Razgovarala Radmila Kovačević
Na sveučilištu Eurasia, u kineskom gradu Xi’anu, predavačica na školi za kulturu i medije hrvatska je profesorica, glumica i doktorica znanosti Vitomira Lončar. Njezin suprug Ivica Šimić na istom je sveučilištu profesor na humanističkim studijima, a velika, uzbudljiva pustolovina zagrebačkog bračnog para počela je prije šest godina. Zbog korone na hrvatskom tlu nisu bili od kolovoza 2020., ali svestrana Vitomira ne krije kako im život u Kini toliko prija da im zapravo nedostaje jedino obitelj. S našom poznatom glumicom razgovaramo o tome kako izgleda svakodnevica 8000 kilometara daleko od domovine, je li teško biti stranac u zemlji koja je i bez pandemije nešto sasvim drukčije od Hrvatske, kako Kinezi gledaju na rat u Ukrajini i drugim aktualnostima.
Nemoguće je ne započeti razgovor koronom, kakva je trenutačno situacija u Kini s tim virusom?
U našoj provinciji virusa nema. Radimo uživo, skenira se pri ulasku u javni prijevoz i sva javna mjesta gdje je i obavezno nošenje maski. Premda smo provincija s nula slučajeva, zamoljeni smo da ne putujemo za praznike. Upravo smo otkazali planirano putovanje na planinu Hua. Situacija u cijeloj zemlji je šarena, ima mjesta gdje nema virusa, a ima i gdje je potpuna blokada. Velika je zemlja…
U vašem gradu s 13 milijuna stanovnika, nakon strogog lockdowna krajem prošle godine, situacija se normalizirala?
Kod nas je situacija za sada pod kontrolom, ali s virusom se nikad ne zna. Trenutačno je u Kini omikron koji se mnogo brže širi pa je vjerojatno to problem. Tijekom travnja imali smo zatvaranje kojim su uz svakodnevno testiranje i praćenje bliskih kontakata zaustavili potencijalno novo žarište. Hitno smo bili evakuirani sa sveučilišta, a četvrtog dana navečer stigla je obavijest da smo na nuli i da se dižu restrikcije. Ukratko, i dalje je sve neizvjesno, ali pod kontrolom.
Kinezi su se prema COVID-19 postavili s nultom tolerancijom, većina svijeta lockdown poput kineskog nije upoznala. No, prema onom što se moglo čitati u europskim medijima, dojam je da su kineski građani sad već prilično frustrirani. Je li njihovo strpljenje uistinu pri kraju?
Na to pitanje ne bih znala odgovoriti. Kineski građani… Što bi to uopće značilo? Kineza ima gotovo milijarda i pol. I tko je taj koji može reći što misle kineski građani? U Hrvatskoj netko tko živi na Trgu bana Jelačića vjerojatno ne misli isto kao i netko tko živi u Konavlima ili u Đulovcu. Samo što u Kini sve brojeve valja pomnožiti s brojem s mnogo nula. Ono što znam jest da je kod nas, u Xi’anu, smijenjen gradonačelnik nakon što je u samom početku krize bio kaos, nakon toga je jedno prijepodne kod za skeniranje bio izvan funkcije i drugi je gradonačelnik promptno smijenjen. A treći je gradonačelnik smijenjen kada je čovjek umro od infarkta