Tanker pun iranske nafte tjedan dana luta Jadranom
Fantomski brod nepoželjan zbog američkih sankcija
Američka lobistička skupina UANI čiji je osnivač Richard Holbrooke poslala je pismo upozorenja JANAF-u i tako stopirala iskrcavanje tereta, kakvog u Hrvatskoj nije bilo od 2018. // Komentar Josipa Bohutinskog: Kako je Orbán veto na embargo ruske nafte upakirao u mađarske pretenzije prema hrvatskoj obali
Prvi put od 2018,. otkako su Sjedinjene Američke Države nametnule strože sankcije Iranu, tanker s iranskom naftom nalazi se u Jadranu, kod otoka Krka. Iako EU nije uveo embargo na iransku naftu, ona je nepoželjna zbog američkih sankcija, a svi koji se usude njome trgovati, prevoziti je ili iskrcati, kao i banke koje provode plaćanje, riskiraju kazne i probleme na američkom tržištu, kao i narušavanje reputacije. Kad su Amerikanci otkrili što prevozi “ARC1”, tanker je odjednom postao “vruća roba” koju nitko ne želi prihvatiti i već tjedan dana plovi gore-dolje Jadranom, zasad s neizvjesnom sudbinom. Prvo je 4. svibnja stigao gotovo do Omišlja, gdje je, po brodskom rasporedu, trebao iskrcati teret u JANAF. Potom je američka organizacija i lobistička skupina UANI (Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana) poslala pisma upozorenja Janafu, lučkoj agenciji Capris, preko koje je angažiran tanker, i Luci Rijeka. Odmah zatim tanker se naglo okrenuo i vratio do Jonskog mora gdje je mirovao dan i pol, a u nedjelju ponovno je krenuo u Jadran. Nešto nakon ponoći u ponedjeljak ponovno je bio na ulasku u Omišaljski zaljev, a jučer u podne, u vrijeme pisanja ovoga teksta, nalazio se na poziciji tankerskog sidrišta pokraj Janafa ili pilotske postaje između Krka i Kostrene.
Kupac Mađarska ili Srbija?
Janaf nam je u ponedjeljak rekao da “društvu Janaf d.d. nije najavljen dolazak broda “ARC1”, ni sada ni u ranijem terminu”, a slovenska agencija Capris koja upravlja brodom, odnosno njezina hrvatska podružnica iz Rijeke odbija komentirati slučaj i ne želi imenovati kupca nafte i finalno odredište - a to bi mogle biti Mađarska ili Srbija.
Tanker “Arc 1” je “Ukleti Holandez” koji besciljno luta Jadranom, plovi pod zastavom Paname i dugačak je 240 metara te širok 42 metra. Sagrađen je 2003. za prijevoz sirove nafte, ukupnog kapaciteta (DWT) 106.360 tona, te spada u plovila dizajnirana za prolazak Sueskim kanalom, odnosno građen je po Suezmax standardu, te na većini ruta zaista i prolazi tim kanalom. Početna točka njegova najnovijeg putovanja koje je dva puta završilo kod Omišlja bila je Malezija. Njegovo je kretanje od početka pratila američka organizacija i lobistička skupina UANI koja godinama nadzire transport nafte iz Irana, koji je pod američkim sankcijama, te načine kako Iran zaobilazi te sankcije. Grupa UANI za sebe kaže da je “neprofitna i nestranačka politička organizacija osnovana za borbu protiv prijetnji koje predstavlja Islamska Republika Iran”. Organizacija pritišće tvrtke da prestanu poslovati s Iranom kako bi se zaustavio nuklearni program iranske vlade i navodni razvoj iranskog nuklearnog oružja. UANI ima i poseban odjel za praćenje tankera jer, kako kažu, izvoz sirove nafte i prirodnog plina povijesno čini 25% državnih prihoda Irana: stoga je važno točno pratiti izvoz iranske nafte kako bi se protumačilo za
ustavljaju li sankcije dotok prihoda režimu”. U tu svrhu koriste sustav automatske identifikacije (AIS), satelitske snimke, usporedbu plovila i klasifikaciju tankera te skupove podataka o teretu kako bi otkrili sve prijenose s broda na brod (STS) koji prolaze ispod radara te izvoz iranskih naftnih i plinskih kondenzata. Upravo tako im je u oči upao i tanker “ARC 1”.
- Sumnjamo da taj tanker prevozi iransku naftu koju je 2. travnja 2022. u vodama istočno od Singapura ukrcao prijenosom s broda na brod (STS). Plovilo s kojeg je ukrcao iransku naftu zove se “Vigor”, a “Vigor” je ukrcavao naftu izravno s otoka Kharg u Iranu. STS između “Vigora” i “ARC 1” nije bio iznenađujući. Tipično je da se iranska nafta prebacuje STS transferom u tim vodama, a zatim brodovi nastavljaju dalje prema Kini. Neobično je to što plovilo nije otišlo u Kinu, već je krenulo prema Hrvatskoj - kaže nam Claire Jungman, voditeljica u UANI-ju i osoba na čelu grupe za praćenje tankera. Pratili su ga gotovo do Omišlja, a potom su 4. svibnja reagirali. UANI je o spornom teretu obavijestio Luku Rijeka, Capris (lučkog agenta) i Janaf (operatera terminala). Prije njegove intervencije, dolazak tankera bio je zaveden u registar Luke Rijeka.
- Dobili smo odgovor od Janafa koji je potvrdio da 4. svibnja nisu dobili nominaciju za tanker “ARC 1”. Otprilike 15 minuta nakon što je naše pismo poslano u Capris, tanker “ARC 1” se okrenuo, bio je uklonjen s web stranice riječke luke i promijenio je odredište koje je sad glasilo “Za narudžbe”, s predviđenim rokom dolaska na nepoznatu lokaciju do 9. lipnja - objašnjava kronologiju Claire Jungman. Tanker je isplovio iz Jadrana, ali se zaustavio u Jonskom moru na dan i pol. No onda se 7. svibnja opet okrenuo i uplovio natrag u Jadran, a odredište mu je Omišalj. Ponovno je u registru Luke Rijeka, gdje je po novom stajalo da će biti na tankerskom sidrištu.
- To je, koliko razumijem, samo sidrište. Nastavit ćemo nadzirati tanker sve dok nafta ne bude iskrcana - kaže. U vrijeme pisanja ovog teksta, jučer oko podneva, tanker se nije micao s područja između Krka i Rijeke. U trenutku kad se približavao rtu Tenka punta, vrhu poluotoka na kojemu su smješteni terminali Janafa, nije bilo uobičajenog procesa slanja remorkera koji bi ga privukao uz terminal tako da je brod nije pristao, već se usidrio dalje od kopna, na postaji između Kostrene i Krka.
Od rata u Ukrajini i problema s ruskom naftom, Iran je - logično - postao odredište iz kojeg bi u Europu mogla stizati nafta. No stvari nisu tako jednostavne. Prije uvođenja američkih sankcija, ta je država izvozila oko 4,5 milijuna barela dnevno, a jedan od velikih europskih kupaca bila je Italija. No od uvođenja američkih sankcija 2018., izvoz nafte iz Irana pao je između 50 i 90 posto, kažu procjene. Iranski režim kaže da je od uvođenja Trumpovih sankcija uložio 500 milijuna eura u modernizaciju postrojenja i povećanje proizvodnje te da je ona sada ista kao i prije sankcija.
EU nije uveo sankcije za iransku naftu, ali su američke sankcije dovoljne da otjeraju bilo koga tko bi i pomislio kupiti iransku naftu. Da bi iranska nafta došla u Europu, Amerikanci bi trebali ukinuti sankcije kompanijama za prijevoz, sankcije na sam izvoz nafte, ali i dopustiti financijske transakcije s Iranom. Ni jedna europska kompanija ne želi prevoziti naftu svojim tankerima, što bi se moglo izbjeći čarterima, no problem time ne bi prestao. Ni jedna europska rafinerija ne želi prerađivati tu naftu, ni jedna banka ne želi provesti plaćanja. Rizik od kazna na američkom, inače unosnom tržištu, prevelik je da bi se upuštale u takve poslove. Pregovori o nuklearnom sporazumu s Iranom, koji bi mogli rezultirati ukidanjem sankcija, napreduju, ali točka razdora ostaje iranski zahtjev da se Iranska revolucionarna garda skine s popisa terorističkih organizacija, što SAD odbija. Stoga se posljednjih godina iranski izvoz koncentrirao na Kinu, većina trgovine ide robnom razmjenom, a Iranu je nasušno potrebna strana valuta, stoga je Europa primamljivo odredište.
UANI osnovao Holbrooke
Jedna od velikih zagovornica sankcija je organizacija UANI. Nju je osnovao Richard Holbrooke, dobro poznat i na ovim prostorima kao mirovni posrednik u ratovima u BiH i Hrvatskoj, ali ju je napustio kad su ga pozvali u administraciju predsjednika Baracka Obame. Danas UANI vode dužnosnici, političari i biznismeni konzervativnije struje - predsjednik je Mark Wallace, bivši američki veleposlanik pri UN-u za reforme, a među članovima odbora je i Jeb Bush, brat i sin bivših predsjednika SAD-a. UANI vodi Iranski poslovni registar (IBR), bazu podataka o petstotinjak međunarodnih korporacija koje posluju u Iranu i radi pritisak da okončaju poslovanje. Među uspjehe svojih antiiranskih kampanja mogu navesti dogovor s General Electricom koji je potpisao UANI-jevu “Iransku poslovnu deklaraciju” da neće poslovati s Iranom. Također, američka kemijska tvrtka Huntsman prekinula je trgovinu s Iranom nakon što je UANI izvijestio da jedna od Huntsmanovih podružnica prodaje poliuretane. Kao odgovor na kampanju pritiska UANI-ja, proizvođač teških strojeva Caterpillar također je prekinuo poslovanje u Iranu preko svojih podružnica izvan SAD-a. U sklopu kampanje, UANI je u blizini sjedišta tvrtke u Peoriji u Illinoisu postavio pano uz cestu na kojem je prikazan Caterpillarov kopač uz sliku Mahmuda Ahmadinedžada sa sloganom “Danas posao, sutra nuklearni Iran”.
U Janafu kažu kako njima nije najavljen dolazak broda “ARC1”, ni sada ni ranije EU nema sankcije za iransku naftu, ali su američke sankcije dovoljne da otjeraju bilo koga tko bi je i pomislio kupiti