Baritonu Miljenku Turku njemačka počasna titula
Kada se 22. svibnja na pozornicu Opere u Kölnu, nakon izvedbe Bizetove “Carmen”, spusti zastor, počet će i za njemačke prilike rijetka svečanost. Njihov omiljeni krijumčar Dancaire, čovjek-ptica Papageno, slikar Marcello, Silvio iz opere “Pagliacci”…, međimurski bariton Miljenko Turk, dobit će počasnu titulu “Kammersängera” (Komorni pjevač).
Prvi nakon Ruždjaka i Neralića
To je najveće priznanje koje može dobiti operni pjevač u Njemačkoj i Austriji. Posljednji hrvatski operni umjetnici kojima je u Njemačkoj bila dodijeljena ta titula bili su Vladimir Ruždjak 1962. godine, koji je djelovao u Hamburškoj operi, a godinu poslije bas-bariton Tomislav Neralić, legendarni prvak Deutsche Oper u Berlinu. Imao je Neralić tada 46 godina, isto koliko ima i Miljenko Turk koji je solist Kölner Opere od 2000. godine. Ova je titula kruna Turkove karijere, pjevača kojega su kritičari 2002. godine proglasili “najperspektivnijim mladim pjevačem Njemačke”, a sada će on biti jedini pjevač s počasnom titulom u ansamblu koji ima čak 20 solista.
– Intendantica me prva obavijestila o dodjeli titule. Dugo se poznajemo, još od davne 2005. godine kada je bila dramaturginja u Wiener Volksoper, u kojoj sam gostovao – kaže Turk.
Istovremeno ime Miljenka Turka u nas je gotovo nepoznato, a čini se da je to sudbina niza naših opernih pjevača mlađe generacije koji uspješno djeluju na europskim pozornicama. To se posebice odnosi na one koji su, kao i Turk, početno vokalno odnjegovani u glasovitoj varaždinskoj Glazbenoj školi. Dovoljno je spomenuti mezzosopranisticu Ninu Tarandek u Frankfurtu, Tamaru Ivaniš u Salzburgu, Koru Pavelić u Coburgu, Davida Oštreka u Berlinu, gdje s velikim uspjehom nastupa i naša poznata sopranistica Evelin Novak.
Time niska imena nije završena jer sve češće se spominje i ime Jelene Štefanić iz Varaždinskih Toplica, Međimurke Ene Pongrac u Baselu, Varaždinke Lucije Spevec u Beču…
Dijelom je razlog tome što je većina njih studirala u Grazu ili Beču i po završetku studija nalazili su angažmane u austrijskim i njemačkim kazalištima. I s Miljenkom Turkom je tako:
– Bio sam paralelni učenik varaždinske, sada Prve, gimnazije i Glazbene škole. U trećoj godini srednjoškolskog školovanja, kao šesnaestogodišnjak, krenuo sam na satove pjevanja kod prof. Darije Hreljanović, koja je razvila moju ljubav za solo-pjevanje. Nama, svojim đacima, savjetovala je neka krenemo u svijet. Beskrajno sam joj zahvalan na tome savjetu. Počeo sam studirati u Grazu, kod prof. Wolfganga Gameritha, a diplomirao sam u Kölnu na Visokoj školi za muziku i ples, kod slavnog njemačkog basa Hansa Sotina. Dakle, 2002. postao sam diplomirani operni pjevač, također s mogućnošću predavanja na školama i univerzitetima. Osim što sam angažiran u teatru, više od godinu dana docent sam solo-pjevanja na Međunarodnoj akademiji za glazbu pokrajine Hessen. To je rock, jazz i pop akademija, koja ima i odjel solo pjevanja. Imam pet studenata i svi su Koreanci – objašnjava Turk.
Njegova pjevačka karijera je respektabilna jer iza njega su gostovanja u dresdenskoj Semper operi, Leipzigu, berlinskoj Staatsoperi, Stuttgartu, Parizu, Beču,Vladivostoku, Tokiju, ali i na uglednim festivalima kakvi su Maggio Musicale u Firenci, Ljetni glazbeni festival u Mozartovu Salzburgu i Wagnerov u njegovu Bayreuthu. Stoga čudi da iz HNK svih minulih godina nisu dolazili pozivi.
Najdraža mu je uloga Papagena
– Sjećam se zaista lijepih trenutaka kad sam pjevao Silvija u Leoncavallovoj operi “Pagliacci”, 2003. godine. Bilo je prilika za još koje gostovanje, ali uvijek je problem s usklađivanjem termina. Jako sam se veselio gostovanju u prosincu 2009. godine, sa školskim prijateljem Tomislavom Mužekom. Trebali smo pjevati uloge dvojice prijatelja s Montmartrea, pariških boema, Marcella i Rodolfa. Bila bi to naša prva premijera u nacionalnoj kazališnoj kući, zahvaljujući tadašnjem opernom ravnatelju Branku Mihanoviću. No, umjesto na premijeri, toga sam prosinca u Zagrebu završio u Vinogradskoj bolnici – kaže umjetnik čiji repertoar obuhvaća zaista mnogo uloga i stilova.
Pjevao je od vrlo ranih baroknih opera Monteverdija pa sve do vrlo modernih, tek skladanih opera:
– Primjerice, opere “Benjamin” i “Celan” Petera Ružičke, u obje sam pjevao glavne uloge. Uz to u “Eroberung von Mexico” Wolfganga Rihma, glavna uloga Corteza, brojne Mozartove uloge, a još više iz opera romantike, u kojima se možda i najbolje osjećam, objašnjava.
Najuspješnijima smatra uloge Papagena iz Mozartove “Čarobne frule” i Marcella iz Puccinijeve opere “La Boheme”. “Čarobnu frulu” pjevao je u Kőlnu, Beču, na festivalu u Eutinu, Grazu... Možda ga i Zagrepčani uskoro
• čuju...
Turk se posebno veselio gostovanju u Zagrebu 2009., kada je trebao pjevati s Mužekom, ali je tada umjesto na sceni završio u Vinogradskoj bolnici