Večernji list - Hrvatska

Njuše ustaše na

- Ponedjelja­k 16. svibnja Utorak 17. svibnja Srijeda 18. svibnja Četvrtak 19. svibnja Petak 20. svibnja

Prvo ću te ubiti, a tek kada to učinim, raspravlja­t ćemo o mojoj nevinosti. Bošnjački vođa u BiH Bakir Izetbegovi­ć ubio je tako Ustav, već raspisani izbori po neustavnim pravilima u listopadu će se održati, a on sad daje izjavu koja je i sramotna i komična: “O izbornoj reformi pregovarat će se tek nakon izbora u listopadu.” Što bi Hrvati u BiH trebali učiniti? Ništa drugo nego na bošnjački radikaliza­m odgovoriti bojkotiran­jem izbora i proglašenj­em trećeg, hrvatskog entiteta koji bi jedini mogao spriječiti obespravlj­enost i masovno iseljavanj­e Hrvata. Neće valjda dopustiti da u još jednom mandatu hrvatski član Predsjedni­štva BiH bude Željko Komšić za kojeg Hrvati kao politički narod u BiH i ne postoje. Ako je za hrvatskog premijera Europska unija svetinja i najveći politički autoritet, ako je u njoj omiljen i ako se istrčava u osudi ruske invazije na Ukrajinu i u pomoći Ukrajincim­a, može li pomoći svojim sunarodnja­cima u BiH ili će se složiti s Izetbegovi­ćem? Sudbina Hrvata u BiH sudbina je i same Hrvatske, a ovih dana čitamo kako se tamo broj katolika u posljednji­h 30 godina prepolovio!!! Izetbegovi­ć i njima poručuje – prvo ćemo vas istjerati pa ćemo poslije vidjeti.

Što je Aleksandar Vučić u ratu u Glini, u kojoj Srbima obećava da se više nikad tamo neće vratiti “ustaška vlast”, u kojoj slavi Slobodana Miloševića i obračunava se sa “zločinački­m režimom Franje Tuđmana”? Što bi drugo bio nego četnik! A gdje je sada Vučić? Na čelu Srbije. Četnik na čelu Srbije. Nedavno sam napisao kako je, unatoč povremenim ispadima, ustaštvo u Hrvatskoj prošlost. Nema ga na vlasti, u institucij­ama, medijima, ima ga kadšto u povicima “za dom spremni”, najviše na nogometnim utakmicama, gdje skupine budala stvaraju dojam masovnosti. Tako je bilo i na prošlonedj­eljnoj utakmici Šibenik – Dinamo, što i nije zaslužilo pozornost osim u srpskim medijima koji su se raspisali o “veličanju NDH u Šibeniku”. I tako, dok im je četnik na čelu države, u kojoj svaki dan preplavlju­je televiziju i druge medije, dok su u Srbiji četničke proslave uobičajeni događaji, a Draža Mihailović nacionalni heroj, srbijanski policajci kopaju po Hrvatskoj tražeći svoju slatku hranu, ustaše, kao što se pod zemljom traže tartufi. A, Bože mi oprosti, mediji pritom služe kao svinje i psi tragači dresirani baš za ustaše, dok im se po cijeloj zemlji širi miris četnika za koji su im osjetila zakržljala.

Milanović bi, kaže, ukinuo Ustavni sud, ali vjerojatno i nije mislio ozbiljno. A ako i jest, zna da se to ne može dogoditi i da je Ustavni sud kao najviša instanca potreban za posljednju zaštitu pravde i ustavnosti. No u pravu je kad govori o sastavu suda, koji čine kumovi i prijatelji moćnih političara, a i utočište je nekim bivšim političari­ma iz SDP-a i HDZ-a, među njima i onima koji su se nekim svojim postupcima kompromiti­rali. Umjesto tog političkog “otpada” u sastavu suda morali bi biti afirmirani stručnjaci, najveći autoriteti, kako bi i sud bio autoritati­van, pa bi mu takve bile i odluke. Predsjedni­k suda Miroslav Šeparović kumstvom je povezan s Vladimirom Šeksom, što mu se u svakoj prigodi stavlja pod nos, prije izbora u Ustavni sud nije se nimalo proslavila Ingrid Antičević Marinović (“pipl mast trast as”) kao ni blijedi Josip Leko, bivši ministar Mlakar lažno se predstavlj­ao na sudu... Želi li se izbjeći pristranos­t suda, kao što je proglašava­nje Mostovih pitanja za referendum neustavnim, što uvelike hvali Plenković kao da je to njegova odluka, nijedan bivši političar ne bi trebao biti njegov član. Uz vlastodrža­čku spregu kakva je Šeparović-Šeks-Plenković to je nemoguće.

Za oko mjesec i pol objavit će se rezultati prošlogodi­šnjeg popisa stanovništ­va koji se odnose na etničku i vjersku pripadnost. Neki demografi, očito bolje obaviješte­ni od običnih građana, tvrde da neće biti dramatični­h promjena u usporedbi sa stanjem od prije deset godina. Bit će nešto manje katolika – oko 80 posto, i Srba – nešto manje od četiri posto, i nešto više ateista – oko pet posto. Slične su promjene i u drugim europskim državama. Premda je katolika u Hrvatskoj oko šest posto manje, ostajemo katolički narod, a tako će biti i idućih desetljeća. Ali sigurno se neće utišati protukatol­icizam koji se posebno isticao posljednji­h tjedana u sporovima oko prava na pobačaj. Ti sporovi zasjenjuju neke činjenice kojima se možemo ponositi. Katolički vjernici u Hrvatskoj nikome ne nameću ni sebe ni svoju vjeru, vjera je u Hrvatskoj kao priroda – kao što su u prirodi nezaobilaz­ni izlazak i zalazak sunca, kiša i snijeg, smjena godišnjih doba, rast i cvjetanje bilja... u baštini dugih stoljeća iz kojih dolazimo nezaobilaz­na je vjera, molitva, slavljenje blagdana... Širina i ljepota te baštine nadvisuju svaki politički protukatol­icizam i ne ostavljaju mu ni trunak šanse u Hrvatskoj.

Čitam danas (a čitao sam jučer, čitat ću i sutra...) još jedan tekst o preoptereć­enosti žena kućanskim poslovima koje u brakovima, navodno, izbjegava više od 80 posto muškaraca. Mnogi će reći da je to tradicija u Hrvatskoj, no – je li baš? U selima je u “sretnijim” vremenima podjela poslova bila prirodna – žene nisu kopale, sjekle drva, upravljale zapregama, klale svinje, gradile kuće, zidove oko njiva i ceste..., a muškarci nisu kuhali, prali suđe i rublje, peglali, pometali dvorišta... Žene su bile žene, muškarci muškarci, a takvi su se i voljeli. No je li to bila tradicija? Rekao bih – radilo o različitim tjelesnost­ima i vještinama, različitoj fizičkoj snazi i bogomdanoj sklonosti, o normalnost­ima u kakvima se muškarac brije, a žena ne brije. Mogu danas muškarac i žena podjednako kuhati, slagati posuđe ili rublje u perilice, usisavati prašinu u stanu ili čistiti prozore i ribati podove, slagati posteljinu i praviti red u ormarima, brinuti se o djeci – no nikad neće biti izjednačen­i. Jer, a tako je valjda oduvijek, ženi je dano da održava red u kući, što ona osjeća kao svoj ženski i Božji zadatak. Opet bih rekao, nije to tradicija nego razlika bez koje ne bi bilo ljubavi muškarca i

• žene.

 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia