Čak 20% meda koji se uvozi u EU - patvoreno
Čak 20% meda koji se uvozi u EU je patvoreno, kazao je zastupnik u EU parlamentu Tomislav Sokol na jučerašnjem, četvrtom u nizu okruglih stolova Večernjeg lista: Kakvu hranu jedemo. U povodu Svjetskog dana pčela, koji je EU proglasio 2017. na inicijativu Slovenije, raspravljalo se o proizvodnji i potrošnji meda u Hrvatskoj, uvozu, kvaliteti, cijenama, bolestima te koliko su pčele važne u proizvodnji hrane i očuvanju bioraznolikosti.
Imamo 460.000 košnica
Prema podacima iz Evidencije pčelara i pčelinjaka, Hrvatska ima gotovo devet tisuća pčelara i više od 460.000 pčelinjih zajednica, a godišnja proizvodnja meda i drugih pčelinjih proizvoda je između osam i devet tisuća tona. Prosječna godišnja potrošnja meda po stanovniku iznosi dva kg, što je neznatno, primjerice, u odnosu na Njemačku gdje je to između 11 i 12 kg. Cijene po kojima se med nudi na tržištu demotivirajuće su za pčelare, a osim toga, ruralna područja prati trend iseljavanja, što ima dalekosežne posljedice za ovaj sektor.
S obzirom na potrošnju, reklo bi se da je Hrvatska samodostatna u medu, no kako je riječ o tvornici pod vedrim nebom, koju sve više ugrožavaju klimatske promjene, rani mrazevi, suše, sve slabije ispaše... lanjska je godina bila možda i jedna od najgorih za pčelarstvo u zadnjih 100-tinjak godina te je uvezeno enormnih 2500 tona meda. Gleda li se pak EU, Unija je drugi svjetski proizvođač meda, ali još uvijek zadovoljava svega 60% svojih potreba, rekao je Sokol. No, što je još poraznije, uvozni med, koji se uglavnom prodaje kao mješavina medova, uopće ne zadovoljava uvjete, iako EU ima najviše standarde u svijetu po pitanju kontrole kvalitete hrane. U njega se miješa šećerni sirup, a ne zna se ni iz kojih trećih država taj med dolazi i u kojem omjeru. Nije isto je li 10 ili 20% meda iz EU ili iz trećih država, ustvrdio je, ističući kako je kroz njegove amandmane na strategiju Od polja do stola u EU pokrenuto pitanje pravne regulative, kojom će se jasno naglasiti iz kojih zemalja mješavina meda dolazi i u kojem omjeru.
Marijana Petir, predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu, kaže kako se ona kao članica Europskog parlamenta godinama zalagala za osviješteni pristup prema važnoj ulozi pčela kao oprašivača. Godinama je organizirala i tjedan pčela u EP-u gdje je okupljala znanstvenu zajednicu, pčelare i donositelje odluka kako bi se naglasilo zašto je važno štititi pčele bez kojih nema ni proizvodnje. U to vrijeme počela se izrađivati i nova Zajednička poljoprivredna politika EU te je usvojen njezin amandman koji se počinje primjenjivati od iduće godine, a to je uvođenje potpore po pčelinjoj zajednici, čime se zapravo vrednuje oprašivačka uloga pčela.
– Pčele imaju svaki dan svoj dan jer nam trebaju cijele godine i bez njih nema života. Jest da je lijepo obilježiti dan pčela, no trebalo bi ga i češće i više obilježavati – kazala je pčelarka Mateja Vranović iz Hrvatske poljoprivredne komore.
Dražen Kocet, predsjednik Hrvatskoj pčelarskog saveza, kaže kako bi danas bilo puno manje pčela da nema pčelara jer su pčelinje zajednice danas dosta napadnute i bolestima. Ipak, u ovome trenutku možemo biti zadovoljni proizvodnjom meda i brojem pčelinjih zajednica, smatra pak ravnatelj Uprave za stočarstvo i kvalitetu hrane Ministarstva poljoprivrede Zdravko Barać po kojem ima prostora i za daljnje dizanje proizvodnje, s obzirom na to da posljednjih 3-4 godine kontinuirano raste broj pčelinjih zajednica. Puno se aktivnosti pčelara, od promocije do laboratorijske analitike, financira i iz nacionalnog programa za pčelarstvo, koji se donosi u suradnji s HPS-om. U dosadašnjem trogodišnjem programskom razdoblju pčelarima je bilo na raspolaganju između 14,8 mil. kn i 18,5 mil. kn po godini, a u novom od 2023. do 2027. dobivat će gotovo 30 milijuna kuna godišnje iz ZPP-a.
Vranović kaže kako pčelarima treba novca za sve i svaka pomoć je dobrodošla. Oko 3000 pčelara koriste mjere iz nacionalnog programa, no problem je sa starijima koji se teško snalaze s papirologijom.
– Iz nacionalnog programa nikako ne smijemo izgubiti osiguranje zdravstvene zaštite pčela, da s lijekovima koji su dozvoljeni garantiramo našem kupcu da smo s pčelama napravili sve što je po zakonima i pravilnicima dozvoljeno i da kupuje zdravu hranu – naglasio je Kocet.
Poremećaji u lancima opskrbe, potom i rat u Ukrajini, posljednjih mjeseci tjera i na preispitivanje zelenih politika EU te strategije Od polja od stola kojom se, među ostalim, do 2030. treba znatno smanjiti uporaba antibiotika za 50%, pesticida za 50%, umjetnih gnojiva za 20%... te drastično povećati hektari pod ekološkim nasadima. Ako se vidi da svi ti poremećaji znatno utječu na cijene, inpute i ostalo u poljoprivredi očekuje se da će se neki zeleni ciljevi ZPP-a i prolongirati ili fleksibilizirati kako se ne bi nanijela šteta samoj poljoprivredi, rekao je Sokol.
No Petir smatra kako je pčelarstvo već samo po sebi zeleno.
– Poljoprivreda je zahtjevnija u tom smislu jer ostavlja veliki ugljični otisak, odmah iza prometa, dok s europske razine uvijek dolaze ideje, posebice od grupacija koje i ne znaju što je poljoprivreda i s čime se poljoprivrednici suočavaju. Poljoprivrednici jesu zabrinuti zbog povećane zelene ambicije EU iako je i EK procijenila da mi tu puno bolje stojimo od ostalih članica. Hrvatska je broj 1. po bioraznolikosti, a dobro stojimo i s manjom upotrebom antimikrobnih sredstava i pesticida tako da u RH imamo najveći potencijal u EU za razvoj biogospodarstava. Samo što to treba osvijestiti – kaže Petir.
Na analizu u Bremen
Hrvatska je jedna od rijetkih EU zemalja gdje se na deklaraciji mora navesti točno porijeklo meda – baš svake države iz koje je došla mješavina, a da kupuju pravi domaći med građanima garantira i nacionalna staklenka za med koju koristi već 1050 pčelara. Iz HPS-a se međutim zalažu i za nacionalni laboratorij za kontrolu kvalitete. Danas se jedino u njemačkom Bremenu može analizirati je li med s hrvatskog tržišta patvoren.
– Med je zato najsigurnije kupiti od ljudi za koje potrošači znaju da imaju košnice, u kratkom lancu opskrbe – tvrdi Kocet. Patvorine su se, prema njegovim saznanjima, počele raditi i u Hrvatskoj pa apelira na jače kontrole mjerodavnih.
Petir dodaje kako nam treba i peludni atlas, s kojim bi se bolje kontrolirala sljedivost, odakle je med i na koji je način došao na tržište. Prema nekim istraživanjima, čak je trećina meda na EU tržištu patvorena i tu su veliki problem treće zemlje, posebice Kina, istaknula je. Godinama se pokušava promijeniti EU direktiva o medu, ali je stvarni interes pojedinih, velikih i starih članica da se ona ne promijeni jer i neke od njih stavljaju na tržište više meda nego proizvode. I na tome zarađuju.
Rast inputa, posebice pčelarima sa selećim košnicama, digao je i cijene domaćeg meda. S 50 kuna na kućnom pragu, kilogram je poskupio na 60 kuna. No pčelari se nadaju kako više neće biti incidenata poput nedavnog kad su u čak tri županije u Međimurju uginuli milijuni pčela. Uzorkovanjem su odmah eliminirane zarazne bolesti, pokazalo se kako su u pitanju nedozvoljena sredstva kojima se tretirala uljana repica, no srećom – u medu nisu nađeni tragovi tih pesticida – rekao je Barać, ističući kako će pčelari za 1400 pogođenih pčelinjih zajednica dobiti pomoć od 1,2 milijuna kuna, 770 kuna po košnici. •
Prosječna godišnja potrošnja meda u RH iznosi dva kg, što je neznatno, primjerice, u odnosu na Njemačku gdje je to između 11 i 12 kilograma
Med je najsigurnije kupiti od provjerenih pčelara, od ljudi za koje potrošači znaju da imaju košnice iu kratkom lancu opskrbe, kazao je Kocet
Za pomor pčela u Međimurju krivi su bili nedopušteni pesticidi kojima se tretirala uljana repica, srećom u medu nisu nađeni, rekao je Barać