Dok Kijev ističe da napreduje u blizini Harkiva, Rusija
Ruska vojska bila je jedna od institucija na kojoj je Putin gradio snažan imidž svoje države kao svjetske sile. Sada njegove obavještajne službe moraju čitati novinske naslove poput “Je li ruska vojska tigar od papira?” (The New Yorker) te “Koliko je trula ruska vojska” (The Economist”). Ili pak zaključak američkog generala H.R. McMastera da su Putinovi odredi zapravo “Potemkinova vojska”. Ruska vojska okupirala je dio ukrajinskog teritorija na jugu i istoku zemlje, ali njezin je plan, po mišljenju većine analitičara, bio brzi slom ukrajinske vojske, a zatim i vlade, te postavljanje proruskog režima u Kijevu. Ne samo da se to nije dogodilo, nego su ofenzive oslabile i na istoku na koji se Rusija fokusirala, a Ukrajinci su dosad poduzeli i nekoliko uspješnih protunapada.
Ukrajina je godinama bila na razmeđi Istoka i Zapada, između Europske unije i Rusije. Još 2010. tamošnji su građani na slobodnim izborima izabrali proruskog predsjednika Vladimira Janukoviča koji je eksplicitno bio protiv članstva Ukrajine u NATO-u. Nakon okupacije Krima i Donbasa 2014., ali još više nakon trenutačnog napada, Ukrajina se s obje noge okrenula prema Zapadu. Ona bi u budućim pregovorima mogla pristati na vojnu neutralnost kako bi zadovoljila ruske zahtjeve, ali vrlo je teško zamisliti da će ikada više potpasti pod rusku sferu utjecaja u kojoj je do 2014. djelomično i bila.
Mnogi obični Ukrajinci, koji možda u svakodnevnom govoru koriste ruski jezik, i koji su godinama imali simpatije za ruski svijet, te geopolitički i kulturni kapital koji postoji u Moskvi, izgubili su sve pozitivne osjećaje prema Rusiji. Moskva je očekivala da će lakše kooptirati lokalne Ukrajince na okupiranim područjima da se pridruže lokalnim vlastima, ali to joj nije pošlo za rukom. Godine 2010., prema istraživanjima Pew Research Centera, 28% Ukrajinaca zalagalo se za ulazak u NATO, a danas je ta brojka 68%, prema istraživanju ukrajinskog Ratinga. Ankete iste organizacije iz prosinca 2021., nekoliko mjeseci uoči invazije, pokazale su da samo 12% Ukrajinaca vidi Rusiju kao saveznika, a kao neprijateljsku zemlju njih 72%.
Putin je napadom na Ukrajinu nesumnjivo povukao najriskantniji potez svoje dugotrajne karijere. S obzirom na velik broj vojnika koji su stradali na bojištu, i ocjene da invazija ne ide prema planu, neki su zapadni analitičari ocijenili (ili za to navijaju) da bi ovaj rat mogao dovesti Putinov režim do sloma. Pa ipak, unutar Kremlja, prema dostupnim informacijama, ne postoji više paralelnih moćnih grupa, posebno ne onih koje su neovisne o samom Putinu. Ruski se predsjednik okružio poslušnicima. No, kako će Rusi, ali i cijeli svijet, povezivati Putina sa svim uspjesima i propustima, pa makar iz ruske perspektive, na ukrajinskom bojištu, Putinu bi se stolac, dugoročno gledano, mogao zatresti. Predsjednički izbori očekuju ga 2024., no još nije potvrdio da će se kandidirati.
Putin je u svojim ratnim kalkulacijama procijenio da je Rusiju i njezino gospodarstvo doveo do razine u kojoj je otporna na međunarodne sankcije u slučaju rata. Ali jedan potez Amerikanaca, Europljana i drugih saveznika bio je toliko radikalan i neočekivan da je Putin i danas u šoku. On to naziva pljačkom: ukrali su nam naš novac, kaže. Što je zapravo i točno. Baš zbog toga je Putinu bilo nezamislivo. Nadao se sankcijama u rukavicama, nije se nadao da će Zapad toliko skinuti rukavice i pustiti da se vrti film “Prljavi igraju prljavo”. Taj jedan potez bio je zamrzavanje međunarodnih deviznih pričuva ruske središnje banke. To je kao da čovjek štedi, zna da ima novac na računu koji će mu pomoći u trenutku kad mu je najpotrebniji, a onda kad dođe taj trenutak da bi ga čovjek htio podići - shvati da ne može do svog novca. To je bio snažan udarac u brojnim paketima dosad uvedenih sankcija protiv Rusije. Ni taj udarac, međutim, nije potopio rusku valutu: rubalj se dijelom oporavio, ali to je umjetni oporavak i ruska ekonomija iznutra krvari. Sankcije idu i dalje, a EU upravo razmatra embargo na uvoz ruske nafte.
Ruski saveznici nipošto nisu stali s obje noge iza ruskih akcija. Većina bivših sovjetskih zemalja pokušava ostati neutralna. Kazahstan, u kojem je Putin prije samo nekoliko mjeseci pomogao ugušiti masovne prosvjede, nije priznao nezavisnost samoproglašenih republika Donecka i Luhanska, a jedan je dužnosnik za njemačke medije rekao da ne žele da se zemlja nađe s krive strane nove željezne zajvese. Mnogi saveznici boje se rastućeg ruskog ekspanzionizma. Poziciju neutralnosti zauzele su čak i vlade čiji sam opstanak ovisi o Moskvi, poput odmetnute moldavske regije Pridnjestrovlja. Na Općoj skupštini UN-a protiv osude Rusije, osim Moskve, glasale su samo Sirija, Eritreja, Sjeverna Koreja i Bjelorusija, redom represivne
• diktature.
Zatišje na proruskim društvenomrežnim kanalima govori dovoljno. Nemaju što objaviti o napredovanjima, a loših vijesti ionako je proteklih dana bilo i više nego dovoljno. Još prije nekoliko dana vidljivi su bili pomaci ukrajinskih snaga oko Harkiva te su u zapadnim dijelovima te bojišnice one izbile na granicu s Rusijom. Moguće je da su Rusi napustili i to područje kako bi ojačali položaje u okolici Izjuma. Odande pokušavaju presjeći važne pravce koji ukrajinske snage u Donbasu koriste za opskrbu, ali je isto tako moguće da rezervisti zamjenjuju elitne profesionalne snage iscrpljene ratovanjem koje sada traje već više od dva mjeseca.
Angažiraju se i plaćenici
U svakom slučaju, sada Ukrajinci reklamiraju pobjedu u bitki za Harkiv koji je prije dva mjeseca bio gotovo u okruženju ruskih snaga, a sada su to područje napustile kao i prostor oko Kijeva, Sumija i drugih gradova u blizini granice. Britanske službe tvrde kako su Rusi ostali čak bez trećine snaga koje su stigle u Ukrajinu. Al Jazeera navodi da se sada provodi tiha mobilizacija, angažiranje plaćenika i paravojnih formacija kako bi se postrojbe popunile. S ruske strane nema nikakvog komentara, ni na priče da se poginule vojnike i ne šalje kući niti se njihova tijela drže na nekom organiziranom mjestu, nego da ih se naprosto baca u veliku jamu negdje u Donbasu, kako govore neka izvješća. Da gubitaka ima, sigurno je i po bitki kod Belogorovke, mjesta koje se nalazi na rijeci Sjeverni Doneck, kamo su Rusi pokušali prodrijeti te napraviti mostobran čak tri puta u razdoblju od 8. do 11. svibnja. No pokušaj postavljanja pontona tekao je bez zračne, a i artiljerijske potpore te je rezultirao uništenjem šest tenkova, 14 oklopnih transportera, 20-ak drugih vozila, ali je navodno bilo i 400 mrtvih. A rijeka nije prijeđena. U službenim ruskim medijima nema spomena o toj bitki, za vikend je samo objavljena vijest o tome da su proruski separatisti nadomak okruženju grada Lisičansk. Institut za proučavanje rata objavio je da Ukrajinci ipak i dalje drže 10 posto regije Luhansk.
Rusi drže Zmijski otok
Dramatična je situacija oko otprije poznatog Zmijskog otoka koji je ključan za nadzor mora ispred Odese. U bitki koja se odvijala otprilike u isto vrijeme kada i ona kod Belogorovke, a koju Rusi nazivaju najvećom u Crnom moru od Drugog svjetskog rata, na djelu je bilo taktičko nadmudrivanje u kojem su Rusi ipak uspjeli zadržati Zmijski otok. Ondje dokazano nema zmija, ali je izgubljeno dosta ljudskih života, a prema Rusima i ozbiljan broj ukrajinskih zrakoplova, helikoptera dronova
• i desantnih brodova.