Ne patim od luksuza velikih gradova, vratit ću se u Tinj i uzgajati konje
Kad sam žešće ušao u Zlatana, požalio se sucu: ‘Što je ovo, pa ne igramo ragbi!’ Uvijek sam bio borac, s 15 i pol godina preselio sam se u Italiju sam. Svi su mi govorili: ‘Lud si, kamo ćeš tako rano, još si mlad.’
Predstavljamo novoga hrvatskog nogometnog reprezentativca, 24–godišnjega kolosa, 193 cm visokoga Martina Erlića koji potječe iz najmanjega mjesta iz kojega dolazi neki vatreni, malenoga Tinja u općini Benkovac.
Martin je nogometaš talijanske Spezije i potencijalno rješenje za stopera vatrenih za barem sljedeća tri velika natjecanja. Dalićev poziv dočekao je u predvečerje nastupa Hrvatske u Ligi nacija. Jeste li očekivali da bi se to moglo dogoditi i prije, pitali smo Erlića.
Vraćam se u Sassuolo
– Hrvatska je oduvijek imala vrhunske stopere pa se nisam time zamarao, a ja sam do prošle godine bio u reprezentaciji U-21. Sada sam naravno sretan jer poziv izbornika A vrste najljepše je što se može dogoditi nekom hrvatskom nogometašu. To je ispunjenje moga dječačkoga sna.
Tko vas je iz stručnoga stožera dolazio gledati?
– Mario Mandžukić kazao mi je u telefonskom razgovoru da je on zadužen za praćenje igrača u Italiji. Ne znam je li me došao gledati.
Jeste li igrali protiv njega? – Jesam, prošle godine, kada smo ih (Spezia) pobijedili 2:0 kod kuće. Mandžo je bio ušao u drugom poluvremenu, imali smo 2 –3 duela. Čvrst, jak, borben, znate kakav je Mandžo. I nije mi dao gol, to je najbitnije.
Jedan ste od rijetkih reprezentativaca koji nije igrao u Hrvatskoj ligi. Zašto?
– Kao dijete počeo sam igrati u trećeligašu Raštanima, zatim sam s 12 godina došao u Dinamo, ondje sam ostao do 14. godine. Potom sam godinu i pol proveo u Rijeci. U Dinamu sam igrao u generaciji More, Sose, Brekala i Šempera.
Kako to da niste ostali u Dinamu?
– To je duga priča. Možda ću je jednoga dana i ispričati, ali sad ne bih o tome. Dok sam bio u Rijeci, dobio sam poziv Parme i s 15 i pol godina preselio se u Italiju. Sam.
Kako ste se tako mladi odlučili na takav smion potez?
– Uvijek sam bio borac, uvijek sam htio isprobati nešto drukčije od drugih, iako su mi svi govorili: ‘Lud si, kamo ćeš tako rano, još si mlad.’ A kako sam već s 12 godina otišao u Zagreb iz svoga Tinja, smatrao sam kako sam s 15 spreman i za još jedan iskorak. Što su vam roditelji rekli? – Roditelji su uvijek bili razumni i velika su mi podrška. Oni su mi dopustili da velike odluke donosim sam, pa tako i o preseljenju u Italiju. Rekli su mi: ‘Martine, to je tvoj sport, to voliš, ti odluči, a mi ćemo uvijek biti uz tebe, što god odlučio’. Moji roditelji žive u Tinju, a moj je san da se jednoga dana vratim u svoje selo i tamo ostanem živjeti. Jednostavan sam momak, ne patim od luksuza i velikih gradova. Odlučio sam sagraditi kuću odmah pokraj roditeljske. Volim svoje selo, svoje prijatelje i tamo ću se jednoga dana sigurno vratiti.
Čime se bave roditelji?
– Bave se poljoprivredom i stočarstvom, a imam još dva brata i dvije sestre. Kada se jednoga dana vratim u selo, volio bih imati svoj ranč ili farmu s konjima jer sam odrastao sa životinjama. Ja sam vam pravo seosko dijete i tamo se najbolje osjećam.
Kako vam je u tinejdžerskim godinama bilo u Parmi?
– Imao sam nekoliko prijatelja s Balkana koji su mi pomogli u prilagodbi. U Parmi sam išao u školu, naučio sam jezik, a najvažnije je ipak bilo to kakav si na terenu. U Parmi sam već sa 16 godina bio na klupi u tri-četiri utakmice u Seriji A, a kada je Parma otišla u stečaj, prešao sam u Sassuolo. Dvije godine bio sam u Primaveri, pa sam onda išao na posudbu u trećeligaški Südtirol – priča Erlić.
Martin je kao igrač Sassuola na posudbi u Speziji doživio tešku ozljedu koljena. Završio je na operaciji pa je propustio gotovo cijelu sezonu 2018./2019, a u sljedećoj sezoni izborio je sa Spezijom ulazak u Serie A. U ovoj sezoni nanizao je 29 nastupa za Speziju, postigao je dva pogotka i tukao se s najzvučnijim napadačkim imenima talijanske lige.
– Najteži za čuvanje je Zapata iz Atalante, jak je, mrcina od napadača, a nezgodni su Mertens iz Napolija, Ciro Immobile, Ibrahimović...
Kakvo iskustvo imate sa Zlatanom?
– Na našoj zadnjoj utakmici prilikom jednoga centaršuta malo sam žešće ušao u njega, pa se požalio sucu: ‘Hej, što je ovo, pa ne igramo ragbi!’ Htio je malo glumiti, on je takav tip igrača. Ja sam pak ostao hladan, nemam običaj ulaziti u razgovor sa suparničkim igračima za vrijeme utakmice.
Idete li nagodinu u veći klub, imate li kakvu ponudu?
– Sljedeće sezone vraćam se u Sassuolo.
Vaš klub ovoga vikenda igra protiv Milana i može skrojiti prvenstvo. Ima li Sassuolo snage zaustaviti Milan i omogućiti naslov prvaka Brozoviću i Perišiću?
– Teško da veliki klub i velika momčad kao što je Milan može
tako kiksati u tako važnoj utakmici. Sassuolo je dobra momčad, sigurno će Milanu biti teško, ali opet teško mi je zamisliti da se može dogoditi tako veliko iznenađenje.
Čujete li se s nekim od reprezentativaca?
– Čujem se s Morom, tu i tamo sa Sosom, Brekalom, ponekad i sa Šimom Vrsaljkom s kojim sam nekada bio u Sassuolu. Poznajem Petra Musu. Kada sam bio u Dinamu, on je bio igrač Zagreba i susreli bismo se na terenu. S izbornikom Dalićem nisam se čuo.
Dalmatinac ste, a niste nikada bili u kombinacijama za Hajduk?
– Kao i svaki Dalmatinac gledam, pratim i volim Hajduk. Kad sam bio mali, san mi je bi ona Poljudu zaigrati za Hajduk, ali, eto, put me odveo na drugu stranu. Nikad se ne zna, možda mi se san o igranju za Hajduk i ostvari na kraju karijere.
Navijam za Hajduk
U finalu Kupa igra vaš bivši klub Rijeka protiv kluba vašega djetinjstva Hajduka. Za koga ćete navijati u toj utakmici?– Za Hajduk. To ne trebate ni pitati – zaključio je Martin Erlić. •