Mirelin slučaj nije za politizaciju, već prilika za promjenu Petra Balija
Mirelina beba ima maligni tumor: Pobačaj je zabranjen, liječnici su je poslali kući da čeka smrt ili ide u Sloveniju. Ovakav naslov s mučnom pričom koja stoji iza njega pokrenuo je lavinu reakcija posljednjih dana. Nema onog tko slučaj nije prokomentirao i koga Mirelina sudbina nije dotakla na osobnoj razini. I to iz jednostavnog razloga – jer se svaka žena, ali i obitelj ili bilo tko, tko joj je blizak, lako može naći u ovakvoj situaciji. No nitko, baš nitko tko nije u koži Mirele Čavajde ne može reći što bi ona trebala napraviti, a sigurno je da nijednoj ženi (niti ocu njena djeteta) ne bi bilo jednostavno donijeti bilo kakvu odluku u vezi sa sudbinom nerođenog djeteta koje nosi u utrobi ako ima takvu malformaciju da je pitanje hoće li se roditi ili će, ako se i rodi živo, živjeti kao biljka.
Da Mirelina priča nije crno-bijela, jasno je i po tome što ni ginekološka struka nije jedinstvena po tom pitanju. No, kao što to obično biva u našem društvu, njen je slučaj vrlo brzo postao pitanje “lijevih” i “desnih”, a nije drugo trebalo ni da se cijela stvar dodatno ispolitizira uključivanjem političkih stranaka u raspravu. Najglasnije su one lijevo-liberalne provenijencije, koje sad prstom upiru u vladajuće koji nisu promijenili Zakon o pobačaju od vremena, kako je to slikovito rekao predsjednik Milanović, dok je na vlasti bio Josip Broz Tito. I predsjednik se pitao gdje je u cijeloj priči država koja će osigurati, posebno u ovakvim ekstremnim slučajevima, zaštitu žena. A nije propustio ni bocnuti premijera, uz opasku da se vjerojatno sakrio pod stol. Saborske zastupnice Klubova SDP-a, Socijaldemokrata, Zeleno-lijevog bloka, Centra i GLAS-a, HSS-a i Radničke fronte najavile su da će do ljetne stanke ponovno u saborsku proceduru uputiti prijedlog da u svim bolnicama bude dostupan pobačaj. I podsjetile da je Ustavni sud još 2017. vrlo jasno rekao da se važeći zakon iz 1978. mora osuvremeniti i da ga se mora učiniti provedivim. Vlada nije ništa napravila svih tih godina, kako tvrde ove zastupnice, zbog straha od gubitka dijela svog biračkog tijela koje je protiv pobačaja kao takvog, a istodobno jedini koji se od vladajućih libio govoriti o cijelom slučaju jest ministar zdravstva Vili Beroš, koji pak ne želi politizirati, već ističe medicinsku struku kao rješenje problema jer većina njegovih kolega, tvrdi on, smatra da bi se dijete trebalo pokušati liječiti. Da se razumijemo, nije bipolarnost društva nešto što je jedinstveno za našu zemlju. Amerikanci se, dakle oni koji žive u jednoj od najnaprednijih zemalja svijeta, suočavaju s jednakim fenomenom zbog činjenice da se Vrhovni sud sprema poništiti presudu kojom je legaliziran pobačaj u cijeloj zemlji. Iako nisu došli do rješenja, činjenica jest da na njemu rade, pa je tako nužno da se isto čini i s hrvatskim zakonskim okvirom. Jedino je rješenje kojim bi svi bili zadovoljni što širi konsenzus, i medicinske struke, i roditelja, i Crkve, i liberalnih udruga, i vladajućih, i oporbe. Rješenje je to do kojeg se ne može doći sutra, govorimo o godinama, no treba početi na njemu raditi. Jer najbitnije je ono što je u interesu majke, djeteta i onih koji će ga podizati.
Nikome ne bi bilo jednostavno donijeti odluku o sudbini nerođenog djeteta koje ima takvu malformaciju