U Hrvatskoj danas ima svega osam potkivača konja, nedostaje ih još 10
Zanati koji izumiru unatoč rastu broja grla
U Zagrebu je u 19. stoljeću osnovana Zemaljska potkivačka škola koja je prvo radila pod Zemaljskom pastuharnom, da bi se kasnije osamostalila. U njoj su se odškolovale generacije potkivača konja sve do njezina zatvaranja 1962. godine. U Hrvatskoj se danas potkivači mogu prebrojiti na prste, isto kao i kovači.
Školovanje u SAD-u
Dio njih okupio se na natjecanju “Zlatna potkova” u međimurskom selu Čehovcu, gdje je obnovljen prostor stare kovačnice. Prvo mjesto osvojio je Gianlucca Bottai, drugi je bio Ivan Karlovčan, a treći Nenad Damjanović, inženjer koji je, nakon što je 22 godine radio kao programer, odlučio otputovati u SAD i školovati se za potkivača konja u svjetski poznatoj Oklahoma Horseshoeing School. Položio je specijalistički ispit i stekao status certificiranog potkivača.
– Ima posla, kako ne... Konja je sve više. Iz dana u dan njihov broj raste. Sve je više entuzijasta koji se bave jahanjem, što rekreacijski, što sportski – kaže nam Ivan Karlovčan iz Đurđevca koji je registrirao obrt i obilazi sela.
– Ima nas u Hrvatskoj aktivnih sedam ili osam, koji živimo isključivo od toga posla. Kako sam odabrao to zanimanje? Moja obitelj držala je konje i k nama je dolazio potkivač kojem sam pomagao. Zaljubio sam se taj posao pa, kad mi je ponudio da budem šegrt, odlučio sam raditi s njim, sve dok se nisam osamostalio – kaže 25-godišnjak, po struci veterinarski tehničar.
Potkivački zanat dobiva na popularnosti zahvaljujući novopokrenutoj manifestaciji “Fčofci pre kovačnici” u Čehovcu, gdje je zahvaljujući Gradu Prelogu obnovljena stara kovačnica.
Javila se ideja o obnovi, a potom i o organizaciji manifestacije posvećene kovačima, na inicijativu pjevača Mirka Švende Žige, frontmena grupe Ogenj Tomislava Mihaca i Siniše Cmrka. Potkivanje je vrlo važno za normalan život i razvoj konja, a uz potkivanje majstori nude i usluge obrezivanja kopita te prekivanja, vrućeg ili hladnog.
Nepokrivena Lika
Talijan G. Bottai potkivanjem se bavi 15 godina, koliko i živi u Hrvatskoj. Za posao je, kaže nam, najvažnija ljubav prema konjima i edukacija. U Hrvatskoj ne postoji škola za to zanimanje.
– Nedostaje nam potkivača. Prema mojim procjenama, trebalo bi još najmanje deset ljudi da se pokrije veći dio Hrvatske. Imamo nešto manje od 30.000 konja, a neka su područja nepokrivena, na primjer Lika – ističe Bottai, licencirani trener koji je vodio turističko jahanje u Istri.
U Hrvatskoj je prema podacima za 2020. evidentirano 30.500 kopitara. Najzastupljeniji su konji, 25.800 grla, i imaju trend rasta od četiri posto, magaraca je oko 4600, a ostalo su mule, mazge i – zebre.