Želi li bolnice, država mora dokazati da ovaj put misli ozbiljno
Logika je jasna. Ako kupujete 200 kreveta umjesto deset, možete dogovoriti povoljniju cijenu. Dobit ćete popust ako kupite 10.000 jednokratnih šprica umjesto dvjesto. Razumljiva je s tog gledišta namjera države da pod svoje skute kao rakovu djecu skupi opće i županijske bolnice. Već i samo taj jedan argument silnih ušteda na objedinjenoj javnoj nabavi u državi koja ipak nema novca za rasipanje čini se dovoljnim da se odmah krene u akciju, u boj, u reformu koju u nacrtu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti najavljuje Ministarstvo zdravstva. Zašto bi, uostalom, preplašenog pacijenta Marka Markovića bilo briga je li MR uređaj, u koji će leći, državni ili županijski? Njemu je važno da ne čeka pola godine na red i da ne mora iskeširati 2000 kuna kod privatnika. No, pokušaji reformi u Hrvatskoj na samom početku često nailaze na visoku prepreku – nepovjerenje. Čim je lani pušten probni balon o centralizaciji zdravstvenih ustanova, teško je bilo pronaći makar jednog župana, uključujući i HDZ-ova, koji bi pozdravio taj plan. Naprotiv, župani i drugi lokalni političari natjecali su se koji će snažnije osuditi “pakleni plan” da se građanima iz ruku otmu bolnice. Nedopustivo je da se iz Zagreba odlučuje o zdravstvenoj zaštiti u Istri, čulo se, a slične su poruke stigle i stižu iz Međimurja, Zagorja... Država je, uz to, već vlasnik nekih bolnica koje unatoč tome nemaju objedinjenu nabavu. I gomilaju gubitke, baš poput županijskih koji se žale na premale mjesečne limite od HZZO-a. Osim toga, država je već jednom, 2012., preuzela županijske bolnice, pa ih je vratila, a dugovi su svejedno nastavili rasti. Želi li vratiti bolnice, država mora dokazati da se ovaj put misli ozbiljno prihvatiti posla. Ima logike u planu da se, osim ušteda, omogući i lakša fluktuacija liječnika i opreme. Lokalni animoziteti dosad su sprečavali obuhvatnije funkcionalno spajanje bolnica ili barem određenih djelatnosti između, na primjer, dviju županijskih bolnica udaljenih 20 ili 50 kilometara. Treba zato ovaj put dobro odvagnuti razloge za i protiv, a cilj bi trebao biti svima isti – da Marko Marković dobije brzu i stručnu medicinsku pomoć, a da ministar Janko Janković ne kuka stalno da je zbog rastrošnih bolnica zdravstvo opet na aparatima. •
Pokušaji reformi u Hrvatskoj na samom početku često nailaze na visoku prepreku – nepovjerenje i otpor upravljanju iz Zagreba