, ako sruši moju crkvu, ja njegovu neću ni dirnuti. To sam navijestio i to naviještam stalno. Jedno je zakonita samoobrana u granici etičkih principa i međunarodnih konvencija, a drugo je na zlo zlom, što ti meni više, ja tebi više”, kazao je i dodao kako najpoganiji slogan glasi: “Tko se ne osveti, taj se ne posveti”. Jer je to, kako veli, negacija Božje riječi. “Takvo načelo pripada samo bezbožnoj i neljudskoj civilizaciji. Tko se tome ne odupre, neće izliječiti zlo nego će ga umnožiti i produžiti u beskraj. Mržnju može zaustaviti samo jaka ljubav koja oprašta, koja ne uzvraća zlom”, govorio je voljeni hrvatski kardinal, čije riječi i misli moramo i ovih sumornih dana prizvati u pamćenje, kako bismo ostali zdrave pameti i duha te kako nas ne bi zaslijepila mržnja zbog očigledne nepravde i strah od opasnosti koja se širi poput požara.
Šteta je što se takvih, a i drugih misli i riječi kardinala Kuharića češće ne prisjećamo. Odnosno, šteta je da je negdje zapeo njegov proces beatifikacije, koji je najavljen prije deset godina, a čini se da zbog nekih nepoznatih razloga formalno nije niti krenuo. Šteta je da je i kardinal Kuharić, kao i kardinal Stepinac, u procesu uzdizanja na čast oltara zapeo u nekom administrativno-interesnom blatu, jer nas upravo aktualne prilike i rat u Ukrajini podsjećaju na činjenicu da zlo ne miruje i da se s lakoćom razmaše u svojem divljanju. A suprotstaviti mu se može samo evanđeoskim otporom na koji je pozivao i kardinal Kuharić. Pa sve što će se čuti o njemu ovih dana, na 20. obljetnicu njegova preminuća, treba dobro osluškivati.
Rat u Ukrajini podsjeća na činjenicu da zlo ne miruje i da se s lakoćom razmaše u svojem divljanju. A suprotstaviti mu se može samo evanđeoskim otporom na koji je pozivao i voljeni hrvatski kardinal Franjo Kuharić Na Veliku Gospu 1991., apelirao je kadinal Kuharić da se na zlo ne uzvraća zlom: Ako protivnik sruši moju kuću, ja ću njegovu čuvati. Ako ubije moga oca, ja ću štiti život njegova oca, ako sruši moju crkvu, ja njegovu neću ni dirnuti