Ratni zamor i zasićenost, koji se već osjećaju diljem Europe, trenutačno su najveća opasnost za Ukrajince

Rat u Ukrajini, i to nije samo još jedna zvučna fraza, ulazi u svoju najozbiljniju i najopasniju fazu, osobito iz ukrajinske perspektive. U Europi i u onome što nazivamo zapadnim svijetom već se osjeća snažan zamor od rata, a to je ujedno i najveća opasnost za Ukrajinu u ovom trenutku. Čini se da i ruski despot koji ga je pokrenuo računa na tu zasićenost. Zamor se ponajprije osjeća u europskim i svjetskim medijima kojima rat u Ukrajini već neko vrijeme nije glavna vijest, unatoč činjenici da se nijedan događaj u svijetu u ovom trenutku po važnosti i dalekosežnosti ne može usporediti s važnošću ruskog rata protiv Ukrajine, o čijem ishodu, i to doslovce, ovise budućnost i sloboda Europe i cijeloga svijeta. Svojevrsna euforija iz prvih dana i tjedana rata brzo se ispuhala. Rat je prešao u svojevrsnu rutinu, a javnost na zapadu počela ga je tako i prihvaćati, što nije dobro za ukrajinsku stranu. Tu su rutinu samo nakratko poremetili šokantni prizori predaje ukrajinskih branitelja Mariupolja. Ni ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je u prvim tjednima s pravom postao simbol rata i borbe ukrajinskog naroda protiv agresije, više ne pozivaju da govori u parlamentima stranih zemalja, zbog čega su se i njegovi istupi i apeli prorijedili. Televizijski prilozi o izbjeglicama iz Ukrajine i njihovoj adaptaciji u novim sredinama također su sve rjeđi. Iznimka je, naravno, ukrajinska pobjeda na Eurosongu, ali ni to neće potrajati.

Još je opasnije što je u zapadnim medijima stvoren dojam da Ukrajina pobjeđuje u ovom ratu, a da ga Rusija gubi, iako je istina puno kompleksnija. Ruske su okupacijske snage uspjele udvostručiti veličinu teritorija pod svojom kontrolom u odnosu na stanje prije invazije, premda su se morale povući s područja Kijeva i sjevera Ukrajine. Unatoč činjenici da su se Ukrajinci svojom hrabrošću i odlučnošću potpuno neočekivano uspjeli suprotstaviti ruskom agresoru spriječivši potpuni pad zemlje pod rusku vlast, čime su zadivili cijelu Europu, branitelji su još daleko od pobjede, a rat je daleko od kraja. Ukrajinci su razbili mit o moćnoj ruskoj vojsci, ali ta je vojska i dalje sposobna za uništavanje i ubijanje. U ovom su trenutku i mirovni pregovori potpuno propali i zamrli, a ruski predsjednik ovih dana uopće nije odgovorio na pozive Volodimira Zelenskog da se sastanu uživo i da razgovaraju o zaustavljanju borbi, što također svjedoči o tome da će rat neće tako skoro biti okončan, s obzirom na to da nijedna strana u ovom trenutku nije zadovoljna trenutačnim položajem. Ukrajinska se strana, ohrabrena nekim recentnim uspjesima u suprotstavljanju ruskoj agresiji, vjerojatno nada da može istjerati ruske okupatore iz barem jednog dijela okupiranih dijelova Ukrajine, pa čak možda i iz cijele zemlje, uključujući i Krim, iako je to malo vjerojatno, dok na drugoj strani kreator ovog rata Vladimir Putin u ovom trenutku nema ništa od onoga čemu se nadao kada je pokrenuo invaziju na Ukrajinu. Zbog toga će se krvoproliće u Ukrajini najvjerojatnije nastaviti, a kada je riječ o resursima za dugotrajno ratovanje, koje je u ovom trenutku posve izvjesno, valjda ne treba previše objašnjavati kako je Ukrajina u puno gorem položaju u odnosu na svoju moćnu i veliku susjedu, koja je pokušava porobiti. Rusija ima praktično neograničene resurse za dugotrajno ratovanje, bez obzira na to je li riječ o oružju ili ljudstvu, dok su Ukrajinci u tom pogledu u puno težoj poziciji, na što vjerojatno računa i Putin.

Dok Rusima, unatoč velikim gubicima koje su okupacijske snage pretrpjele od početka invazije, pogotovo u tenkovima i oklopnim vozilima, oružja ne nedostaje, iako nije uvijek riječ o najmodernijem oružju, Ukrajinci u tom pogledu nisu u povoljnoj situaciji i gotovo potpuno ovise o pošiljkama oružja iz inozemstva. Na ukrajinskoj se strani žale da njihovim jedinicama na fronti na istoku zemlje nedostaju topovi, tenkovi i oklopnjaci, bez kojih se neće dugo moći suprotstavljati bolje naoružanom napadaču. Ukrajinci priznaju da sada dobivaju više oružja nego što su ga dobivali na početku, ali to svejedno nije dovoljno. Zbog toga apeliraju na svoje zapadne partnere da im ubrzaju dostavu oružja, s obzirom na to da o tome ovisi sudbina ukrajinske obrane, iako podaci upućuju na činjenicu da nisu svi u Europi oduševljeni zbog slanja oružja Ukrajini s obzirom na to da ima i onih koji smatraju da se slanjem zapadnih pošiljka oružja Ukrajincima samo produljuje ratna agonija i uništavanje te zemlje. Rat u Ukrajini nije samo rusko-ukrajinski rat nego i anglo-američki rat za “slabljenje Rusije”, što je naposljetku nedavno otvoreno potvrdio i američki ministar obrane Lloyd Austin. Jasno je da Washington dugotrajnim ratom želi potpuno iscrpiti Rusiju, no problem je u tome što se rat vodi u Ukrajini i najveću cijenu tog rata plaćaju Ukrajinci, dok i Europljani postaju sve zabrinutiji zbog negativnih posljedica rata na njihov svakodnevni život. Europi prijete nestašice energenata i nekontrolirana inflacija, a Ukrajina se, kada je riječ o ekonomiji, suočava s još većim izazovima.

Za razliku od Rusije, čije će gospodarstvo zbog rata i sankcija, kako se očekuje, pasti za manje od sedam posto, Ukrajinci prema nekim projekcijama mogu očekivati pad BDP-a od čak 50 posto, što svjedoči o tome da zapadne sankcije Rusiji, iako je ekonomska cijena koju plaća zbog rata sigurno viša od one koju je Putin očekivao, ipak ne daju očekivane rezultate i više škode Europi nego Rusiji, ali i da je situacija u kojoj se nalazi Ukrajina dugoročno neodrživa. Ruska blokada svih sedam ukrajinskih luka onemogućava izvoz ukrajinskog žita, zbog čega nizu zemalja u Africi, Aziji i na Bliskom istoku prijeti glad. Ukrajinci tako ostaju bez svog osnovnog prihoda, dok istodobno ruski plin i nafta sve vrijeme i dalje iz Rusije teku prema europskim zemljama, čime Europa de facto financira Putinov rat protiv Ukrajine milijardama dolara što ih svakog mjeseca isplaćuje Rusiji za isporučeni plin i naftu. Istodobno ruski ratni stroj uništava ukrajinske gradove i sela, ostavljajući za sobom pustoš i smrt. U ratu masovno ginu ruski vojnici, ali ginu i Ukrajinci, i vojnici i civili. Dugotrajni iscrpljujući rat poguban je za Rusiju, ali za Ukrajinu je još pogubniji. Iako je nesumnjivo točno da je Rusija već odavno taj rat izgubila, posve je jasno da iz ovog rata ni Ukrajina ne može izaći kao pobjednica, bez obzira na to što će se u ratu najvjerojatnije izboriti za svoj opstanak i državnost. Što hitnije okončanje rata u egzistencijalnom

• je interesu Ukrajinaca.

NI UKRAJINSKOG PREDSJEDNIKA ZELENSKOG VIŠE NE POZIVAJU DA SE OBRAĆA STRANIM ZEMLJAMA