Zanimanje mladih za jako je veliko. Posjetili smo ih na obuci u požeškoj vojarni

”Gospodo vojnici, dočasnici i časnici, pozdrav domovini!”. Te riječi svakoga jutra odzvanjaju na postrojavanju u požeškoj vojarni. Zanimanje mladih u Hrvatskoj za dragovoljno vojno osposobljavanje iznimno je veliko. Prije 14 godina, kada je Ministarstvo obrane počelo s tim projektom, osposobljena je jedna generacija, odnosno 241 dragovoljni ročnik. S godinama su rasli i zanimanje i potrebe Hrvatske vojske, pa se od 2017. održava i više osposobljavanja u godini.

Traje osam tjedana

U Oružanim snagama RH dvije su kategorije dragovoljnog vojnog osposobljavanja. Prva je po standardnom programu i odnosi se na provedbu obuke dragovoljnih ročnika, a druga po skraćenom programu, i odnosi se na provedbu obuke vrhunskih sportaša, vojnih specijalista i kandidata za časnike zdravstvene službe u trajanju od 15 radnih dana. Obuka po standardnom programu traje osam tjedana, a ročnici su za to vrijeme plaćeni 3000 kuna mjesečno.

- Ovo je za mene ispunjenje dječačkog sna i poziv koji sam želio. Rekao bih da je to nešto što mi donosi sigurnost u budućnosti - kaže ročnik Matko Pandurić (26) iz Osijeka. Diplomirao je na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku i jedan je od 171 kandidata iz 33. naraštaja dragovoljnih ročnika koji se uče vojnim vještinama u bojni za temeljnu obuku Središta za obuku pješaštva i oklopništva u Požegi. - Vojnički život nije zahtjevan, ali morate biti organizirani. Prije služenja vojske sam radio pa mi rano buđenje nije strano. Ima vremena i za odmor i za učenje. Treba pronaći neki sklop u glavi koji će sve to posložiti od jutra do večeri - dodaje Pandurić.

Svaki dan počinje postrojavanjem i podizanjem zastave. Zatim na red dolazi obuka u učionici ili na poligonu. Nakon ručka imaju slobodno vrijeme do 15 sati, kada počinje drugi dio obuke koji se sastoji opet od predavanja ili vježbanja motorike, trčanja po vojničkom krugu. U 21 sat je noćno postrojavanje, provjera čistoće čizama, redarstvo. U 22 sata odlazi se na spavanje. Ročnici imaju i slobodno vrijeme, a koriste ga za ponavljanje gradiva i tjelovježbu.

- Na služenje vojnog roka odlučio sam se zbog ljubavi prema Bogu, domovini i hrvatskim braniteljima. Želim rasti, razvijati se i stručno usavršavati - kaže 28-godišnji Srećko Bekavac iz Splita. Pri polaganju svečane prisege obuzeli su ga osjećaji ponosa i sreće.

Mladići i djevojke raspoređeni su u tri obučne satnije. Pod budnim okom zapovjednika i instruktora prolaze obuku iz programskih područja rukovanja osobnim oružjem, kretanja, komuniciranja, zaštite, reakcije, vojne službe, tjelovježbe i psihološke pripreme ročnika. Mladima koji dvoje hoće li na dragovoljno služenje vojnog roka ili ne poručio je da budu hrabri i učine taj korak.

Dosad 1426 ročnica

- Konstantno učimo i vježbamo. Odnos sa zapovjednicima je profesionalan, ljudi su dobri i kvalitetni i dobro rade svoj posao, a na nama je da učimo i slušamo. Oni nas zadacima i zahtjevima tjeraju da pomičemo granice u nama, da postanemo bolji vojnici i ljudi - ističe Bekavac.

Za dragovoljno služenje vojnog roka odlučuje se i sve više djevojaka. Nekad je to bila rijetkost, a sada ih je oko 15% u svakoj generaciji. Od 2008. do 2021. obuku je u požeškoj vojarni završio 10.221 dragovoljni ročnik, među njima 1426 žena, među kojima i Splićanka Ana Brzica (20).

- Znam da je nekima neobično vidjeti žene u vojsci, ali mi cure ovdje potpuno smo jednake i ravnopravne s dečkima. Prolazimo istu fizičku i svaku drugu vrstu obuke. Nije lako, s nekim se stvarima susrećem prvi put u životu, ali sve mi ide od ruke, od rukovanja oružjem nadalje. Najviše mi se sviđa vojnička disciplina, zna se kad se što radi - kaže Ana i dodaje kako joj je odlazak u vojsku bio najbolja odluka u životu. Želi postati zdravstvena djelatnica u oružanim snagama. Po zanimanju je medicinska sestra.

Saru Nasić iz Sinja privuklo je i to što joj je otac hrvatski branitelj. Danas se njome jak ponosi.

- Vojska nudi odlične uvjete po pitanju napredovanja i posla, i za dečke i za djevojke. U svemu smo jednaki, jedino što mi cure malo bolje slažemo ormar. Ali pomognemo i njima.

Praznog hoda nema. Obuka traje 56 dana, a svaki je isplaniran u detalje. Sinjanka se nada napredovanju i karijeri u Oružanim snagama RH. Zapovjednici kažu da mladi ročnici najčešće dolaze na preporuku prijatelja koji su već bili u Požegi. Cjelokupna obuka provodi se u vojarni “123. brigade HV-a” u Požegi te na vojnom vježbalištu Glavica i strelištu Novo Selo.

- Mladi se u vojsci nauče disciplini i svladaju vještine i znanja s kojima se nikada prije nisu susretali. Neki od njih nisu naviknuti na odvojenost od roditelja, pogotovo ne na gubitak privatnosti i spavanje u spavaonici s puno ljudi. Ali zato dobivaju na samopouzdanju i samostalnosti - kaže desetnik Milan Adžić, instruktor za temeljnu vojnu obuku.

Dragovoljni ročnici nakon što završe obuku dobivaju vojno-stručnu specijalnost strijelca pješaštva, čime stječu jedan od propisanih uvjeta za profesionalnu karijeru, odnosno stječu mogućnost sudjelovanja u razvrstanoj pričuvi. Oni koji nisu motivirani i koji procijene da vojska nije za njih obično odlaze već nakon dan-dva, no takvih bude samo nekoliko.

U Ministarstvu rade na promidžbi dragovoljnog vojnog osposobljavanja prezentacijama po školama, na smotrama sveučilišta, vojne manifestacije...

- Služenje vojnog roka bilo mi je iznimno vrijedno iskustvo. Želja je povećati broj dragovoljnih ročnika, a njih je u 2021. osposobljeno 844. Motiv ulaska u HV i za pričuvnike i za profesionalne vojnike trebao bi biti osjećaj pripadnosti domovini, ali i obveze prema svima koji su stvarali hrvatsku državu - kaže ministar

• obrane Mario Banožić.